Svetislav Basara: Povratak u varvarstvo

Autor/ica 31.12.2011. u 10:51

Svetislav Basara: Povratak u varvarstvo

Mic po mic, cenjeni publikume, doteturasmo do kraja ove burne i skomračne godine, a da Panović i moja malenkost još uvek nismo usaglasili stavove o datumu Špenglerom predskazanog povratka u varvarstvo.

Jedna stvar je, međutim, izvesna: civilizacija kojoj i mi pripadamo – uprkos dirljivim naporima nacionalnih radenika da nas otuda izmeste – zaglavila je u ćorsokak. Šta će iz svega toga ispasti, o tome se ni Špengler nije izjašnjavao. Živi, uostalom, bili pa videli. Mada sumnjam da će TO biti lep prizor. Mislim – TO što dolazi posle OVOGA.

Izvestan predukus tih nadolazećih vremena može se do izvesne mere osetiti na primerima iz naše zemlje, koja se u poslednje dve godine pozicionirala kao neosporni lider u procesima disolucije. Vaistinu, teško je čak i u ovoj globalnoj kalakurnici, u veoma žestokoj konkurenciji, pronaći državu u kojoj je sporedno, trivijalno i tupoumno steklo tako ubedljivu prevagu nad bitnim, značajnim i racionalnim. Obično se u ovim, prednovogodišnjim visokoparnim proseravanjima izdvajaju događaji i ličnosti koje su, je li, obeležile „godinu na izmaku“; i ja sam se nosio mišlju da tako postupim. Ali sam odustao. Jer unutar nacije čiji duh zavisi od pobeda jednog tenisera, a u kojoj predsednici zabitih opština odbijaju poslušnost predsedniku države u kojoj toliko žele da ostanu, u stvari nema nikakvih događaja.

Što ne znači da nema TV prenosa tih nepostojećih događaja. Nije ovo koketiranje sa poetikom apsurda – kojoj sam inače naklonjen – nego realno stanje stvari. Građani ove zemlje, inače prvaci sveta u zurenju u televizor, mnogo više vremena provode u carstvu pretpolitičkih iluzija nego u realnosti budući da se čovek ne nalazi na mestu gde je fizički prisutan, nego tamo gde mu je svest.

Nema, međutim, naročitog razloga za pesimizam. Ako samo na trenutak odvratimo pogled od tehnološkog i merkantilnog šarenila i latimo se nekih skrajnutih knjiga, podsetićemo se da je propasti podložno samo ono što treba da propadne, da se raspada isključivo ono što u sebi ima klicu raspadanja i da umire samo ono što je od početka bilo mrtvo.

Mi, nažalost, ne znamo šta je to ono večno, ono što će proizići iz sveopšteg rasula, zato što smo se svojevoljno priklonili carstvu prolaznosti, što smo ideje trampili za ideologije i što smo umesto u onostranom, raj počeli da tražimo na ovom svetu. Dakle, uprkos svemu: Srećna Nova 2012.

Autor/ica 31.12.2011. u 10:51