“Svijetla budućnost Hrvatske”

Izdvajamo

• Niti oni znaju što trebaju raditi, niti znaju kako, niti znaju Ustav, niti ustroj, niti poznaju proceduru…, važno je samo da dižu ruke kad im se kaže, važno je da su „dobili direktive/naputke“ koje će bezuvjetno poslušati i važno je da se u politiku „ne petljaju“ – oni su tu „tehničari“ za provedbu. Fakat stručnjaci, vertikale, mislioci, vizionari, radoholičari, primjeri u koje će se djeca ugledati sljedećih stotinu godina, a povijest će im biti zahvalna što ih je majka rodila i crkva blagoslovila…. Imaju legitimitet, imaju većinu, a što se politike tiče to će im „vijeće hadezemosta“ reći „što treba“.

Povezani članci

• Marinko Čulić: Raspad ljevice
• Kome fali maska u glavi?
• Hrvatska „kuća za sve nas…“? Malo morgen!
• Naše ili njihove budale?
• Dežulović: Kako je Djevica Marija kažnjena zbog pružanja telekomunikacijskih usluga bez dozvole
• Priče koje moramo ispričati: Telekomizacija kulture

Ovo što su nam ovi u stanju prodavati kao red, struku, kulturu, proceduru i još se ceriti u kameru (kao Brkić neki dan) – to vam je dečki moji takav diletantizam da će se naša kuća od karata zvana državom srušiti i prije nego je uspijete uopće formirati.

Točno prije godinu dana kad su izbori bili  jako daleko napisao sam tekst  – http://www.tacno.net/novosti/novi-hdz-2015/ u kojem sam ustvrdio da nova „Vlast mora biti u rukama Vase S. Tajnika, Predsjednika Karanmarka i Kolinde Predsjednik – što su u uredništvu portala www.tacno.net u opremi teksta precizno izvukli kao rečenicu koja bi – po njihovoj procjeni –  mora biti istaknuta. I kod koga je danas vlast? „Sve sam predvidio“. Zapravo, bilo je to jasno.

Vidjelo se da ranjeni hadezeovci idu „u boj, u boj za narod svoj“ …, doduše protiv svojih –  Hrvata –  članova stranke socijalnih demokrata, ali to ih nije pokolebalo.

Smetala ih je riječ „partija“. Rečeno – učinjeno.

Odmah su vlast otvoreno prokazali kao neprijatelje hrvatskog naroda, mrzitelje Hrvatske, jugonostalgičare, komuniste koji su poubijali 200000 Hrvata i ljude na vlasti koji su zapravo „djeca Jugoslavenske Komunističke partije“…., crvene vragove koje treba (s)maknuti po svaku cijenu…

To je bila očigledna četverogodišnja agresivna strategija „domoljuba“ i katolika protiv „nostalgičara za Jugoslavijom, mrzitelja Hrvatske, djece komunističkih krvnika Hrvatskog naroda“.

Na početku se to činilo nekakvom pobunom grupice hadezeovih ljudi kojima se sve srušilo jer je Predsjednik stranke optužen za krađu i izdaju, a oni su izgubili izbore i vlast je pala u ruke „komunistima – krvnicima hrvatskog naroda“…., što je glupost, ali kad nema vanjskih neprijatelja….

Tko će kome ako neće svoj svome   –   kaže narod, a to se odnosi i na „pomoći svome“, ali i na „zabiti nož u leđa“  –  svoj svome, ako je vlast u igri…., ali osveta stiže kao brzi vlak – jer ovo sad je osveta.

Gledali smo tu orgiju organske mrziteljske kampanje pod egidom „tko voli Hrvatsku – taj je protiv crvenih i njega treba pregaziti po svaku cijenu“ – obećavano im je da će zauvijek crveni „otputovati“…

Nahuškali su koga su god mogli, potpirivali vatru uporno, dosljedno,često i ispravno, još češće ispod pojasa, kako god su stigli i mogli trovali su atmosferu u Hrvatskoj po devizi „što je narodu gore to je bolje za  HDZ. Predvodili su igru Brkić, Karamarko podzemno i nadzemno, a Kolinda internacionalno.

Ja sam analitičar. Profesionalno to radim od 1999. Privatno nisam uopće zanimljiv. Evo ukratko.

Plaćaju me za tu vrstu posla kao višeg stručnog savjetnika za medije stručne službe gradonačelnika.

To sam radio za gradonačelnicu Dropulić, za instaliranog Kregara, pa Bandića, pa za Pavićku pa onda opet za Bandića, pa sad za stručnu službu…., a došao sam s više od deset godina staža sa statusom samostalni umjetnik…., u kojem sam bio glumac, redatelj, dramaturg, producent, direktor međunarodnog festivala, autor dijela strategije kulturnog razvitka RH, osnivač kazališta, izgradio sam nekoliko kuća, jednu zgradu…, od 22. godine živim bez oca, bio sam odgovoran za sestru, baku i još neke…., dakle obični radnik sa specifičnim i profesionalnim znanjima…, govori, pisma, kontakti….

Zašto to govorim? Zbog stručnjaka i „stručnosti“ ljudi  predloženih Premijeru uz njihov CV i dosadašnje radove, radna mjesta, iskustvo, znanje, stručnost, njihovu poslovnu i domoljubnu prošlost….

Krenem redom po odabranim stručnjacima hadezemosta uz pomoć portala Hrvatskog Sabora.

Dajte si to malo pogledajte jer tamo ima takvih bisera da sam se smijao kao nekad „Alan Fordu – eto samo da nabrojim neke koje od nedavno stalno gledamo kao stručnjake i naučnike….

Jučer uguglam potpredsjednika Sabora Tepeša. Stručni suradnik u centru za kulturu Maksimir. Član HSP, pa član HČSP, pa vijećnik Skupštine…, čovjek bez ikakvog iskustva bez utjecaja, nepoznat…

Onda uguglam ostale „stručnjake“….., uglavnom prosječni, nepoznati, bez neke povijesti, posebnih vještina, znanja, rijetki znaju jezik, još rjeđe netko iznadprosječan po bilo čemu….

Ljudi moji došlo mi da plačem…., (samo kad se sjetim kako su bili dobri neki bivši likovi…)

• za vozačem kamiona Lukom Raićem – trebalo je imat muda za to što je on radio svojim kamionom….
• za monterom centralnog grijanja, ali i glavnim logističarem za naftu „svima“ Čermakom – trebalo je i za to imat hrabrosti….
• za liječnikom iz Zagorja Ivićem Pašalićem – i on mi postaje simpatičan iz današnje perspektive….

Dalje nabrajajte po svojoj volji i druge ljude koji su trajno obilježili političke odnose, stvaranje države od Rols Rojsa do Jamba preko Keruma ili privatizacijskih biznismena Gavre, Ostoje, vozača od povjerenja…

Ako pažljivo voziš vidiš i cestu i semafor i biciklistu i pješaka…, vidiš sve i voziš tako da ne zgaziš nikoga.

Ali, kad se o politici radi vrijede sasvim druga pravila vožnje.

Kutle i Sulić nekada, Mamić danas, ali, to nisu nikada bili profesionalni političari.

Nije to Bebić, niti Pavletić Budiša, Tuđman, Račan….,

Nikada nas nisu predstavljali na ponos nacije nitko osim sportaša – stalno je bio netko mutan na kraju…

Od devedesetih i domovinskog rata do današnjeg doba i ovog upravo prisutnog građanskog verbalnog rata sve je bilo „predvidljivo“.

Ovi današnji „predloženi stručni ljudi“ od „predlagatelja“ – nekakvog vijeća za predlaganje kandidata –  to je kao u filmu koji je napisao sjajni srpski dramatičar Dušan Kovačević.

Nije to Golikov film „Tko pjeva zlo ne misli“. To je bio fini hrvatski „hohnobl“ film. Remek djelo.

Ovo je direktno plastični poznavatelj ljudskih balkanskih duša Dušan Kovačević, “drito u glavu film“ – to su „Maratonci trče počasni krug“, „Tko to tamo peva“ ili onaj  Makavejev s Borom Todorovićem…..,

– to je „veltanšaung“ koji nije Hrvatski. Nije Krleža. Ali ga razumijemo iz „susjedstva je….“

Ministar Kovač je zabranio riječ „regija“. Sad se u lijepoj našoj, a njihovoj mora rabiti riječ „susjedstvo“.

Jedina je – s oproštenjem – pizdarija što ovo sada nije film nego pokušaj novog „ustrojstva“ Hrvatske.

Eto, sad su neki pomno pripremani i precizno odgojeni mlađi ljudi determiniranih svjetonazora „probrani“ iz hrvatskog korpusa „visokoobrazovanih ideološki podobnih“ istureni – da budu „ ko fol“  zastupnici u Saboru i Ministri u Vladi. Zapravo su to oni koji će „lupiti štambilj gdje im se kaže“.

Upravo žalim gospodina Oreškovića – koji je također jedan od „preveslanih“ jer ne poznaje dugoročne odnose na hrvatskoj političkoj sceni – žalim ga jer polako počinje razumijevati „u što se dao upetljati“.

Lanac puca tamo gdje je najslabija karika, a ovaj hrvatski lanac nove vlasti ima više slabih karika nego jakih karika. Orešković prvi. Petrov drugi. Ostale koji nisu sretni ne želim označavati. Zbog njih samih.

Zapravo cijela Vlada i svi zastupnici Mosta kao i većina HDZ-a su „podrezanih krila“. Mnogi su to tek sad shvatili, ali za sada šute. Bitnije su im – za sada – privatne stvari, super ego…, nekima  zato jer im je bilo bitno da budu zastupnici, neki zato jer misle da su sada „moćni“, neki zato jer su „tašti“, neki zato jer „nisu mogli odbiti takvu čast…., ima tu svakakvih razloga…

Uglavnom, zajednički im je nazivnik svima da su sada važne „figure“ – a prije godinu dana bili su „najnormalniji građani koje, eto, zanima i  političko djelovanje – a zašto oni ne bi bili političari“?

Kao da je potrebno pratiti i razumjeti političke procese da bi se „postalo političar“ – pa to može biti bilo tko kome stranka ima namjeru „ukazati povjerenje“. Tako su ih uvjerili ovi koji se skrivaju iza njih….

I što sad imamo? Potpunu suspenziju logike, pameti, povijesti, znanja …, pa pola njih je tek unatrag mjesec, dva,  ili godinu, dvije –  počelo čitati novine i prvih deset stranica…, inače su to preskakali…

I tako, sada gledamo – mi građani Hrvatske na televiziji umjesto nekih serija, sporta, i zabave gledamo mi svi… –  samo u dnevnike, otvoreno, dobro jutro, dobro popodne…, gledamo samo ove nove od hadezemosta odabrane „političare“ kao se trude glumit političare, bit pametni, bit odozgora, znat ono nešto što samo političari mogu saznat…., „da te Bog dragi sačuva“- rekla bi moja baka….

Niti oni znaju što trebaju raditi, niti znaju kako, niti znaju Ustav, niti ustroj, niti poznaju proceduru…, važno je samo da dižu ruke kad im se kaže, važno je da su „dobili direktive/naputke“ koje će bezuvjetno poslušati i važno je da se u politiku „ne petljaju“ – oni su tu „tehničari“ za provedbu.

Fakat stručnjaci, vertikale, mislioci, vizionari, radoholičari, primjeri u koje će se djeca ugledati sljedećih stotinu godina, a povijest će im biti zahvalna što ih je majka rodila i crkva blagoslovila….

Imaju legitimitet, imaju većinu, a što se politike tiče to će im „vijeće hadezemosta“ reći „što treba“.

Gledamo mi hrvatski birači bilo kojih stranaka što se to zbiva i nismo baš oduševljeni s njima.

Hadezeovci  vjeruju hadezeovcima u vlasti da neće iznevjeriti jer su za njih glasali, mostovi birači vjeruju da se valjda neće dati slomiti od ovih opasnih hadezeovaca, a ostali glasači drugih opcija se nadaju da ovi sada neće baš sve srušiti jer su im navodno ostavili „dobre temelje“.

Upravo ide serija o Predsjedniku SAD-a. O bijeloj kući. Serija se zove „The hause of cards“.

Trebalo bi sve iz famoznog vijeća u kojem Brkić nije glavni pod prisilom natjerati da svaku večer gledaju Kevina S. i Robin W. kako izgleda kad neki profesionalci napišu, drugi profesionalci odigraju, a treći profesionalci produciraju nekakvu zamisao o politici – pa makar to bio i (samo)film, serija….

Ovo što su nam ovi u stanju prodavati kao red, struku, kulturu, proceduru i još se ceriti u kameru (kao Brkić neki dan) – to vam je dečki moji takav diletantizam da će se naša kuća od karata zvana državom srušiti i prije nego je uspijete uopće formirati.

Zapravo, vama nije cilj formirati nego rasformirati jer onda „tko jači taj kvači“ – a tu ste vi na konju. Silom, tlakom i varanjem ste postigli uspjeh, ali nema tog šampona niti takvih rukavica kojima ćete to moći sakriti ili oprati.

Tim će si upisati u CV – Premijer Hrvatske. Bio još dva dana ili 4  godine.

Pitanje je što će si upisati u CV svi ovi od ovih  odabranih profesionalaca i stručnjaka koji će potpisivati odluke donesene na „vijeću mosta i domoljubne koalicije“ – kojoj ratnik Vaso nikako nije šef.

Ili će to biti nevažno? Ipak je ovaj bio ministar, a onaj Saborski zastupnik! Za svako selo to je uspjeh.