TERORIZAM I MEDIJI: Mnogo straha i malo objektivnosti

tačno.net
Autor/ica 2.12.2015. u 17:00

TERORIZAM I MEDIJI: Mnogo straha i malo objektivnosti

Pretjerivanja, iskrivljavanja, neprovjerene činjenice, nekritičko prenošenje tekstova iz strane štampe i nedostatak istraživačkog novinarstva, sve su to odlike medijskog praćenja terorizma. Ako ste pažljivo pratili portale u BiH i regiji, mogli ste steći utisak da je Bosna i Hercegovina svjetska prijestolnica terorizma

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

Informativni portali u Bosni i Hercegovini, ali i regiji, pridružili su se masovnim medijima u svijetu u širenju straha među građanima. Strah treba da nas bude isključivo od islamskih terorista, barem takva poruka dolazi iz medija, koji su nekada “preobučeni” u izbjeglice, a nekada u naše prve komšije. Ovakvi izvještaji, često pisani u maniru najgore žute štampe, gurnuli su u zapećak ono što jesu stvarni problemi, a u regiji to su prije svega rastuća ekonomska kriza, korumpirani političari, rasprodaja društvenih dobara i kriminal zbog kojeg su naši životi svakodnevno ugroženi.

Istovremeno, mediji postaju oružje u rukama vlasti koje, insistirajući na pričama o prijetnji od terorizma, uspijevaju ubijediti veliki broj građana da su im potrebne veće mjere sigurnosti. Tako uvode mjere koje im omogućavaju da prošire ovlasti policije, kršeći često osnovne slobode građana. Taj trend trenutno je prisutan svuda u svijetu, naročito na Zapadu. Samo što u većini zapadnih zemalja, pa čak i u našem bližem susjedstvu, postoje mediji koji propituju ono što se dešava i mjere koje preduzima vlast. U BiH toga gotovo da nema.

Ako ste u zadnjih nekoliko sedmica pažljivo pratili portale u BiH i regiji, mogli ste dobiti utisak da je Bosna i Hercegovina svjetska prijestolnica terorizma. Štaviše, dobar dio portala je prenio informaciju iz britanskih medija – bez provjere – o tome kako BiH prednjači u Evropi po broju osoba koje su otišle da se bore sa ISIS-om. Kako se došlo do tog podatka? Ima li nekih dokaza? I ko uopće ima tako precizne podatke o pripadnicima ISIS-a? Možda sve to postoji, ali nismo uspjeli naći takve informacije u našim medijima.

Duga brada, kratke pantalone

Slika koju smo dobili u posljednjih nekoliko sedmica je da su islamski teroristi svuda oko nas i pomislili bismo da se teroristički napadi u BiH dešavaju skoro svaki dan već godinama. Teroristi su “vehabije” koji su, kako ih opisuje Deutsche Welle u tekstu koji prenosi i portal Depo.ba, “ljudi dužih brada i nešto kraćih pantalona”. Da li nam ovo govore da se trebamo plašiti svakog prolaznika koji ima bradu i nešto kraće pantalone? Nisu nam precizno rekli kolika brada treba biti i koliko kraće pantalone. Istina, u tekstu citiraju dr. Ahmeta Alibašića koji kaže kako je ipak pogrešno svakog ko tako izgleda smatrati radikalom ili “čak teroristom”, ali to ćete naći tek ako čitate tekst do kraja. Da nisu ovakva vremena, u kojima je, izgleda, sve dozvoljeno, ovo bi bio jezik mržnje usmjeren protiv jedne grupe.

Pritom, ovaj tekst je objavljen pod zastrašujućim naslovom “Prijeti li BiH nova radikalizacija?”, što je Depo još podebljao dodajući: “Sve se više krvi prolijeva, a u ime koga, čega?”. U tekstu se dalje zaključuje kako – a uprkos svemu što sagovornici govore – “Bosanci i Hercegovci, u svakom slučaju, ne mogu biti spokojni” i to zbog “sve češćih” terorističkih napada. Da bi valjda argumentovao ovu tvrdnju, novinar nabraja dva napada, pritom ih poredeći sa ratom od 1992. do 1995. I to nije sve. Autor nastavlja, dajući sasvim nepotrebnu pažnju portalu Vijesti Ummeta, kojeg valjda rijetko ko čita osim u vrijeme terorističkih napada. “Osjećaju nesigurnosti uveliko doprinose i napisi na nekoliko web portala, među kojima prednjače Vijesti Ummeta, stranica na bosanskom jeziku, nadahnuta aktivnostima ISIL-a, a, prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, locirana u Sjedinjenim Američkim Državama. U svom posljednjem obraćanju, u kojemu se likuje zbog krvavog napada u Parizu, odaslano je i upozorenje institucijama i građanima BiH, odnosno direktna prijetnja da će se uskoro opet ‘prolijevati krv’ u BiH.” Na kraju još otvoreno pozivaju na cenzuru medijskih sadržaja. Samo, iz ovog teksta nije jasno ko je taj ko će odrediti šta cenzurisati, a šta ne, i pozivati na takve mjere je koračanje po oštrici noža.

I u izvještajima o terorističkoj prijetnji, većina domaćih portala oslanja se na prevođenje tekstova raznih medija sa Zapada, ne praveći nikakvu selekciju, niti provjeru.

Pritom, to su uglavnom mediji koji nerijetko u liberalnim krugovima na Zapadu bivaju proglašeni ratnohuškačkim i neprofesionalnim. Tako je nekoliko portala, uključujući i N1, objavilo tekst koji je ravan prilogu emitovanom na RTRS-u u doba Riste Đoge. On je izvještavao o “drogiranim mudžahedinima koji bacaju bombe i po 200 metara u zrak”. Naime, ovaj put neko vojnicima u Siriji “daje drogu zbog koje imaju nadljudsku snagu”.

Nažalost, još je bilo tekstova u proteklim danima na ovom portalu koji su više u službi širenja panike nego informacija. “Kakve će posljedice za sve nas ostaviti masakr u koordiniranim terorističkim napadima u Parizu? Hoće li strah od terorizma značiti kraj Schengenskog sporazuma i Europe bez granica? Hoće li zemlje EU ponovo uvesti vize za države nečlanice sa Zapadnog Balkana? Je li Europa i svijet spreman krenuti u opći rat protiv Islamske države? Jesu li povezani napad u Parizu i teroristički čin ubojstva dvoje vojnika u BiH?” Sve to u podnaslovu teksta vezano za emisiju u kojoj su imali tri gosta, koji manje-više, barem sudeći po onom što je preneseno na portalu, nisu baš uspaničeni. Ili ne toliko kao novinari portala i voditelj ove emisije. No, smirujuće poruke sagovornika nisu našle put do naslova i podnaslova u ovom tekstu.

Senzacionalizam na portalu N1, ali i skoro svim drugim u BiH, mogao se naći u natpisima oMuhamedu Meci, o kojem, reklo bi se nakon svega pročitanog, ustvari teško da iko ima dovoljno informacija. Možda je terorista, možda nije, možda je bio u Siriji, možda nije, možda je imao problematičnu prošlost, a možda i nije, možda njegov svekar ne priča s njim i njegovom ženom, a svojom kćerkom, a možda i priča… Koja je uopće bila poenta ovih napisa i šta su to građani na kraju saznali što im je korisno?

Ni novinara, ni pitanja

Istovremeno, većina novinara ovdašnjih portala, čini se, nije se potrudila postaviti bilo kakvo pitanje nadležnim koje bi eventualno problematiziralo ono što su govorili u svojim javnim nastupima svih dana nakon ubistva dvojice vojnika u Rajlovcu. Ali, to je, nažalost, uobičajeno u našim medijima. Izvještaji s konferencije za medije Dragana Mektića tako su izgledali kao da su svi odreda pisani u njegovom uredu za informisanje. Ili mu zaista nijedan novinar tokom konferencije nije postavio pitanje, a bilo je prostora za bezbroj.

Mektić je tako iskoristio priliku da govori o tome kako ne funkcionišu državne institucije, te kako je, izgleda, samo ona koju on nadzire – ili samo on – dio koji je još u funkciji. On tvrdi da je “govorio i upozoravao da imamo ozbiljnu radikalizaciju u BiH”, ali ne kaže kome je to govorio niti daje neke dokaze o tim tvrdnjama. Govori o tome kako postoje lokalne zajednice u kojima “ne funkcioniše pravna država. Te zajednice odbijaju da priznaju ovaj pravni poredak i ovu državu i uvode nekakav drugi poredak i poštuju druge propise koji važe za njihove sredine”. Ovakva tvrdnja zahtijeva pojašnjenje da bi bila relevantna za građane. Na kraju, Mektić najavljuje “radikalne mjere borbe protiv radikalizacije”. Nema pitanja o mjerama, niti o tome da li bi eventualno takve mjere mogle ugroziti slobode građana, što je slučaj u svim zemljama u kojima su vanredne mjere uvedene, a u kojima mediji obično upozoravaju na negativne posljedice takve borbe protiv terorizma.

Kako bi nas ubijedili da je baš BiH baza terorizma, neki mediji su napravili i hronologiju “najgorih napada radikalnih islamista u BiH od kraja rata naovamo”. Ta “strašna” hronologija svela se na devet odvojenih incidenata, koje novinari svode pod terorizam, mada se, barem na osnovu teksta, ne čini da je sve napade koje opisuju i tužilaštvo tako okarakterisalo; niti bi se mogli tako opisati ukoliko uzmemo definiciju terorizma. No, kome je to bitno u ovoj situaciji.

Portal Bljesak.info najavljuje rat. Pored niza tekstova o teroristima, objavljuju komentar s podnaslovom “Spremni?” i naslovom “Tata, hoće l’ biti rata?” Svaka riječ ovog teksta je prijetnja i zastrašivanje. Mada, mogla bi biti i satira. Vrlo je teško shvatiti o čemu se, ustvari, radi.

Portali Večernji.ba i Bitno.net cijelu su priču o terorizmu iskoristili da podsjete svoje čitateljstvo – za koje valjda podrazumijevaju da nisu muslimani – na opasnosti koje dolaze s islamom. Tako Večernji.ba proglašava terorističkim činom bombu bačenu u tunelu Salakovac prije nego je i izvršen bilo kakav uviđaj. Oni kategorično tvrde: “Riječ je o terorizmu.”

Sarajevo i Pariz

Ubistvo vojnika koji su bili u kladionici porede sa napadom u kambodžanskom restoranu u Parizu. Tj., to rade u naslovu, a u tekstu nije baš jasna poveznica. Povezuju napadača sa Sirijom tvrdnjom da mu je zet bio “sirijski veteran”, te da se intenzivno družio “s osobama arapskog podrijetla”, što oni čak tumače kao “mogućnost da iza terorističkog napada stoji organizirana skupina”. Jasno pišu u ovom tekstu da istražitelji ne komentarišu takvu mogućnost, ali to njima, izgleda, nije ni potrebno da dođu do zaključka: “Nedvojbeno je, pak, da je Omeragićev zločinački pohod uzdrmao Sarajevo, BiH, regiju… Ozračje straha, koje je ionako postojalo nakon napada u Parizu, sada je samo pojačano.”

Ipak, serija tekstova objavljenih na portalu Bitno.net poziva na reakciju Vijeća za štampu, ako ne i drugih institucija. Naime, oni objavljuju niz tekstova u kojima predstavljaju islam kao religiju i sve muslimane kao potencijalnu opasnost. Izdvajamo dio iz teksta pod naslovom “Islam i terorizam – tko sije klice zla u srca dječaka?”: “U ovom nastavku će biti riječi o stupnjevima zrelosti kroz koje je teškom mukom prošla zapadna kultura, a koji se mogu imenovati sljedećim pojmovima: humanizam, racionalizam i prosvjetiteljstvo (misli se na pozitivne elemente sadržane u ovim pojmovima), te kroz koje sada moraju proći islamske države da bi – napravivši raspodjelu i ravnotežu između Države i Crkve, vjere i razuma, vjere i znanosti – stvorili prostor (laičko državno uređenje) koji svakoj osobi, bez obzira na vjeru, rasu i spol, omogućuje život u slobodi savjesti, ispovijedanje vlastite vjere, prekid diskriminacije i mogućnost življenja bez straha od fundamentalističkih prijetnji pokoravanjem na ono što netko ne želi… Te vrijednosti, kroz koje svaka kultura mora proći da bi dosegnula zrelost u ključnim segmentima poštivanja ljudskih prava (humanizam), ugrađuju se onda u državne institucije te se ponajviše kroz školsko obrazovanje prenose na pojedinca koji ih onda više ili manje usvaja. Stoga će u ovom članku biti riječi o (ne)zrelosti islamske kulture i civilizacije kako ih možemo iščitati iz institucija islamskih država (kako ćemo vidjeti, institucije u islamskim zemljama su izrazito vjerskog karaktera i utemeljene su na Šerijatskom pravu). Ponajviše ćemo se baviti institucijom školstva i njenom utjecaju na fundamentalizam i terorizam pojedinaca i skupina…”

Drugi naslovi iz serije su: “Sedam tekovina zapadne civilizacije i kako ih obraniti od invazije islamista”, “Kršćanstvo licem u lice s islamom”, “Razlike između islama i kršćanstva – i može li musliman biti spašen?”, Bog ili šejtan – Islam na tankoj granici između reforme i nasilja”.

Terorizam protiv turizma

Zanimljiv je jedan od uglova izvještavanja o terorizmu na koji su se odlučili urednici Fene, a potom i portala Klix. Naime, oba medija donose tekst pod naslovom “Turistički radnici poručuju: Teroristički napadi loša stvar za državu”. Iz podnaslova saznajemo kako je “teroristički napad koji se dogodio u sarajevskom naselju Rajlovac loša stvar za Bosnu i Hercegovinu i njene građane, a samim tim to nije pozitivna stvar ni za turizam”, kaže glasnogovornica Turističke zajednice Kantona Sarajevo Asja Hadžiefendić-Mešić.

Naravno, onaj ko traži naći će i časne primjere novinarstva, prava pitanja i zanimljive odgovore. Portal Novosti donosi intervju sa aktivisticom Ivom Marčetić, koju pitaju: “Očekujete li porast netrpeljivosti prema izbjeglicama nakon terorističkog napada u Parizu?”, “Koliko će se sada lakše pravdati potencijalno zatvaranje granica”, što su itekako važna pitanja u ovom trenutku.

Portal Danas.rs, pak, o incidentu izvještava vrlo obazrivo, trudeći se da donese što više informacija, više izvora, bez huškačkih tonova i skandaloznih naslova.

Pored ostalog, donose zanimljiv intervju sa stručnjakom za sigurnost, kojeg pitaju: “Ovo nije prvi teroristički napad u Francuskoj ove godine, pa se postavlja pitanje zašto je baš ta zemlja tolika meta terorista. I kako je moguće da mere Francuske uvedene posle napada na redakciju Šarli Ebdo nisu uticale nekako da se preduprede ovakvi događaji?” On odgovora: “Važan razlog je spoljna politika Francuske koja je u poslednje vreme izrazito intervencionistička. A sa intervencionizmom dolazi i do povećanog rizika od terorističkih napada. Dodatni problem je taj što je ovaj intervencionizam dodatno pogoršao situaciju nego što je rešio, kao što je to slučaj u Libiji. Susedna Nemačka takođe ima značajnu migrantsku populaciju muslimanske vere i znatno više je primila izbeglica od Francuske, a u 2015. godini je bio ‘svega’ jedan izolovani teroristički akt. Nemačka je znatno manje uključena u oružane intervencije, te i intenzivno radi na otklanjanju uzroka različitih vrsta ekstremizama (desni, islamizam) putem raznovrsnih preventivnih mehanizama.”

Autor Barry Glassner je u knjizi Narativne tehnike širenja straha pisao o tome kako ovakvi zastrašujući napisi odvlače pažnju od ozbiljnih problema, što će vlasti – ili bilo koja interesna grupa – iskoristiti kao opravdanje za pojačanje mjera sigurnosti, a sve na račun budžetskih korisnika, protiv kojih će ih na kraju i koristiti. Oni koji šire strah će profitirati na strahu. “Pomažući u širenju straha, oni će zaraditi na izborima, i uspjeti da nametnu programe kojima je namjera da pojačaju represivne mjere države”, piše Glassner. Jednom kada te mjere budu nametnute, teško će biti kontrolisati protiv koga će biti korištene, jer “država” može bilo koga proglasiti neprijateljem i opasnim, i teroristom. I to već vidimo u mnogim zemljama Evropske unije. Da bi se to spriječilo, izuzetno je važna uloga medija koji moraju postavljati pitanja i braniti interese građana, za koje i zbog kojih rade.

Na kraju, valjda opsjednuti širenjem straha, zaboravili su ovdašnji mediji na priče o izbjeglicama. I dalje na hiljade ljudi svaki dan prelazi granice Evrope. Hladno im je, gladni su, među njima ima djece i staraca i treba im mnogo toga, a malo ljudske solidarnosti može mnogo značiti.

tačno.net
Autor/ica 2.12.2015. u 17:00