Tolerancija u Hrvata

Izdvajamo

• Žmiri se na isticanje ustaških simbola - za javno ustašovanje kapetan biva promoviran u vodstvo reprezentacije

Povezani članci

• Faruk Šehić: SAVRŠENA UVERTIRA ZA NOVI PAKAO:Devedeset i druga vratit će se opet
• Davno ispričane priče ili znanje o masovnom zločinu
• OPROSTI IM GOSPODINE, JER NE ZNAJU ŠTO ČINE
• Dobri magacioner Mandić
• Basara: Oslobodite palitelje ambasada, odmah!
• Nikola Vučić: Potkopavanje demokracije i normalizacija fašizma

foto: Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Tolerancija je, ukratko, ono prazno čega su nam puna usta.

Na nju se ovih dana poziva i nosilac glavne uloge predsjednika vlade. To mu je pored vjerodostojnosti i delikatnosti najdraža ispaljenica.

Primjeri tolerantnosti predsjednice pola Hrvatske ne mogu se, pak, ni sažeti u “a četiri”.

Prema filozofskom objašnjenu (Wikipedija), tolerancija je stav koji se događa u trenutku u kojem valja otrpjeti “štetu”, što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci ili grupe svojim djelovanjem ili iskazivanjem mišljenja.

Time se svjesno odustaje od mogućnosti nasilnog spriječavanja “štetočiniteljskog” mišljenja ili djelovanja.

Tako npr. zemljoradnici toleriraju pastire koji pregone stoku preko njihovih poljoprivrednih površina, a stanovnici grada ili sela nomade, koji podižu nastambe u njihovoj blizini;

Tolerantan može biti samo onaj koji ima moć poništiti “štetočiniteljsko” djelovanje, onaj koji ima slobodu primjenjivanja sile.

Što može, al´ neće.

Zato što je, kao, pametniji (pa popušta), ili zato što se ustručava i plaši. Ili je jednostvno glup. Nefilozofski rečeno.

Primjera za “toleranciju” kod nas ima u nedogled.

Znao me Tuđman, hvali se ovih dana Zlatko Canjuga, i ošamariti, onako očinski. Brutalnost? Ma kakvi. Moramo na to gledati s dozom simpatije. (Zamislite da Angela Merkel ošamari svog savtjetnika. Ili Putin!?)

Član ustavnog suda priznao podmićivanje, ali ga to nije spriječilo da bude imenovan.

Ratni zločinac prekomandiran u tjelohranitelja misinstra obrane.

HDZ pokrao milijune i ponovo izabran.

Gotovo cijela država zna za Maminjove malvezacije, ali je za mnoge i dalje simpa.

Novinarima se otvoreno prijeti smrću, a vlast ih proziva da “paze što pišu”.

Vlada otvoreno laže i izvrće podatke o, tobože, ubrzanom razvoju.

Otvorena klerikalizacija Hrvatske se naziva domoljubljem.

Planski se provodi zaglupljivanje generacija koje će “sutra” voditi zemlju.

Žmiri se na isticanje ustaških simbola – za javno ustašovanje kapetan biva promoviran u vodstvo reprezentacije.

Društvenim se mrežama netrpeljiost širi kao kuga.

Predsjednica krši ustav slikom pod krivom zastavom….

I onda kažu da Hrvati nisu tolerantni. Pa, jebote, tko je onda tolerantan?

Šta bi možda oni zemljoradnici, s početka, trebali reći NE onim pastirima što pregone stoku!?

Pa kakva bismo to onda država bili!?