Tomislav Klauški se pita: Misli li još neko da je nakon Oluje Hrvatska postala bolja zemlja?

Povezani članci

• PRAVDA ZA DAVIDA: Komunalna policija uklonila Davidovo srce i sadnice dunje
• Bleiburg na Udbini
• Sumnjiv Milovan, sumnjiviji Bruno
• Jasenovac i Gradiška Stara
• Sramotno: Gavella pod pritskom Crkve i Bandića povlači plakat za ‘Fine mrtve djevojke!’
• Sram vas bilo: Parlamentarci u BiH zarade osam prosječnih plata u zemlji

VO JOSIPOVIĆ nije tip koji kvari zabavu. A otkrivanje spomenika u Kninu bila je tipična predizborna zabava HDZ-a.

On zna da u kući obješenog nije pristojno spominjati uže, pa je tako u svom obraćanju okupljenima tek ovlaš, onako usput spomenuo ratno profiterstvo, “nepotrebne” ratne zločine (za razliku od onih “potrebnih”), kriminal, glavne i opljačkane. A onda poletno ustvrdio: “Hrvatska je danas bolja zemlja”. Zaboga, ako je ovo sada bolje, kako li je tek bilo prije?

Bilo bi dobro vidjeti kako je to Hrvatska postala bolja zemlja.

Recimo, HDZ i dalje diže spomenike mrtvima i ponižava žive. Pod tim istim spomenicima i dalje vodi političke kampanje. Na žrtvama skuplja političke bodove, a na domoljublju besramno gradi izborne kampanje.

HDZ započeo kampanju

Trebalo je poslušati govor Jadranke Kosor, njezino hladno, gotovo robotoidno nabrajanje “vitezova, kraljeva, heroja, branitelja, poginulih, ubijenih, branitelja i njihovih udovica”, kako bi se shvatilo da je onaj, što bi rekao pristojni Josipović, “monumentalni” spomenik, zapravo spomenik samom HDZ-u. I da bi bilo baš zgodno ispod njega otpočeti kampanju za parlamentarne izbore.

Pa kako je to onda Hrvatska postala bolja zemlja?

Ne valjda zbog toga što je predsjednik HDZ-a završio u pritvoru, a 300 članova stranke našlo se pod istragom, kad je ta stranka i dalje na vlasti. Ili možda zbog činjenice da HDZ sada, nakon što je pod bivšim šefom najprije opljačkao Hrvatsku, pod sadašnjom šeficom vodi zemlju u propast. Ne zvuči kao nešto zbog čega bismo se osjećali bolje.

Nestao je optimizam

Sve do sada postojala je neka nada da bi nam moglo biti bolje. Sada ni toga više nema. Pogledajte samo ankete.

Nitko ne vjeruje sadašnjoj vlasti i previše ih strepi od buduće, a jača bojazan da bi oporba opet mogla izgubiti izbore. Tri četvrtine hrvatskih građana misli da će kriza trajati još sigurno tri godine, boje se gubitka posla i nemogućnosti vraćanja kredita. Ono “bolje” za mnoge je davna prošlost.

Josipovićeve tlapnje

I kad smo već kod prošlosti, vratimo se još malo na Oluju. Pristojni Josipović ovih je dana na prijemu za sudionike te vojno-redarstvene akcije izjavio sljedeće: “Svi mi u Hrvatskoj duboko i iskreno žalimo za svakom nevinom žrtvom, svakim nepotrebnim zločinom i svakim nepotrebnim razaranjem. Stoga, uz svoju pobjedu, ponosni smo i na svoju snagu da se suočimo i s tim nezaobilaznim dijelom priče, a isto tako i da kaznimo one koji su odgovorni.”

Lijepo rečeno. S nekoliko sitnih primjedbi. Prvo, Hrvatska nije pravomoćno osudila ni jednog zločinca iz Oluje. Drugo, hrvatski zločini nisu ništa manje teški ako ih se naziva “nepotrebnima”. I treće, ogroman dio hrvatske javnosti na čelu s političarima još uvijek nije smogao snage da se suoči s tim zločinima.

Hrvatska protiv Haaga

Vidjelo se to nakon presude generalima u Haagu. Nitko nije spominjao žrtve, nitko nije žalio zbog zločina, nitko nije iskazao čak ni elementarno poštovanje prema odluci suda, niti se na bilo koji način pokazalo da je Hrvatska zaista postala”bolja zemlja”. Osim što HDZ nije izašao na Rivu.

Sjećamo se kako je Hrvatska u jednom periodu svoje novije povijesti doista postala “bolja zemlja”. Ali nije dugo izdržala, možda tek godinu ili dvije. A ono što bi nam sada trebalo poslužiti kao utjeha, činjenica da Hrvatska na jedvite jade doteglila do Europske unije, više je razotkrilo svu trulež, nego što je otvorilo nadu da će ta trulež napokon biti pobrisana.

Sramotno pravosuđe

Ljudi se danas opet boje šefa policije, glavni državni odvjetnik i dalje kalkulira s istragama i optužnicama, sudovi donose sramotne presude, a odluke Ustavnog suda politika poštuje samo kad joj odgovara. Pa što je to onda bolje u Hrvatskoj?

Znamo što je bolje. Bolje je čekati da prođe. Jer kad god nam tvrde da će biti bolje, trebamo se pripremiti na najgore.

tekst uz dozvolu autora prenosimo sa index.hr