TRI KRATKE PRIČE O HRVATSKOJ

Ivo Anić
Autor 20.3.2017. u 10:18

TRI KRATKE PRIČE O HRVATSKOJ

Priča prva

Prije nekoliko godina Saša Kosanović radio je reportažu o Agrokoru, reportažu o farmi u vlasništvu Ivice Todorića, u Stajićevu pored Zrenjanina. Na toj farmi, na toj zemlji, braniteljske udruge pokušale su postaviti spomen ploču, komad granita za zarobljene branitelje Vukovara koji su mučeni i ubijani na tom mjestu. Logor Stajićevo, stratište je i jedan od simbola stradanja u Domovinskom ratu. Saša Kosanović, kao novinar, pokušao je doći do relevantnih osoba u Agrokoru, koje su mu najprije lagali kako ta farma, dakle stratište, nije u njihovom vlasništvu, no tada se „sigurnosna situacija“ u Srbiji pogoršala, jer nećete vjerovati i Srbi imaju svoje „šatoraše“, veteranske udruge, koje su se digle na noge.

Usred prepiske s Agrokorom, Sašu Kosanovića obavještavaju s HTV-a za kojeg je trebao raditi rečenu reportažu, i upozoravaju ga da dobro razmisli kako će reportažu i sastaviti, jer konkretno HTV ima od Agrokora reklamni udio, tj. marketinški prostor HTV-a otpada otprilike nekih 30 % na marketing samog Agrokora.

Saša Kosanović jest, kao što znamo, novinar sa kojim se nije zajebavati na takav način, novinar koji ima svoje ime i prezime, novinar i čovjek koji drži do svoje struke, ali i do svoje časti, kako novinarske, tako i one ljudske. Reportažu je, da skratim priču, Saša odradio kako je mislio da je najbolje, dakle istinito, no nažalost u vrijeme kada je Agrokor bio na vrhuncu, a u domaćim medijima nije se smjelo govoriti o Todorićevom usponu, neplaćenim dugovima, zamku i lovištu, uništavanju malih proizvođača i hrvatskog sela, reketu koji je na police Konzuma plasirao proizvode. Saši Kosanoviću nedugo zatim otkazana je suradnja na HTV-u, a u javnosti je prokazan kao „mrzitelj svega hrvatskoga“ i „neprijatelj države.“ Saša Kosanović danas piše za tjednik „Novosti.“

Priča druga

Krajem prosinca 2016. godine, Ivica Đikić piše o Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj HBOR, koja odobrava 48,3 milijuna eura tvrtkama iz sastava Agrokora, konkretno 48,3 milijuna eura i to Ledu, Jamnici, Zvijezdi i PIK-u Vrbovec. Infantilni ugovor objašnjen je medijima šturo, kao „priprema izvoza.“ Nadzorni odbor HBOR-a tada, od desetoro članova uključuje današnjih šestero ministara u Vladi, uključujući i ministra financija Zdravka Marića, koji je u samu Vladu došao iz uprave Agrokora.

Poticaji, subvencije, otvorena pogodovanja, reklamiranja na javnoj televiziji, krediti HBOR-a, čak i porezna reforma koja je imala agendu da pokuša spasiti Ivicu Todorića, 378 milijuna kuna kratkoročnih kredita u četiri Agrokorove firme, Zagrebačka burza koja danas klizi u ponor sa udjelima Todorićevih kompanija, šest milijardi duga koje Agrokor duguje državi samo od PDV-a, CERP u kojem država ima udio od 7,1 posto, mirovinski fondovi, čijim se novcem, novcem građana RH, pokušavalo spasiti Agrokor, sve su to pitanja koja je postavljao Ivica Đikić nadležnima, no odgovora, pogađate nikada nije dobio.

Priča treća

Feral Tribune u više navrata devedesetih piše o usponu Ivice Todorića, sina oca Ante Todorića, CK SKH zastupnika u Saboru, direktora tadašnjeg Agrokombinata Zagreb koji je kao najjača firma u Jugoslaviji stekao određenu nedodirljivost tadašnje vlasti. Hrvatskim proljećem počeli su i ozbiljni problemi za Antu Todorića, koji je zbog povezanosti sa nacionalistima završio na sudu. Ante Todorić zbog gospodarskog kriminala osuđen je i proveo je četiri godine robije. Ivica krajem 1989. osniva na očevoj ostavštini Agrokor, koji prodaje cvijeće, voće i povrće. U ratnim godinama, potpomognut izdašnim vezama u vrhu HDZ-a, Ivica Todorić kupuje najveća poduzeća tadašnje Jugoslavije u bescijenje, poduzeća koja su i u ratnim godinama izvanredno poslovala, Jamnicu, Ledo i Zvijezdu, te ih pretvara u svoj konglomerat, Konzum, koji postaje, kako političkim, tako i financijskim vezama najveći prehrambeni lanac u državi. Feral Tribune u nekolicini svojih tekstova, kolumni i fotomontaža, prikazuje Ivicu Todorića kao najvećeg nacionalnog izdajnika koji se upravljanjem svojom imovinom bavi i ne obazire na nacionalne interese. Feral Tribune konkretno u aferi „Dukat“ oko prodaje mliječnog imperija Luke Rajića francuskom gigantu „Lactalisu“ razotkriva Todorićeve zamisli, po kojima bi domaći prehrambeni konzorcij u njegovu vlasništvu trebao otkupiti „Dukat“.

Todorić tada, a u eri smo Ive Sanadera, želi pripojiti „Dukat“ svom imperiju, no Feral Tribune razotkriva tada prve „mane“ velikog Gazde, jer već poprilično zaduženi Agrokor nije bez pomoći politike i tadašnje vlasti imao sredstava da otkupi najvećeg proizvođača mlijeka. Todorićev sistem „masnih marži“ i „plaćanjem nakon tristotinjak dana“ razotkrio je splitski tjednik, kao i politiku koja je tada otvoreno zagovarala takvo pripajanje nazivajući ga „zaštitom nacionalnih interesa“, koja je dugoročno ugrozila, a kasnije i izravno ugasila tzv. Male proizvođače mlijeka. Operaciju Raić, kako je tada preuzimanje posprdno nazvao Feral Tribune, blagosloviti je trebao tadašnji premijer Sanader, kako bi dodatno zadužio Ivicu Todorića u izbornoj godini, a ovaj bi to vratio kroz iduće kampanje HDZ-a. Feral Tribune tako je desetljeće i pol prije današnjih događaja najavio Todorićev krah zbog megalomanskih ambicija i sprege s politikom. Jedini Feral usuđivao se tada istraživati poslove najvećeg financijera politike i novinarstva u Hrvata.

Tjednik Feral Tribune ugašen je uskoro zbog financijske nemogućnosti poslovanja nastale brojnim tužbama za “duševne boli.”

Što nam ove tri priče govore?

Kroz ove tri jednostavne priče jasno se zrcali tko je i što je Ivica Todorić, kakva je njegova uloga u hrvatskom društvu, tko su ljudi koji stoje, stajali su iza njega, koja politika ga je stvorila, dala mu monopol i besramno bogatstvo i kako su nastradali oni koji su govorili istinu o tom čovjeku. Istinu, koja tada, a i sada smeta, čak i onima koji osnivaju povjerenstva za suočavanje s prošlošću, puna su im usta branitelja i Vukovara, a Todorićev Agrokor ima svoje skladište na masovnoj grobnici u Stajićevu kod Zrenjanina. Masovnoj grobnici branitelja Vukovara koji ni spomen ploču tu ne mogu postaviti. Oni koji štite Ivicu Todorića i danas će ga pokušati spasiti, a ministri su u sadašnjoj Vladi, njegovi su ili bliski suradnici ili poslovni partneri.

Ti isti ministri javno nariču za žrtvama Domovinskog rata i tim istim ministrima najveći neprijatelji hrvatskog naroda su Saša Kosanović, Ivica Đikić i bivši novinari Feral Tribunea.

Zar tu treba više išta od tri kratke priče?

Ivo Anić
Autor 20.3.2017. u 10:18