Tulipan, to lipa !

Povezani članci

• Od Hrvatske vojske tresu se gaće svima
• Bilježnica Robija K.: Ljudi i brojevi
• Esad Bajtal: Samo kukavice udaraju na mrtve heroje
• Kako nas uče da hodamo “otraške”
• Konačni raspad Tuđmanove stranke: Na proslavi Hdz-a dobrodošla je samo Jadranka Kosor
• Što je antifašizam danas?

“Pizda im materina licemjerna! Dižu halabuku oko halal-mesa, a sad šute k’o zaliveni”, kaže drugar, duboko zavaljen u stolicu. Konobar nam upravo donosi drugu bocu vina.

   “Tiše, bolan, šta se dereš”, umirujem ga, ogledajući se naokolo.

   “Ma šta tiše? Ja da im kažem…”, nastavlja on još glasnije.

   Vrijeme je ručku, a već se dobro cugnulo. Ne mogu da mu ne dam za pravo. Nedavno je, i pored mnogih protivljenja, u Parlamentu, “zbog prekomjerne patnje životinja”, doista prošao prijedlog o zabrani proizvodnje halal-mesa, čime su pogođeni muslimani-vjernici. Skoro da ne prođe dan da “mozart” i njegovi ne ispale poneku provokaciju na račun novih Holanđana.

   No, Wildersove otrovne strelice su ovih dana okrenute na drugu stranu. Njegova PVV, Partija za slobodu (?!) otvorila je “vruću” telefonsku liniju za Holanđane koji imaju žalbe na račun istočnoevropskih građana. Na meti su se našli uglavnom Poljaci, čiji građevinski radnici posljednjih godina masovno dolaze u Holandiju. Radi se najčešće o niskokvalifikovanim radnicima koji ovdje žive u veoma teškim uslovima. Nadnica im je obično manja od minimalne, rade i po 12 sati dnevno, hrane se mizerno a nerijetko ih i po dvadesetakak stanuje u sobicama “tri sa tri”. Pa zar je onda čudo što se, nakon takvog kulučenja, često “otkače”, popiju, puste glasniju muziku?

   No, dobro, pravila su pravila. Svi ih trebamo poštovati. Ali, Wildersova inicijativa “je očigledno diskriminatorska. Uostalom, taj “majstor” se poziva na pravila samo kad mu ona pašu. A ako ne – tim gore za pravila!

Nedavno je ovdje boravila visoka parlamentarna delegacija iz Poljske. Došli ljudi da vide u kakvim uslovima žive njihovi radnici na “visokorazvijenom Zapadu”. I ostali bez teksta. Iscrpljivanje radnika, ucjene od strane poslodavaca i posrednika, nadnice ispod svakog minimuma… Njihov docniji izvještaj o tome pročitala je cijela Poljska.

   Stoga nije ni čudo što se povodom Wildersove “vruće linije” žestoko uskomešala tamošnja javnost. Deset ambasadora istočnoevropskih zemalja poslalo je oštru notu na adresu predsjednika holandske vlade Marka Ruttea. Međutim, ovaj odlučno odbija da osudi  najnoviju političku provokaciju PVV-a. Nema, kaže, vremena da reaguje svaki put kad njegov koalicijski partner napravi nepodopštinu.

   U pravu je čovjek. To jest, Rutte. Tih je bedastoća posljednjih godina bilo “na tone”. Teško ih je i pobrojati, a nekmoli odreagovati na njih. Ali, šta da se radi: ko se s takvim u kolo uhvati …

   “Znaš li da je jedna poljska radio-stanica pokrenula kampanju za bojkot holandskih proizvoda”, pita drugar, paleći  cigaretu. “Imaju i slogan:  ‘Tulipan to lipa, tulipan nije pravi.’ Objavlili su podatak da su holandska preduzeća u posljednjih 19 godina u Poljskoj investirala čak 23 milijarde eura. Nije malo, je l’ ‘de?!”

   Slegnuo sam ramenima. O toj strani medalje ovdašnji desničari  neće ni zucnuti. Ne uklapa im se u sliku o dobrim i lošim momcima.

    Ne znam  koji je najstariji zanat, ali mi se čini da su političari, ipak, najveće kurve. Jer, za razliku od “ljepotica noći”, oni nikad pošteno ne kažu svoju cijenu.

 Reagovao je i Evropski Parlament. P(r)ozvao je Ruttea da, na sjednici 13 marta, objasni zašto tako rječito šuti o Wildersovoj novoj provokaciji. Formalno gledano, holandski bi se premijer mogao zahvaliti na ukazanoj mu “časti”. Ali, to bi bio veoma neugodan presedan.  

   Pritisak se povećava i na domaćem terenu. Pritisnuti mjerama štednje koje kod ove vlade najviše udaraju one s najtanjim novčanicima, građani sve više okreću leđa vladajućim liberalima. S jedne strane “brbljavi” Wilders, s druge socijalisti, koji bilježe nezapamćen rast popularnosti… Između malja (Wilders) i nakovnja (“crveni”) – liberalima nije nimalo lako.

“Šta misliš, hoće li otići u Brisel”, upitam jarana, još uvijek nagnutog nad čašom.

   “Ko”, iznenađeno odvrati on.

   “Rutte. U Evropski parlament.”

   “Ma, jeb’o te on! K’o da je on neki igrač? Njegovo je odzvonilo. Nego, odoh kući. Moram ženi usput kupit’ buket cvijeća. Izašao sam još jutros, po hljeb i jogurt, a vidi koliko je sad!” I pođe ka vratima.

   “Hej!’, viknuh za njim, pa kad se okrenuo, dodadoh: “Gledaj da joj ne kupiš tulipane.”

   “Što?”

  “Nisu pravi. To lipa.”