“Udaj se i budi podložna”

Ivo Anić
Autor/ica 28.3.2017. u 16:22

“Udaj se i budi podložna”

Ti i takvi šupci u pravilu su završili u crkvenim ekumenscim i sličnim udrugama koje se jedared u tjednu okupe da čuju riječ tih svojih jadnih, iskompleksiranih kvazi – intelektualaca. Takvi se razmeću teškim riječima i frazama, takvi se znoje nad metaforama i interpunkcijama, a svojih pet minuta iskoriste kako bi impresionirali kakvu djevojku iz svoje neoekumenske – katehekuracpalac – pizdarije koja ga gleda otvorenih usta. Ta nesretnica pojma nema o čemu naš junak govori, ali krasno zvuči sve što je naučio napamet i izbiblao pred njih deset i lokalnim svećenikom.

Costanza Miriano, talijanska novinarka, blogerica i publicistkinja dolazi u Zagreb i Split govoriti o svojim dvjema knjigama „Udaj se i budi podložna“ te „Oženi ju i umri za nju“ koje su osvojile vrhove ljestvica u zemljama gdje su objavljene. Dilema je zapravo treba li uopće davati pažnju ovom jadu, ili se treba zajebavati s njima. No, kada se u priču uključe institucije, kada je prestiž među “klerikalnim – u ime obiteljskim – pizdunima”, naći se na jednom takvom eventu, zauzeti rezervirana mjesta, tada svakako treba pisati o tome.

O velikoj spisateljici malo znam, njenom opusu, ako vam je zanimljiva u novom izdanju Glasa Koncila imate iscrpnu biografiju, lik i djelo. Meni su daleko od nje i njegog literalnog opsua važniji oni što su rezervirali mjesta na promociji, dakle jedan drugi opus, u javnosti poznatiji i kao Dei.

No kako pisati? Na koji način? Pisati zapravo možete na razne načine, možete suhoparno prenijeti vijest, možete dodati na tu i takvu vijest nekakav svoj kratki komentar, možete napisati čak i kolumnu u kojoj se namjeravate otvoreno zajebavati s tim redikulima. Naravno, potpuno svjesni da vam ti i takvi redikuli kroje živote, izdašno su financirani dok vi krpate kraj s krajem i dobro se zabavljaju dok je vama život sve samo ne zabava. A možete se i raspizditi, onako ljudski, pa da im otvoreno kažete sve što mislite o njima. Jer ste normalan čovjek, kojem žena predstavlja ljubav, partnera, razlog da ustanete ujutro i da joj se vječno divite, a ne reproduktivnu pećnicu i podložnu lutku na kojoj planirate liječiti svoje frustracije.

Možete, kažem, puno toga, današnji svijet mjesto je u kojem i vaš glas ima značenj, netko ga može shvatiti ovako ili onako, može vas i tužiti čak za nanesene duševne boli. Constanza i oni koji su je doveli u Hrvatsku imaju takva financijska zaleđa i štite ih institucije, jer su njihovi stavovi službena državna politika, ne osobni, sramotan stav prema ženi kao instituciji. No ja neću o tome, previše poštujem žene da bi ih vrijeđao pokušavajući pisati na jedan od ona tri načina opisana gore. Ja ću pisati o njima, onima koje sam jako dobro upoznao, o licemjerima koji jako dobro žive na svojim kretenskim stavovima koje pokušavaju progurati kako su stavovi svih nas. Te pizdune uistinu treba prokazati kao pizdune, jer oni to i jesu, obični, bahati, samozadovoljni pizduni, koje je povijesna neozbiljnost ovog naroda izbacila na površinu.

Svi ste manje – više u životu naišli na takve idiote. U pravilu se okupljaju oko frustriranih ljudi kojima ništa u životu nije pošlo za rukom. Niti glazba za koju su držali da su talentirani, pa su završili tandrkajući akustičnu gitaru u crkvenom zboru, svršavajući što im nekoliko bakica raznježeno priđe iza mise i pohvali im nenadjebiv talent. Oni su u životu imali namjeru biti intelektualci. Pa su vremenom shvatili da postoje svjetlosnim godinama pametniji ljudi koje drugi pametniji ljudi – čitaju. Ti i takvi šupci u pravilu su završili u crkvenim ekumenscim i sličnim udrugama koje se jedared u tjednu okupe da čuju riječ tih svojih jadnih, iskompleksiranih kvazi – intelektualaca. Takvi se razmeću teškim riječima i frazama, takvi se znoje nad metaforama i interpunkcijama, a svojih pet minuta iskoriste kako bi impresionirali kakvu djevojku iz svoje neoekumenske – katehekuracpalac – pizdarije koja ga gleda otvorenih usta. Ta nesretnica pojma nema o čemu naš junak govori, ali krasno zvuči sve što je naučio napamet i izbiblao pred njih deset i lokalnim svećenikom.

Svi ti likovi zapravo su jedna iskompleksirana vrsta. Vrsta ljudi od kojih bježati treba glavom bez obzira. Svim tim šupcima pružila je ruku jedino crkva, jer im jedini oltar i može poslužiti kao bina. Sve ostale bine, one prave, zjapile bi prazne kada bi se na njih ti i takvi popeli i oni su toga svjesni. Problem s nima, nije što oni to nesvjesno rade.

Problem je s šupcima što oni to rade svjesno. I pritiom moraliziraju. Moraliziraju o čistoći obitelji, moraliziraju o pravim vrijednostima koje je naše društvo izgubilo, samilosno vas gledaju, skrušeno jagnjećim pogledom pružajući vam nož, evo zakolji me novinaru, ja sam na pravdi Boga tu i Bog zna koliko patim što me nitko ne razumije, osim bakica koje trljaju oči u suzama i one nesretnice koja ga je slušala otvorenih usta, a zatrudnjet će večeras s njim po duhu svetomu. Naravno, jer idiot ne koristi kontracepciju.

Kažem, upoznali ste takve šupke u finim sakoima i brižno uvezanim kravatama. Upoznali ste ih izbrijane i mudre, kako vas gledaju s visoka i očinski upere pogled u nebo da vas ono prosvijetli i vrati na pravi put. S takvim šupcima imate problem, jer se ne bi trebali naljutiti na njih, vi tada ispadate monstrum, a oni žrtva. I tada takvi šupci dobiju šansu. Pruži im ih imbecilna država koja nije ni postala ništa drugo doli jebena ekumenska zajednica puna tih i takvih kretena koji namjeravaju sve nas naučiti svojoj pameti i svojim životnim stavovima.

E pa neće iću. Prvo zato što smo svi mi svjesni koliki ste šupci. Jer samo oni mogu ljudima nametati svoje stavove za koje sami znaju da nisu normalni, ljudski i da nemaju veze sa nijednim vijekom osim srednjim. Drugo, nakon svih vaših šupačkih tribina na kojima govorite kako žene trebaju biti poslušne vama, a velika većina vas je perverznjaka koji, da se vas pita, imali bi ih desetak, kao Abraham, svima nama ostaje gorak okus da vam je netko, netko iz sustava, u svrhu svojih interesa dao šansu i pustio vas iz tamjanom natopljene crkve uopće u svijet. Svijet koji istina ostane zatečen, ali svijet koji s užasom gleda kako se prave intelektualce progoni i zataškava, a vama daje medijska pozornost.

I još nešto na kraju. Takve kao vi, a prošli ste vjerujem kroz djetinjstvo razna nasilja vaših vršnjaka, nije pametno niti dirati. Jer niste dostojni da normalan čovjek uopće reagira na vaše šupačke tribine, na kojima Constanza Miriano namjerava govoriti kako žene trebaju biti podložne kada se udaju za te i takve kao što ste vi, dok će ti i vama slični mudro klimati glavama. Takve šupke uistinu i treba ostaviti na takvim tribinama i dovesti kvalitetne psihijatre da se pozabave vama. Ja niti sam dovoljno stručan na polju te grane medicine, niti imam prava da analiziram vašu bolest.

Vice Vincent John Batarelo svakako je stručnija osoba da se bavi vama od mene. Kao što mu i ime slično kompoziciji vagona to sugerira. Za mene ste samo neostvareni jadnici, perverzni gadovi koji vole moralizirati, a sami su neostvareni u životu, iskompleksirani, jadni i tužni. E pa uživajte u svojoj zajednici jada i tuge. Samo onu nesretnicu što vas gleda pobožno, kao intelektualce, ostavite na miru.

I ona, uostalom kao i svaka žena, zaslužuje puno boljeg od vas.

 

Tagovi:
Ivo Anić
Autor/ica 28.3.2017. u 16:22