Urota protiv WikiLeaksa

Povezani članci

• Policija pretukla prijedorskog aktivistu Nikolu Kuridžu!
• Nedorastao temi o “đilasovcima” i “disidentima”, a tvrdi da je otkrio posve nepoznate podatke iz istarske povijesti – dio II.
• Igra asocijacija: od Tihomira Dujmovića preko Andrije Hebranga do Zdravka Mamića i Viktora Ivančića
• Ladislav Babić: Pametnjaković(i)
• Kurspahić: Izvinjenje zbog optimizma
• GLUMCI NARODNOG POZORIŠTA RS: Stavili su nam mete na čelo

Početkom novog milenijuma nekoliko sam godina bio pretplaćen na Feral tribune. Čak sam tamo objavio i 2-3 intervjua, na što sam veoma ponosan. Jer nama, malenoj kasti buntovnika s razlogom, je svako slovo tog splitskog tjednika tada bilo zlata vrijedno. A tek kad ti se ime pojavi na njegovim stranicama!

   No, nas je bilo malo, a velika većina ostalih je u toj novini vidjela “neprijatelje sistema”. Bolje reći, u množini: sistemä. Jer, Feral tribune je bio kritičan prema svemu i svakome, a naročito prema “gospodi” koja nas je uvela u rat. Istoj onoj koja sad u Hrvatskoj, i ne samo tamo, sa dvadesetak godina zakašnjenja, tjera i hapsi svoje “bludne sinove”.

    Ali, Feralu nije glave došao manjak čitalaca. Uostalom, koje novine – osim “epohalnog” Avaza, 24 sata i sličnih žali-bože-tiskovina! – može opstati bez oglašivača? A njima je, ZNA SE, Sa samog vrha vlasti bilo naređeno da u širokom luku izbjegavaju list sa splitskih Bačvica.

   Kad se tome dodaju ogromne svote novca, isplaćene na ime “duševne boli” “tankoćutnim” ubojicama tipa Merčepa i Glavaša – kraj je bio neminovan. Kraj jednih novina, ali i završetak ere u kojoj smo vjerovali da nas nezavisno novinarstvo može dovesti do jednog boljeg, pravednijeg svijeta.

   Poslije su došle novine-sponzoruše. Konzorcijski izdanci klimoglavog žurnalizma. Onog, koje “talasa”samo apsolutno sporednim stvarima: sport, seks, glamur, džet-set, video i ostale igrice …

   Što jedan ovih dana reče, misleći na rastuću vojsku nezaposlenih čak i na (još uvijek) dobrostojećem Zapadu: “Dajte vi meni hljeba, manite se igara!”

A da koncept “davljenja” medija fercera i u Americi, ovih je dana na svojoj koži bolno iskusio osnivač WikiLeaksa, Julian Asange. Samo, ovdje se ne radi ni o kakvom tihom davljenju. Tu je više u pitanju željezni, čelični stisak!

    WikiLeaksu su, naime, prije izvjesnog vremena američki finansijski divovi jednostavno “zavrnuli slavinu”. Blokirali sve račune. Na mig odozgo, zabrinuto dizanje obrve Velikog Brata, u akciju protiv inicijatora iznošenja u javnost domaćeg “prljavog veša” krenuli su sve sami Kolosi: Visa, MasterCard, Western Union i PayPal.

      Sve je bilo u redu dok su Asange i WL objavljivali tajne depeše i diplomatske telegrame iz “tamo neke” Hrvatske, Rumunije, Bugarske, Srbije, iz pambudžona, Maroka, a naročito iz Kine i Rusije.

   No, kad su “asanžovci počeli “” čačkati mečku” pod zastavom Uncle Sama… Ne‘š ti meni švrljati po Guantanamo Bayu, Iraku i sličnim avganistanima!

Pošto se, ipak, radi o nečemu što se zove demokratija, a kako sa WL-om sarađuju mnogi ugledni novinari, naučnicii disidenti iz cijeloga svijeta, nije ga se moglo tek tako zabraniti. Nismo mi valjda Kina, da prljavi veš sakrivamo pod tepih?  

   Dok se “vlasi” ne dosjetiše…

   Juče sam na dnevniku slušao vijest da je na “slamanju” WikiLeaksa radila armija od nekoliko stotina agenata CIA-e! “Češljala” im biografije, kontakte, telefonske razgovore, način rada, ulaz i izlaz novca… I, na kraju, naravno, zastala kod ovog posljednjeg: lova.

   Vjerovatno nikad nećemo saznati ko je, kada i kako “glavonjama” iz Visa-e, MasterCarda i ostalih sugerisao blokadu Sajta. Ali, i posljednjem je naivčini veoma teško povjerovati da to nije bio neko blizak predsjedničkom uredu, ili nekoj od okolnih soba. Uostalom, i ranije su se u tim prostorijama događale čudne stvari. Uzmite Ovalni kabinet, na primjer.

   I dok Asange objavljuje prestanak svih aktivnosti “dok ne konsoliduje finansijsku situaciju”, a Velika Britanija sad i zvanično prijeti da će ga izručiti Švedskoj zbog navodnih slučajeva silovanja, polako dolazimo do velikog paradoksa.

   Svi smo se, je l’te, veoma radovali Obaminom dolasku u Bijelu kuću: elokventan, šarmantan, demokrata, pa još crnac. Sve, kao, suprotno od tupavog prethodnika. Prava (r)evolucija!

   A sada, posebno nakon krvavog obračuna s Gadafijem i ovog brutalnog gašenja WikiLeaksa, vidimo da ta razlika od početka i nije (bila) tako velika. Niti je, izgleda, bijelac bio toliko crn, niti je njegov nasljednik toliki demokrata i “naprednjak” kako se nama onomad činilo.

   A Asange: njemu je iz Britanije, preko Švedske kao usputne “stanice podlugovi”, čini se zagarantovano novo suđenje. Karta u jednom pravcu.  Karta preko Velike Bare.