„Ustanak“

Izdvajamo

• sad se moramo baviti „ustankom“ u Srbu u prošlom stoljeću…., mislim si zašto te dokazane marginalce s šatorom ne maknu u tišini nego se cijela nacija mora time baviti…..

Povezani članci

• Miroslav Krleža – odabrane rečenice ili citati
• Dubravka Stojanović: Politička ubistva i prevrati u Srbiji 1817 – 2003
• Snežana Čongradin: Revizija istorije generala Mekenzija
• Zidari
• Prosvjed u Zagrebu: Tuđman ne zaslužuje spomenik
• Cipelarenje Pupovca

Foto: forum.net.hr

To je sad već toliko glupo da se ljudi pitaju vodi li Hrvatsku politiku Jugoslavenska UDBA – koje više nema ili ju vodi Komunistička partija – koje više nema ili našu politiku vodi najnoviji „Hasanbegovićev“ poučak – kojeg ima i te kako i zbog kojeg je i došlo do ovih „ideološko – teoloških“ teških sranja i popratnih sranjiranja kojima smo izloženi kao nekad „prekomjernom granatiranju……“

„Od izvora dva putića“ – kaže pjesma , a kako stvari stoje – tako se moraju ponašati i svi mediji u Hrvatskoj.

To znači da ako je netko zaključio da je ustanak bitan zbog Srba, onda se javi drugi koji kaže da je bitan zbog Hrvata. To što ćemo mi živjeti jednako loše ako se „dokaže“ prva ili druga teza – to za nas nema nikakve veze. Mlati se prazna slama po ustaljenom principu: daj nešto što će podržati pobornici antifašističke Hrvatske i daj nešto što će podržati sljedbenici i štovatelji  NDH.

Mi ćemo tako (kao medij) ostati neutralni, a neće nam moći prišiti niti da smo zauzeli nečiju stranu.

To je sad već toliko glupo da se ljudi pitaju vodi li Hrvatsku politiku Jugoslavenska UDBA – koje više nema ili ju vodi Komunistička partija – koje više nema ili našu politiku vodi najnoviji „Hasanbegovićev“ poučak – kojeg ima i te kako i zbog kojeg je i došlo do ovih „ideološko – teoloških“   teških sranja i popratnih sranjiranja kojima smo izloženi kao nekad „prekomjernom granatiranju……“

S obzirom da je Vlada pala zbog „pogrešne ideologije“ – što je i veliki „guru“ Vaso potvrdio i da su bivši vladajući zauzeli stav da „je dosta bilo podjela na ideološkoj osnovi i da treba graditi zajedništvo“…., nije mi jasno zašto je politika otišla od ideologije – barem deklarativno – a mediji još uvijek nemaju hrabrosti „ugasiti ugašenu novu paradigmu a la carte – meni u restoranu Hasanbegović – Karamarko – Kovač i društvo u ćošku koje gleda kako da što manje nastrada u ovom rašomonu pogrešnih stavova, ideja, aktera i prekrajanja povijesti, znanosti, odgoja, obrazovanja i crkvenih dogmi. Ali, da ne bismo „fulali“ sad se moramo baviti „ustankom“ u Srbu u prošlom stoljeću…., mislim si zašto te dokazane marginalce s šatorom ne maknu u tišini nego se cijela nacija mora time baviti…..

Kaže povjesničar  Hrvoje Klasić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta

 ‘Za potpuno razumijevanje ustanka u Srbu valja skrenuti pozornost na događaje iz travnja 1941., odnosno na uspostavu tzv. Nezavisne države Hrvatske kada započinje val uhićenja, pokrštavanja, progona i ubijanja Srba i Židova osobito na području Like i Banije te osnivanje logora, najprije Danica kod Koprivnice i potom Jadovna kod Gospića nedugo nakon uspostave NDH.

‘Ustanak u Srbu možemo promatrati kao ustanak srpskog stanovništva protiv ustaške represije, no komunisti ga vrlo brzo uobličuju i uzimaju pod svoje jer žele ustanak i njegove vođe imati pod svojom kontrolom.’, ističe Klasić dodajući kako su početkom 1941. ostaci nekadašnje vojske Kraljevine Jugoslavije nazvani Jugoslavenska vojska u otadžbini (JVuO) iz koje su krajem iste godine nastali četnici.

Prema Klasiću, neosporno je da je su Hrvati iz Boričevca, sela u ličkom Pounju u noći na 1. kolovoza 1941. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza u selo ulaze srpski pobunjenici i razoraju ga do temelja te ubijaju preostalo hrvatsko stanovništvo.

‘Dakle, radilo se o osveti, a Boričevac je napadnut jer je bio jako ustaško uporište. Raditi pritom obrnutu tezu i postavljati netočno kronološki sadržaj sasvim je krivo, kao što je netočno da je u Srbu izbio zapravo četnički, a ne antifašistički ustanak. Ustanak golorukih seljaka u Srbu bio je isključivo odgovor na ustaške represije gdje je očuvanje golog života bio jedini ideal kojim su ustanici bili vođeni.’, zaključio je Klasić, uz dodatak kako su šatori koje su postavili članovi A-HSP-a samo ‘kap u moru revizionizma i pokušaja relativizacije ustaških zločina’.

Sasvim suprotnog mišljenja od Klasićevog je povjesničar Ante Nazor koji ističe kako je događaje u Srbu u srpnju 1941. godine na temelju postojećih izvora i utvrđenih činjenica apsurdno ne nazvati antihrvatskim.

Iako Drugi svjetski rat nije primarno područje Nazorovog znanstvenog rada,  povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata odgovorno zastupa mišljenje kako ‘nitko ne može jednako dobro poznavati cjelokupnu hrvatsku povijest, jer ljudski život nije toliko dug da bi se mogla pregledati potrebna količina arhivskoga gradiva i relevantnih izvora za svako razdoblje povijesti.’ – pa nadodaje iako „ljudski život nije toliko dug da bi se mogla pregledati itd….“

‘Zločini nad Hrvatima u srpnju i kolovozu 1941. se uporno i besramno ignoriraju, iako postoje brojni dokumenti o tome, a o tom razdoblju osobno sam čuo od neposrednih sudionika, jer je riječ o događaju koji se sudbonosno odrazio na život dijela moje obitelji.’, kazao je Nazor.

Sugovornik je, naime, pojasnio kako su njegovog djeda po majci Jozu Špiranovića prognali četnici iz rodnog sela nedaleko Grahova koje se, pak, nalazi nedaleko Srba. Djed je bio običan civil, a da su ga ‘ustanici’ uhvatili, ubili bi ga kao i ostale Hrvate, koji su ubijeni iako nisu bili pripadnici oružanih formacija.’, ističe Nazor, dodajući kako mu je život spasila susjeda Srpkinja koja ga je upozorila kada se vratio po ušteđevinu da se ne vraća jer su ‘na ledini kod kuće četnici’.

I tu ćemo stati s povjesničarima i „ustankom“ 1941. (to je događaj od prije 75 godina i nema više živih svjedoka – osim ako nemaju sto godina…)

Sad idemo na 1990. (to je malo bliže, prije 26 godina pa još nas je puno živih svjedoka…..)

Hrvatska delegacija s Račanom i Slovenija otišle su sa sastanka u Beogradu gdje je Milošević kao srpski vožd nametao „srboslaviju“, dok je  prethodno nasilno upao u monetarni sustav i štampao „svoju lovu“ te poželio postaviti Srbe iber ales unutar Jugoslavije. “Moja lova, moja vojska“ – Sloba si je mislio da je pravi baja, furao se na Tita…..

To nije bio čin miroljubivosti od strane Srbije. To je bio čin pokazivanja tko je gazda u Jugi.

Po ustavu tadašnje Jugoslavije Hrvatska je imala pravo ne pristati na takvu šovinističku politiku.

Račan je „imao jaja“ to artikulirati na tom sudbinskom sastanku i „imao je jaja“ reći – odjebite.

Hrvatska delegacija Socijalističke RH – zauzela je isti stav kao i RH pod Tuđmanom.

Eto to je bio konsenzus na koji Sloba nije računao da će biti tako jedinstven i homogen.

Socijalistički vođa Račan odlučio je da Hrvatska ide samostalno, a HDZ-ov Tuđman nastavio je po istom putu i, na kraju krajeva – Hrvatska je cjelovita i suverena europska država…..

Vožd Milošević to je proglasio „razbijanjem Jugoslavije“ i uskoro je počeo veliki rat koji će kulminirati ogromnim žrtvama, nasiljem, nesrećom, raseljavanjem – uglavnom sve gore od goreg.

Nisu srpski povjesničari uračunali u svoje izračune da se tlačenje drugih uvijek završi loše i za tlačitelje. A tako je i bilo – na kraju svega i sad i Srbija hoće isto što i svi na ovim prostorima EU.

Na kraju te nesretne balade Srbija je država –  kao što je mogla biti i bez ovog uzaludnog pokušaja cijele grupe sluđenih spadala oko velikog vođe vožda Miloševića i glupog rata.

Svi bi Srbi bili sretniji da nisu morali ratovati nego da su svojom genijalnom diplomacijom dobili ovo što imaju danas. Da nisu skrivali djecu. Da nisu selili. Išli u Madžarsku. I još sto sranja….

Eto, Vučić je bio Šešeljev mladi sljedbenik, a sada bi mu bilo sto puta lakše da Šešelj i njegovi današnji sljedbenici ne postoje.

Mogao bi biti u sto puta lakšoj misiji da ne mora stalno nositi krimen tadašnjeg ludila omamljenih srpskih „velikana“ kojima je i sam poslužio za upotrebu kao i većina srpskog naroda. Upotrijebili su vlastiti narod za ciljeve politike koja je od starta bila osuđena na propast.

Samo su polupismeni imali pravo povjerovati u dominaciju Srbije u Jugi upotrebom vojne sile.

To je bilo glupo, dugoročno neostvarivo i dugoročno neodrživo.

Zato je i ovo u Bosni s Republikom Srpskom upitno koliko će trajati. .

By the way…,  lakše bi bilo i Plenkoviću bez „nove paradigme Hasanbegovića“…, koja je i dovela do pojave neukih osokoljenih marginalaca „sa značajem“…

Ali, da se vratimo na „ustanak“ i povjesničare. Ovi iz „ustanka“ 1941. danas 2016. ne postoje.

Postoje samo povjesničari i „povjesničari“ – i oni su sad na potezu da objasne stvari narodu.

S obzirom da se u medijskom prostoru koji je kontroliran teledirigirano laže i obmanjuje – zašto se ne bi manipuliralo i „šire“.

Može se zadobiti pažnja javnosti, a „pravilno upravljanje političkom krizom“ medijski može reflektore uperiti i u teledirigirane činjenice i osobne interpretacije s akterima iz vlastite familije kao što je to učinio Nazor Ante – ravnatelj.

I što se sad događa?

Ante ravnatelj i njegovo mišljenje postaje jednako relevantno kao i mišljenje Klasića povjesničara.

Pa dobro jesmo li mi svi otišli na grane natrag i postali majmuni?

Klasić je povjesničar, Nazor je ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i Drugi svjetski rat nije primarno područje Nazorovog znanstvenog rada iako jest  povjesničar.

Dakle nama je  isto (ili bi trebalo biti isto) bavi li se netko poviješću precizno i stručno –  ili je netko ravnatelj centra domovinskog rata pa, onako usput ima „svoje teze“….

Još veću glupost znanstvene zajednice koja će i ovo mirno odšutjeti očekujem uskoro…..

Glupo je to objašnjavati, ali, recimo, – postoje doktori.

Postoje i doktori koji su se specijalizirali za mozak.

Hoćete li mišljenje o mozgu zatražiti od nekoga koji je ravnatelj bolnice i doktor opće medicine ili od nekoga tko je specijalizirao mozak?

Normalni za probleme s mozgom idu kod specijaliste doktora za mozak, a vi?