VIŠE ISTORIJE SA VIŠKOM IDIOTA

Povezani članci

• CRNA GORA: OPOZICIJA JOŠ UVIJEK POD UTICAJEM BEOGRADA
• U Jajcu završena manifestacija “Zajedno stvaramo”
• UABNOR Mostar o devastaciji Partizanskog spomen groblja: ‘I nakon godinu dana istraga je u tijeku’
• Jadne percepcije nekada velike Evrope
• Nema tržišne utakmice bez jasnih i strogih pravila
• Stočani dokazali da je moguće: Izbori slobodni i pošteni!

Pompezna proslava civilizacijske sramote zvana HZHB-a, samo je nastavak rehabilitacije politike 90-ih koje su svim narodima donjele zlo i razaranje, progone i ubijanja. Ovdje se ne radi samo o HDZ-u i političkom konceptu jedne etnonacionalne partije, već o svakodnevnoj proizvodnji mržnje sa kojom se dalje kontaminiraju građani smrtonosnim bacilom koji se zove fašizam.

Piše: Dino  Mustafić

U dijelu BiH sa većinskim hrvatskim stanovništvom, uglavnom u Hercegovini, obilježena je 25. godišnjica nastanka takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Ustrojena kao državno-pravni aranžman, sa svojom vladom i drugim organima upravljanja, zamišljena je kao politička i vojna zaštita hrvatskog nacionalnog interesa u BiH. Istorijske činjenice i prvostepena presuda Haškog tribunala za ratne zločine u slučaju Prlić i ostali, nedvojbeno potvrđuju da je stvaranje HZHB-a bilo u funkciji dugoročnog razbijanja države BiH. Dretelj, Heliodrom, Ahmići, Stupni Do kod Vareša samo su neka od mjesta u kojima su pripadnici HVO-a kao vojne formacije ove paradržavne tvorevine počinili zločin nad nehrvatskim stanovništvom. Tome treba dodati i rušenje Starog mosta u Mostaru, manastira Žitomislići i drugih kulturno-istorijskih spomenika kao viševjekovne realnosti zajedničkog života. Međutim, pompezna proslava civilizacijske sramote zvana HZHB-a, samo je nastavak rehabilitacije politike 90-ih koje su svim narodima donijele zlo i razaranje, progone i ubijanja. Ovdje se ne radi samo o HDZ-u i političkom konceptu jedne etnonacionalne partije, već o svakodnevnoj proizvodnji mržnje sa kojom se dalje kontaminiraju građani smrtonosnim bacilom koji se zove fašizam. Lamentima nad ratnom sudbinom HZHB-a Bože Ljubića, falsifikujući činjenice priključili su se Čović i Zubak, ne spominjući da je takva ratna politika predvođena Matom Bobanom prepolovila Hrvate u BiH. Individualno i kolektivno osvješćivanje o moralnom i istorijskom posrnuću politike 90-ih nije ni na vidiku, jer bi tako katarzično suočavanje sa prošlosti značilo odlazak etnonacionalnih partija na đubrište istorije gdje im je i mjesto. Zna to dobro i novi predsjednik SDS-a Govedarica, pa u intervjuu srbijanskom “Nedeljniku” proglašava “oca” stranke, presuđenog ratnog zločinca Karadžića, kao jednog od najznačajnijih srpskih političara 20 vijeka. Nacionalisti u BiH ne ispuštaju vlast iz ruku 25 godina, baštine svoje zločince koji im pomažu da gaje osjećaj mržnje i srdžbe, majstorski manipuliraju činjenicama, stvaraju društvo duhovne ograničenosti u kojem je laganje model političkog ponašanja. Njihovo pozivanje na opstanak i ugroženost nacije stvaranje je poznatog straha od drugog, kako bi se postigao jedini politički cilj- da se što više ukrade i ne ispusti pozicija društvene moći. Suviše je toga sinhronizirano i očigledno da se ne bi vidio interni politički dogovor vladajućeg establišmenta kako svako treba da kontroliše “svoje” na svom parčetu zemlje, gdje drugi i drugačiji nema šanse da preživi, ako već nije otjeran u ratu 90-ih. Od tog ratnog zadatka se i danas nije odustalo u trenutnoj harmoniji srpskohrvatskih odnosa u BiH kroz secesionističku politiku vladajućeg SNSD-a i  segregacijsku HDZ-a, dok se “državotvorna” SDA bavi svojim talovima, čiji visoki dužnosnici indikativno šute na zvaničnu proslavu paradržavne tvorevine svojih koalicionih partnera. Možda je Izetbegoviću i bolje da šuti jer njegovi sastanci sa Čovićem liče na dogovorenu igru “gluhih telefona” kojoj samo naivni mogu vjerovati da se ne kreću u smjeru tri državotvorna nacionalna entiteta kao spasonosnom okviru za BiH. Nakon njihovih sastanaka uvijek se nešto pojašnjava ili demantuje ono što je već izrečeno i dogovoreno.

Zato posebno izražavam divljenje građanskoj hrabrosti mostarske novinarke Štefice Galić, u namjeri da istraži ko stoji iza neovlašteno postavljenih zastava povodom “historijskog obilježavanja” HZHB-a. Suočila se sa institucionalnim i kontinuiranim sistemskim nasiljem u Mostaru. Njena etička akcija je univerzalni čin odbrane slobode koji obuhvata sve ljude u BiH. Naš pravi identitet ne određuje nacionalnost, vjera, jezik, porijeklo  i sve ono što ljude međusobno razlikuje, već duhovne i civilizacijske vrijednosti koje oblikuju ljudsko dostojanstvo. Nismo naučili ove lekcije iz naše bliske prošlosti i zato politički demagozi svojim foskulama i intelektualnom prazninom šire svoj uticaj i proširuju moć u nesretnoj državi koja ne vidi evropsku perspektivu, već se vraća u svoju prošlost. “Balkan proizvodi više istorije nego što je može potrošiti” reče Churchill. Šta ćemo kada imamo višak idiota koji je proizvode?

Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz Oslobođenja