Vitaminčeki

Igor Serdar
Autor 19.5.2017. u 18:54

Izdvajamo

  • Novu viziju na televiziju, novi izborni fakat na plakat, umiveno lice na ulice, vlastitu energiju – ako treba i s protivnikom - u sinergiju….., i premda je netko tek lutak na koncu - velika je vjerojatnost da bude glavna faca u izbornom loncu. Ja sam, znate, moderno konzervativan, liberalno klerikalan, turbo moralan, imam tajnicu i vozača, ženu, djecu i svog osobnog krojača. Dajte mi boing 747 i njega ću prizemljiti, jer, znate letio sam tri puta avionom….

Povezani članci

Vitaminčeki

Foto: Robert Anic/PIXSEL

Lijepo je da se ljudi natječu tko je bolji i da bolji preuzme odgovornost. Ružno je kako se to radi. Nema tu ni malo stila. Nema ni malo šarma. Ide se direktno u kost. Ad hominem.

Zašto na lokalnim izborima postoje pojedinci i neke male stranke za koje se pouzdano zna da neće pobijediti, da neće osvojiti neki veći broj mandata osim, možda jedan dva ili tri do četiri najviše, a oni se uporno i glasno natječu iako je jasno da će osvojiti  „samo neku siću od glasova i mandata“? Obrazloženje je, nažalost poražavajuće u svakom pogledu….oni su teledirigirani ciljani proizvodi…, oni nisu tu zbog svojih čistih misli, briljantnih ideja i nepokolebljivog entuzijazma i poštenja ….

Oni su umjetno stvoreni „vitamini“ koje primarni organizam u obliku stožerne stranke ili vodeće grupacije može zatrebati u određenom trenutku i bez kojih je cijela priča možda i uzaludna.

Zato velike stranke umjetno proizvode takve „vitaminčeke“ kao svojevrsni nukleus za potrebno ostvarenje dolaska na vlast. Takvi vitamini naročito su uspješni na implementiranju „malih izbora“.

Ponekad se takvi tipovi mogu i „dogoditi“ kao iznimka koja potvrđuje pravilo, ali to je rijetkost koja se onda iskorištava za obrazloženje pluralnosti društva i za skrivanje ovih vitaminčeka koji su najbenigniji dio u analizi malih izbora.

Sljedeći hibrid malih izbora su „posađeni vitaminčeki“. To je verzija u kojoj  se takve „elemente“  ciljano priprema na obitavanje u „neprijateljskom okruženju“. To znači da se oni „montiraju“ kao spavači u druge stranke i po potrebi ih se natjera na „buđenje“. Bit cijelog procesa je da 90% ljudi koji su „vitaminčeki“ toga nisu svjesni. Zato je ta druga grupacija također benigna.

Jedan poznavatelj političkih procesa i metodika  zaigrao se s proizvodnjom tih nabrojanih vitaminčeka…, ali idemo redom….

Kao što bogate kompanije trebaju pametne ljude da bi mogle funkcionirati i za to angažiraju „lovce na glave“ ili na engleskom „hed hantere“  –  tako i u politici postoji legitimna situacija kad velikim igračima zatreba još poneki glas iz „tuđeg bazena“ za stjecanje „upravljačkih prava“ na određenom području…

Tako se može rušiti Vlada

-  ili spasiti ministra

- ili strpati u zatvor

-  ili osloboditi sudskog postupka

-  ili opljačkati bilo koji subjekt u državi.

Tako se to radi i u  nekim drugim demokratskim državama, a u nekima se tako radilo do nedavnih vremena, a zato i postoje „dvije brzine u europskoj uniji“ o kojima su se veliki dogovorili….

To se danas radi na našim  lokalnim izborima. Stranke se međusobno  bore za kontrolu novaca prikupljenih od građana neke općine, grada, županije…., i sva su sredstva dopuštena ako nisu zabranjena…

Postoji i druga opcija. Puno opasnija. Nestabilna i neizvjesna. Nesvjesna svoje ograničenosti. Stvaranje „vitamin“ stranke.

Evo, pogodite koja bi to „stranka“ mogla biti i tko ju je stvorio pa zbrisao u analitičare ograđujući se pri tom od svojih, ipak površnih nedovršenih učenika koji su postali instant „zvezde“ na grande šou programu zvanome mali izbori? Kasno je njihov guru shvatio da se od takvih ne može napraviti nikakav konstrukt. Samo destrukt. Nažalost. Guru je mislio da ima fine ljude pred sobom koje će naučiti političkoj misli i metodikama rada i proizvesti nekakav lakmus papir za korekciju političke dualnosti u našoj državi, ali, nije predvidio u što bi se to moglo pretvoriti, nije precizno procijenio njihove ambicije niti je razmišljao o snazi odgojno urođenih stavova specifičnog podneblja….

Stvaranje cijele jedne stranke za ostvarenje zadatih ciljeva zaštite određenih vrijednosti i principa i nametanje određenih stavova – bez obzira na to što su ljudi u drugim sredinama evoluirali i ne prihvaćaju objeručke i bespogovorno tu krutu i brutalnu  klerikalno obojenu logiku novonastale stranke koja bi premostila sve probleme na svoj specifični način. Eksperiment iz kućne radionice funkcionira na malom uzorku, ali na velikom terenu stvara samo kaos i destrukciju bez vizije kako izgraditi bolji sustav. U tom je trenutku guru najprije prihvatio izvršnu funkciju pokušavajući spasiti stvari koje su otišle predaleko, ali na našu opću žalost taj je orah bio pretvrd da bi iz njega izraslo drugačije drvo od onog nastalog prije mnogo godina….Pacijent je živ i koristi se stečenim polu znanjem, doktor je pobjegao i moli Boga da se ne sazna ovo o čemu pišem, a cijela država ima neprocjenjivu štetu na političkom, kulturološkom i civilizacijskom planu…

Da je povijest  učiteljica života (Historia est magistra vite) vidimo  po uzoru na legendarne Neretljane koji su stoljećima oduzimali dio kolača bogatim Mlečanima. Nažalost, danas smo svi mi za njih samo mlečani.

Vidimo to  u današnjem vremenu kad presudno važnu ulogu u demokratskim procesima ima tek nekolicina ljudi ili tek neka omanja stranka uz čiju se pomoć dolazi ili odlazi s vlasti. Dosta močvarni teren pun jegulja. Taština. Sunčanih naočala. Zajapurenih očiju i debelih vratova u uskim odijelima.

Slučajno ili ne –  dobar dio doline Neretve i njezinih nekoliko vođa primijetili su da se hrvatska država  – ponaša „krajnje neodgovorno, bahato i  neprofesionalno prema hrvatskom narodu“. „Novci se troše netransparentno, pravosuđe je korumpirano, policija ne radi svoj posao, a razni razbojnici iz velikih stranaka štite pljačku naroda“ –  parafrazirani citat završen.

Iako je pišu pobjednici – povijest nam govori da su Mlečani imali dvije opcije za prolaz: ili su platili pa prošli s brodovima ili su bili nadjačani i opljačkani.

Upravo se danas događa slična stvar.

Ili će Hrvatska platiti za sve ono što traže vođe iz Metkovića u svezi/glede političkih zahtjeva ili će biti u svakovrsnom višeslojnom ratu s bivšim drugovima iz Metkovića. Plenković nije htio platiti. „Njegov je motiv ipak veći“ od zadovoljstva jednog dijela Hrvatske, odgovornost koju ima odnosi se na cijelu zemlju, a Plenković osim toga ima i časti i ponosa barem u mjeri u kojoj ga imaju prosječni građani.

„Dečki iz Metkovića“ su se organizirali da „uvedu red“ u dvadesetpetogodišnje  dvovlašće.

U tom periodu  su ti isti dečki odrasli u miru, diplomirali, oženili se, rodili djecu i zaposlili se, ali nisu dosegli onaj zamišljeni zenit i sad su krenuli u razarajući pohod „na neprijatelja“. Svi su im neprijatelji.

Oni nemaju viziju kako urediti stvari, ali znaju što treba napraviti. Zato se mogu složiti sa svima, ali zato što ne znaju kako – zato se sa svima i rastanu. Nitko ne bi mogao pristati na njihovu mantru:

„Treba urediti državu da bude bolja, pravednija, učinkovitija…., a to kako ćemo to uraditi – to ćete (tek) vidjeti – kad dođemo na vlast“. Grmoja, Bulj, Petrov…., bez gurua idu iz greške u grešku…..

Već si zamišljam kako „teška artiljerija“ operira po europskim fondovima u kojima im na engleskom, francuskom i njemačkom objašnjavaju da nam „moraju dat pare“ i nakon što uvjere Europu u svoju viziju Europe  vraćaju  se u Metković morskim putem – u  lađama punih zlata i dijamanata koje su dobili zbog ispravnih stavova o  europskim mlečanima pa sad grade škole i vrtiće da se može imati vjeronauk i da povijest može predavati netko od domaćih ljudi…..

Ali, nismo mi te sreće. Nisu niti oni te sreće da im se to i ostvari. Europa je svoje utopiste odradila.

Lijepo je da se ljudi natječu tko je bolji i da bolji preuzme odgovornost. Ružno je kako se to radi. Nema tu ni malo stila. Nema ni malo šarma. Ide se direktno u kost. Ad hominem.

 Zato se svi pitaju: zašto su dali nalog da tri „njihova“ ministra ponize predsjednika Vlade svoje države u izravnom prijenosu. Pitamo se bore li se oni za pravdu i toleranciju? Je li to naprijed ili je to nazad za Hrvatsku? Stanuje li pluralizam, tolerancija i razumijevanje kod dječaka iz Metkovića ili ih je pojela politička ambicija i medijsko eksponiranje? Odigrali su amaterski brzopleto na sjednici Vlade i odveli zemlju u krizu. Plenković tu nije mogao ništa bez da ne bude ozbiljno uzdrman, a „dečki iz Metkovića“ su mislili da im je to potez kojim će si osigurati primat i pokazati „tko je gazda“ .

Slična situacija je nastala i kad je jedna novinarka pretvorena u vitaminček, a sad zbog nje neki idu na sud, neki čupaju kosu jer je ne mogu zaustaviti, a drugi se ne mogu oteti stalnom dojmu sramote koja nas oblijeva kao plitvički slap…

Postoji i sadašnji projekt ženskog vitaminčeka koji satire najjaču stranku po istom principu, a postoji i muški strijelac vitaminček koji najjaču oporbenu stranku usporava da se reorganizira i poentira na ovim malim izborima koji su za ljude najvažniji.

Kad prođu lokalni izbori i kad se formira lokalna vlast u većini područja moći će se napisati i preciznije što su vitamini uzrokovali i točno gdje su bili presudni za formiranje većine, ali za sad se moglo obrazložiti samo ovaj eksperiment iz doline Neretve jer su maske već davno na podu, a niske  strasti se prelijevaju eterom do neba…

I na kraju, da ne bude sve tako ozbiljno i crno i tako pragmatično praktično analizom dosadašnje izborne prakse moglo bi se, onako  u šali – zaključiti sljedeće:

  • Novu viziju na televiziju, novi izborni fakat na plakat, umiveno lice na ulice, vlastitu energiju – ako treba i s protivnikom – u sinergiju…..,  i premda je netko tek lutak na koncu  – velika je vjerojatnost  da bude glavna faca u izbornom loncu. Ja sam, znate, moderno konzervativan, liberalno klerikalan, turbo moralan, imam tajnicu i vozača, ženu, djecu i svog osobnog krojača. Dajte mi boing 747 i njega ću prizemljiti, jer, znate letio sam tri puta avionom….

 

Igor Serdar
Autor 19.5.2017. u 18:54