Vlada u sjeni: Karamarkovo recikliranje bezličnih kadrova

Povezani članci

• Morate izdržati borbu!
• Bezočne laži Ljube Bešlića i Milog Bijavice: Stari most je pao od umora
• Nacionalizacija guzonja
• Kairo je morao pasti
• Koliko kod lisica traje tegla Nutelle?
• RTRS: VUČIĆ ZAMOLIO PREDSJEDNIKA RS-A DA JOŠ JEDNOM RAZMISLI O ODRŽAVANJU REFERENDUMA

Političku borbu ne dobija sadržaj nego brojači glasova, viče gradonačelnik u onom filmu gdje poetski romantičnog vođu bande vodi Leonardo di Caprio. Nije, objašnjava dalje, bitan broj glasova, važno je kako rade oni koji ih broje. Kao da se film zove Bande s Markova trga, a ne New Yorka, no dok se stvar tamo smjestila u rano 19. st. kod nas i dalje postoji inačica takvog vođenja politike.

Tomislav Karamarko evo neki dan osnovao vladu u sjeni, pogledah uvod u članak kojim promoviraju tu vladu u jednom hrvatskom tjedniku i već nakon čitanja prvoga ulomka pala mi je na pamet uvodna rečenica ovoga teksta: “Ne dobiva izbore sadržajna oporba, nego ona koja dovoljno dugo šutke sjedi”. Tako je bilo s Račanom, tako bijaše i sa Sadnaderom, o Milanoviću ne želim trošiti riječi, a tako je i s bardom hrvatske oporbe danas Tomislavom Karamarkom. Hvale vrijedan potez osnivanja Vlade u sjeni svojim je izborom kadrova pretvorio u objekt kojim bi se trebalo baviti Ministarstvo zaštite okoliša. I to sekcija za reciklažu, kako mi je jučer rekao jedan eminentni hrvatski novinar. Čovjek zna o čemu priča, radio je kao dopisnik za nekoliko novina iz zemalja sa sjevera Europe.
 
Vlade u sjeni se u tim državama osnivaju kako bi se svekolika javnost kvalitetnije i transparentnije obavijestila o planovima i konstruktivnim kritikama oporbe za preuzimanje vlasti. No za to bi se trebalo stvoriti barem privid javnosti! Ne želim govoriti o spomenutim državama, no smrt hrvatske javnosti više nikome nije tajna. Danas oporba u širem, društvenom kontekstu, vrši svoju jedinu funkciju koju ima od samostalnosti naovamo. Šuti!

No, pretpostavimo na trenutak kako sve ovo nije tako, pretpostavimo kako u Hrvatskoj postoji javnost i kako u ovoj državi postoje ljudi koje doista zanima više koncept informacije-analiza-protuprijedlog kojim se vode gotovo sve takve sjenovite vlade u svijetu. Pretpostavimo, dakle, kako je Karamarko odlučio djelovati na takav način. Kako premijer u sjeni izbjegava javni nastup,  morao sam konzultirati njegove plaćene glasnogovornike na nekim portalima i kao objašnjenje ovoga poteza uvidjeh proklamiranu želju za privlačenjem nestranačkih stručnjaka i uporabom prepoznatljivih članova “čistih ruku”.

Damir Krstičević, Dražen Bošnjaković, Ante Ćorušić, Dubravka Šuica itd. kadrovi naprosto nisu nestranački stručnjaci, a izolacija Drage Prgometa nikako nije korištenje stranačkih političara čistih ruku. Pretpostavke od malo ranije, stoga moramo odbaciti i postaviti pitanje što je razlog ovome potezu najveće oporbene stranke. Karamarko očito polazi od pretpostavke kako mu nije važan sadržaj nego broj pojavljivanja u medijima. Zato imamo nepripremljene izjave pojedinih ministara koje se nakon dva dana demantiraju, zato imamo i ovu ad hoc vladu u sjeni. Jer, ako bolje promislimo koja je razlika između ekonomske doktrine Slavka Linića i gradonačelnika Dugopolja Zlatka Ževrnje kojemu je mentor Ivan Šuker?

Situacija naprosto vapi za redefinicijom kompletne političke, ekonomske i društvene paradigme, a recikliranje političkoga otpada u tome nam slabo može pomoći. Preduvjet za bilo kakvu ozbiljniju promjenu je repozicioniranje javnosti. Toga zasad nema na vidiku.

SEEbiz.eu