Vratite oduzetu imovinu građnima BiH

Povezani članci

• Sve lošije stanje
• VIKTOR IVANČIĆ: ŠMRC FAŠIZMU
• Kratka povijest spasa svijeta u Hrvata
• Eugen Jakovčić: Potezi Zorana Milanovića su kontinuitet Tuđmanove politike devedesetih prema BIH
• Predrag Matvejević: Hrvatska se mora oduprijeti fašističkom pravcu
• Glasnovićev streljački uvod

Zašto bosansko-hercegovačke vlasti kriju istinu

Piše: Suzana Ćivša

Nacionalne stranke dobile su naše glasove na prvim izborima, održanim prije više od 20 godina. Mnogi građani glasali su tada za promjene, nadajući se da će im promjenom prošlog društvenog sistema biti vraćena njihova imovina. Izabrani političari od tada do danas zaboravili su na data obećanja da će među prvim donijeti Zakon o denacionalizaciji (restituciji). Umjesto da donesu navedeni zakon i poslije toga da se vrši privatizacija, odlučeno je da se prvo izvrši privatizacija pa i otete imovine koja se trebala vratiti prijašnjim vlasnicima. U svim državama na svijetu je privatna imovina sveto pravo u koje niko ne smije dirati, samo u Bosni i Hercegovini se to pravo ne poštuje.

Danas je građanima BiH jasno da vlasti namjerno opstruiraju donošenje Zakon o denacionalizaciji (restituciji). Nažalost, građani su dosta kasno shvatili zašto je to tako.
Ratni i poratni profiteri dobrim dijelom preuzeli su u vlasništvo ogroman dio oduzete imovine, ponekad samo za jednu konvertibilnu marku, a da poslije toga nisu ništa učinili u pogledu pokretanja proizvodnje i zapošljavanja radnika. Naprotiv, bilo je slučajeva da su tu imovinu, uništavali, preprodavali i na tome mnogo zarađivali. Ratni i poratni profiteri tako su se mogli ponašati, jer su oni često nosioci uticajnih funkcija u društvu, ili su veoma čvrsto povezani sa nosiocima istaknutih funkcija ili jakim strankama na vlasti.

Navodno država nema sredstava

Kad su za budzašto rasprodali sve što se moglo, razni profiteri i “biznismeni” počeli su da šire priču kako navodno država nema novca da isplati oduzetu imovinu. Naravno, radi se samo o izgovoru da bi se zaštitili interesi ratnih i poratnih profitera koji su nelegalno stekli ogromnu imovinu. Zakonom o restituciji bila bi privatizacijom obuhvaćena ranije oduzeta imovina po raznim osnovama, koja je dobrim dijelom prisvojena od strane raznih tajkuna.
Ističem jedan veoma značajan prijedlog koji je prihvatljiv u sadašnjoj skromnoj finansijskoj situaciji u BiH, da se već jednom riješi ovo pitanje VRAĆANJA ODUZETE IMOVINE, za koju je naravno zainteresovana i dijaspora, jer se niko ne odriče rodnog ognjišta. Treba imati u vidu da su velike površine zemljišta neobrađene, pogotovo ono zemljište koje je oduzeto. Takođe i šuma, koja podliježe denacionalizaciji, veoma se uništava, prekomjerno i bez kontrole sječe, a i bez neophodnog ponovnog pošumljavanja.

Neiskoristeno zemljište predstavlja ogromnu štetu za razvitak zemlje

Pored ostalog, bilo bi od velike ekonomske koristi u najširem smislu, pogotovo za vrijeme ekonomske krize, da se te nekretnine naturalno vrate bivšim vlasnicima, da ne propadaju, da se svojski koriste. Uz sve to treba istaći da desetine hiljada porodica, među kojima ima veoma mnogo nezaposlenih, penzionera, zaposlenih sa veoma malom platom koja im se često ne isplaćuje a nemaju ni zdravstvenu zaštitu, lica koja imaju nešto radnog staža i ne mogu ostvariti penziju niti se zbog godina starosti mogu zaposliti, invalidnih osoba i boraca, a svi skupa nemaju sredstava ni da plate najosnovnije lijekove i zdravstvenu zaštitu. Kad bi im se vratila ta imovina, I TO BAR ONE NEKRETNINE ZA KOJE NE BI TREBALA DRŽAVA NIŠTA PLAĆATI, mnogi bi te nekretnine stavili u funkciju, otvorili sebi radno mjesto i popravili svoju izrazito tešku materijalnu situaciju.

Ko je odgovoran za pat poziciju u kojoj se čeka na vraćanje bar one imovine koju najčešće niko ne koristi ili je bespravno koristi, u današnje vrijeme, kada ljudi zbog neimaštine umiru, vrše samoubistva i sl.?

Donošenje ovog zakona bilo bi od značaja i za građane iz BiH koji se sada nalaze u dijaspori. Vraćanjem tih nekretnina stvorili bi se uslovi i za povratak nekih familija u Bosnu i Hercegovinu.

Izloženi prijedlozi i konstatacije istaknutih stručnjaka gube se iz vida.

ČINJENICA JE DA SU NERIJEŠENA SVOJINSKA PITANJA JEDAN OD GLAVNIH RAZLOGA ZA NEDOLAZAK STRANIH INVESTITORA U ZEMLJE KAO ŠTO JE BiH.

Nije istina da su potrebne milijarde da se vrati oduzeta imovina

Krajnje je vrijeme da se prekine sa dosadašnjom praksom i pričom da država nema dvije do tri milijarde da građanima podmiri denacionalizaciju, jer je u jednom materijalu Instituta ekonomskog fakulteta u Sarajevu konstatovano da se 92% oduzete imovine može vratiti građanima u naturalnom obliku, tj. bez ikakvog plaćanja. To znači da državi te milijarde i ne trebaju za ovu namjenu, ako bi se izvršila naturalna restitucija (92% od oduzete imovine), dok bi se za dio oduzete imovine mogla dati odgovarajuća zamjena ili neka renta (zakupnina za korištenje) ili da se nađe neko slično rješenje. U ovom slučaju država bi za ostatak oduzetih nekretnina podmirivala samo zakupninu za one institucije koje su u svom finansiranju oslonjene na republičkli budžet, a za ostali dio ove imovine zakupninu bi plaćale firme koje koriste tu imovinu, što bi bilo normalno i bez restitucije. U odnosu na one izmišljene priče o milijardama, to bi bio relativno neznatan izdatak.
Ratni i poratni profiteri morali bi vratiti ili platiti prigrabljenu tuđu imovinu, a u nekim slučajevima plaćati i odgovarajuću zakupninu, jer ih ne bi mogle zaštiti priče o ogromnim državnim izdacima za oduzeto zemljište.

Ogromni finansijski prihodi su za BiH izgubljeni zbog neplaćanja poreza

Ako bi se trebalo nešto i platiti, kad je riječ o državnim potrebama i troškovima, nije suvišno istaći da bi BiH mogla to sve podmiriti, bez kredita od MMF, ako bi se bar minimalni iznos vratio u državnu kasu od onih milijardi koje stalno traže državne komisije, iako svi znaju gdje su te milijarde.
Uz sve izloženo, nije suvišno napomenuti još jedan izvor sredstava za praznu državnu kasu, koji bi se mogao obezbijediti odgovarajućom naplatom taksa od onih koji koriste prirodne resurse, a ne plaćaju nikakvu naknadu. Posebno padaju u oči milijarde nenaplaćenog poreza od firmi tajkuna.

Nažalost, u BiH se stalno odugovlači sa potpunim objavljivanjem podataka u sredstvima informisanja koliko tajkuni državi duguju poreza, jer, navodno u tom pogledu postoje zapreke u propisima za objavljivanje ovih dugova.

BiH ne bi trebala moljakati MMF i druge međunarodne institucije za kredit od nekoliko stotina hiljada maraka koji se nažalost upotrebljava za izdržavanje najskuplje administracije u svijetu, dok se od tih kredita ništa ne ulaže u proizvodnju. To znači da BiH uzima međunarodne kredite za potrošnju, i to svake godine pod nepovoljnijim uslovima. Jedan dio tih kredita se odmah angažuje za vraćanje ranije preuzetih kredita koji su takođe korišteni za potrošnju.

Nema integracije u EU bez Zakona o restituciji

Izložene činjenice potvrđuju da bi trebalo što prije donijeti Zakon o denacionalizaciji (restituciji) u koji bi se ugradili navedeni prijedlozi i konstatacije.
Ovo bi trebalo da bude jedan od veoma prioritetnih zadataka za Parlament BiH i Vijeće ministara, u odgovarajućoj saradnji sa entitetima.

Ovo tim prije što su sve države u jugoistočnoj Evropi donijele zakon o vraćanju ranije oduzete imovine.

To je mnogo važnije od dugogodišnjih rasprava kome će pripasti neke fotelje u vladama i predstavničkim tijelima.
Krajnje je vrijeme da se već jednom riješi ovo dugogodišnje neriješeno životno pitanje građana BiH. U tom pogledu od velikog je značaja što je nedavno ovu materiju razmatralo i Međurelgijsko vijeće BiH uz prisustvo američkog amasadora gospodina Patrick Moona, kojom prilikom je data velika i značajna podrška da se ovaj zakon što prije donese. Značajno je i to što su instuticije Evropske zajednice konstatovale da je na našim predjelima korupcija vezana za restituciju. Ovo, vjerovatno zbog toga, što bi se trebalo da restitucijom obuhvati veoma obimna imovina koja je često i dugo vremena vezana za pljačku od strane ratnih i poratnih profitera.
Naši funkcioneri ne mogu se nadati evropskoj integraciji, kad stalno zamagljuju suštinu u vezi sa vraćanjem oduzetih nekretnina, odnosno oko donošenja Zakona o denacionalizaciji (restituciji), a da ne ističemo u vezi s tim da se krše i osnovna prava iz Konvencije EU o zaštiti ljudskih prava, koju je prihvatila i Bosna i Hercegovina, kao i mnoga druga prava iz Ustava i drugih propisa BiH.