Zajedno (pod našom vlašću) ili nikako!

Povezani članci

• Neophodno je stvoriti ‘imunitet krda’ na ‘viruse’ dezinformacija
• Partizan jedan dan života
• Almin Kaplan: Umjetnik je dužan da bude uz obespravljene, ponižene i odbačene
• Priča o dobrim mostarskim ljudima (10): Goran Karanović
• Zona sumraka
• Wikileaks objavio 1152 američke depeše iz Hrvatske

Bh. Večernjak od prije nekoliko dana donosi senzacionalnu naslovnicu: Zajedno ili nikako! Veliko istraživanje među Hercegovcima. Rezultati „velikog istraživanja“ doneseni su odmah na 2. str.: „85% Hercegovaca kaže kako ne bi prihvatili ponudu o entitetu ako u njemu ne bi bili i Hrvati Bosne“, a „91% Hercegovaca kaže kako osjećaju da su oni i bosanski Hrvati jedan narod“. Ovim podacima usudio bih se primijetiti bar dvoje. Prvo, tko će to nama dati „ponudu o entitetu“? Opet udvorička politika mrvica – čekamo da nam netko nešto ponudi, koketiramo s najgorima separatistima i kriminalcima u državi, umjesto da radimo na održanju BiH i ustavnim promjenama koje bi normalizirale stanje u državi. A drugo, sve mi se čini kako se „briga“ Hercegovaca za bosanske Hrvate javi samo kad žele provesti neku svoju ideju, za koju im treba podrška bosanskih Hrvata!

Ovdje se „braću“ bosanske Hrvate opet pridobiva za maštanje o Trećem entitetu, koji se uporno predstavlja kao neupitno najveće dobro za bh. Hrvate, štoviše, kao novi oblik izraza stalnih težnji svih bh. Hrvata svih vremena: „Hercegovina, Bosna i Posavina u ratu i u miru bili su dio zajedničkoga nacionalnog projekta“. Zločinačkog projekta Herceg-Bosna, naime, koji se sada želi jednako prišiti svim bh. Hrvatima. „Nijedan hrvatski političar, intelektualac, uglednik, predstavnik Katoličke crkve iz Hercegovine nikada (…) u posljednjih dvadeset godina nije zastupao stajalište o tome da bi posebna federalna jedinica ili entitet isključila njihove sunarodnjake iz središnje Bosne.“ Autor teksta ipak nije smogao toliko cinizma da u ovom citatu ustvrdi kako nitko nikada „nije zastupao stajalište o tome da bi posebna federalna jedinica ili entitet isključila“ Hrvate Posavine! Naravno da pristaše ove ideologije žele sve bh. Hrvate u Trećem entitetu, pa svaki nacionalizam želi veći teritorij i više podanika! „Štoviše. I politički projekt Herceg Bosne je u tome smislu jasno utvrđivao strateška opredjeljenja da su područja Hercegovine, Bosne i Posavine neraskidivi dio zajedničke zemlje i zajedničkih interesa.“ Ne znam dokle će ići priče o Herceg-Bosni, o Trećem entitetu? Valjda dok cijeli hrvatski narod u BiH ne dobije neizbrisivu stigmu srpskog saveznika u komadanju BiH („u ratu i u miru“, kako zgodno opisuje autor Večernjakovog teksta). Ali, čekaj malo: zar nije sam Čović rekao da od Trećeg entiteta neće biti ništa? Otkud onda Večernjak i dalje priča o Trećem entitetu? Treći entitet funkcionira kao opijum za birače. Mnogi simpatizeri HDZ-a su zahtjeve za Trećim entitetom protumačili kao „traženje maksimuma, da se izvuče minimum“! A taj minimum je održanje HDZ-a i Čovića na vlasti, održanje postojećeg stanja kleptokracije. Budući da HDZ ipak nije ušao u izvršnu vlast, zato i cijela ova medijska larma. I opet se stalno inzistira na jedinstvu Hrvata. Ok, jedinstvo nam je potrebno. Ali jedinstvo pod čijom vlašću? U ime kojih ciljeva? Hoće li se Hrvati konačno ujediniti oko nekih normalnih ciljeva, oko neke zdrave politike?

U tekstu se navode i krivci za podjele Hrvata. Među njima su i oni koji šire „zabludu“ da Hercegovci upravljaju u vlasti. Da bi demaskirao tu „zabludu“, Večernjak je cinično objavio kako je „u FBiH 60% Bosanaca a 40% Hercegovaca Hrvata u vlasti, dok je cijelih 100% bosanskih Hrvata u vlasti u RS-u“! (S obzirom na blisku suradnju s Dodikom u zadnje vrijeme, možda se postotak Hercegovaca u vlasti u RS-u uskoro i popravi!). Veliki neprijatelj jedinstva Hrvata je i podjela unutar crkvenih redova: „manji dio svećenika odaje dojam podjele i u Crkvi“. To su, naime, bošnjački franjevci, daidže, „necrkveni lijevi“ koji razjedinjuju hrvatski narod. Prepreka jedinstvu Hrvata je i medijska propaganda koja širi „neistinu“ o „prodaji Posavine i srednje Bosne“, to „stalno podsjećanje na teške ratne epizode“! Ovdje se manipulira i samim Hercegovcima. Naravno da je netočna tvrdnja da su Posavinu prodali Hercegovci – Posavinu je prodao dio hercegbosanske političke i vojne vrhuške. I danas se političari iste te orijentacije uvijek skrivaju iza svog naroda, što svjedoči i sljedeća točka: „kompromitiranje vodećih dužnosnika – najbolji način je udar na političare, crkvene vođe…“. Večernjak tako nedavno u jednom broju donosi perfidan naslov: SDP-ovi montirani procesi političkim vođama Hrvata, da bi se maskirao bošnjački plan dominacije. Kad god se političke vođe bh. Hrvata prozove zbog kriminala i nečasnih radnji, oni su samo branili vitalni nacionalni interes i radili u korist svoga dragog naroda. Svaki napad na sebe vješto pretvore u napad na cijeli narod.

Naravno da metode kojima SDP ostvaruje svoju viziju „socijaldemokracije“ najblaže rečeno nisu idealne, i da u SDP-u ima velik broj kamufliranih nacionalista čije je „socijaldemokratsko uvjerenje“ poza koja prikriva stvarne interese koji nemaju veze sa socijaldemokracijom. Ali sve to ipak nije izgovor Hrvatima da i dalje ostanu na trenutnom političkom kursu. Pitam se, postoji li ikakav politički odgovor Hrvata na stanje u BiH koji ne podrazumijeva opstrukciju države i zakona u suradnji s najgorim kriminalcima iz drugih dvaju naroda? Može li se u nas bh. Hrvata uopće misliti ikakav oblik politike koji nije strogo nacionalan? Može li se misliti jedinstvo Hrvata drugačije od jedinstva pod stijegom HDZ-a i Herceg-Bosne, pardon, Trećeg entiteta? O odgovorima na ova pitanja uvelike će ovisiti i odgovor na hrvatsko pitanje u BiH.

 prometej.ba