Zašto Htv cenzuriše nepodobne slike: Ukradeni poljupci Ive i Jadranke

Povezani članci

• Collegium artisticum – Otvorenje 71. REVIJALNE IZLOŽBE ULUBiH
• „Iza svakog nestanka, rođenje niče!“
• Mostar: Prosvjed roditelja zbog načina organizovanja nastave u školama
• Farmerski manifest
• Naša stranka: Migracijama se mora upravljati u saradnji s općinama i Vladom USK
• Politika srednjeg prsta: „Nounar, ne zajebavaj…“

U arhivu video-materijala Hrvatske televizije na Prisavlju, još uvijek nepoznatog dana, uvukao se, još uvijek nepoznati, zaštitnik lika i djela premijerke i predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor, dokopao se kazete s HDZ-ova Sabora održanog u zagrebačkoj Areni početkom srpnja 2009, pa potom poduzeo ne baš sofisticiranu operaciju falsificiranja nedavne prošlosti. Riječ je, podsjetimo, o onom HDZ-ovu Saboru na kojem se Ivo Sanader oprostio sa svojim državnim i partijskim funkcijama. Riječ je o dirljivim snimkama Sanaderove emotivnosti prema partijskim glavešinama, i obrnuto. Prema pouzdanim informacijama s HTV-a, jedina snimka koja je trenutačno u posjedu te kuće prikazuje kako se Sanader ljubi sa svojim najbližim suradnicama, a kad naiđe na Jadranku Kosor, odjednom se ukazuje poduži kadar razdragane publike. Slika se ponovo vraća na pozornicu i na Sanadera tek kad je nestalo gospođe Kosor: vidimo kako se dojučerašnji premijer oprašta s nekim manje važnim primjerkom iz stranačkoga vrha. Javna razmjena nježnosti između bivšeg premijera i njegove nasljednice zauvijek je iščezla iz arhive javne televizije. Kao da je nikad nije bilo.

Evo sad serije logičnih pitanja koja ćemo preskočiti u ovoj bilješci, jer ih u ovoj prilici smatramo manje važnima. Je li premijerka izdala nalog nekome na HTV-u da se unište snimke njezinih poljubaca i zagrljaja sa Sanaderom ili je potresnim prizorima presudila samoinicijativnost nekog prisavskog gmaza koji nepogrešivo osjeća što bi se svidjelo predsjednici Vlade? Je li premijerka uopće upoznata s činjenicom da je netko neovlašteno izbrisao djelić njezine političke biografije? Zna li vodstvo HTV-a da u njihovu poduzeću postoji netko tko im uništava imovinu, tko im krade najvrjednije što imaju, naime, arhivu? Hoće li se slučajem pozabaviti i Državno odvjetništvo, jer otuđena je javna svojina, HTV je nepovratno ostao bez snimki koje, osim povijesne, imaju i komercijalnu vrijednost?

Oproštajni cjelovi

Snimka oproštajnog cjelivanja Sanadera i Kosor neće, dakle, više biti emitirana na Hrvatskoj televiziji, jer je jednostavno nema. Misli li premijerka, ili misteriozni majstor koji je intervenirao po snimci, da će tako biti izrezano, ili premontirano, i kolektivno sjećanje na dane premijerkine ljubavi s prethodnikom koji je u međuvremenu utamničen i osumnjičen za nekoliko teških kriminalnih djela? Nisu svjesni da izrezivanje samo pojačava vidljivost nekadašnje odanosti. Ne pada im na pamet da fizičko uništavanje čini neuništivima tragove nedavne lojalnosti i fascinacije. I upravo pokušaji da se izbriše i zataji nekadašnja bliskost sa Sanaderom trenutačno funkcioniraju kao najuvjerljiviji dokaz nečiste savjesti Jadranke Kosor, i mnogih oko nje, kad se spomene ozloglašenog bivšeg premijera.

Premijerka ne može smoći snage da konačno ispriča istinu o sebi i Sanaderu, ali kad bi stvari uspjela sagledati racionalno i ljudski, što nije vjerojatno, shvatila bi da istina po nju i nije toliko porazna, ni blizu porazna kao banalna nastojanja da se sve izreže, zaboravi, prebriše. Kosor je, poput svih drugih bezličnosti iz HDZ-ova vrha, godinama smatrala Sanadera božanstvom kojemu se valja isključivo klanjati i truditi se ugrabiti što veći komad njegove vladarske milosti. Sve da su u Sanaderovim metodama i vidjeli nešto što se kosi s njihovim uvjerenjima, ti ljudi ne bi se usudili suprotstaviti svemoćnom šefu, jer znali su što ih u tom slučaju čeka. Vlastita glava i kičma nisu bili dijelovi tijela kojima su se često služili. Oni su deficitom ličnog integriteta opsluživali bahatog autokrata (a autokrati su uvijek do određene mjere uspješni i efikasni) čije su oči bile gladne: osjećali su da ih je vođa prigrlio baš zbog njihove karakterne hendikepiranosti. (Usput, koja je razlika između takvih i slavljenog tužitelja Mladena Bajića?)

Prekrajanje prošlosti

Kad je Sanader, zahvaljujući ponajviše svojoj gramzivosti, morao napustiti premijerski položaj, Kosor se – u najmanju ruku – nije suprotstavljala policijsko-pravosudnim akcijama protiv velikog broja visokih HDZ-ovih dužnosnika i opunomoćenika. Morala je biti svjesna da te akcije vode i prekopavanju po mračnoj utrobi stranke čija je predsjednica, ali pustila je da procesi dođu do točke kad je sasvim moguće otvaranje kaznene istrage protiv HDZ-a kao organizacije. Sasvim je, pak, sigurno da će idućih mjeseci biti otkriveno još dosta malverzacija u HDZ-ovu poslovanju, a Jadranka Kosor pušta da policajci i tužitelji na otvorenoj sceni mjesecima kirurški obrađuju nedavnu stranačku prošlost u kojoj je i ona, Kosor, zauzimala istaknutu ulogu. Gdje god se nalazili motivi, radi se o velikom doprinosu Jadranke Kosor hrvatskoj demokraciji.

Problemi nastaju kad gospođa Kosor sa svojim propagandnim zdrugom nastoji prekrojiti prošlost u skladu s marketinškim potrebama sadašnjosti, odnosno kad čitavu javnost tretira maloumnom, i kad se pravi da je život u ovoj zemlji počeo prije dvije godine. Dok god bude pokušavala zataškati svoje služenje Sanaderu, njezina vjerodostojnost bit će ravna nuli, ali ona je vjerodostojnost u politici zaboravila, baš kao i razmjenu poljubaca s Ivom Sanaderom.

Tekst prenosimo iz tjednika Novosti