Zašto socijaldemokrati više vode računa o simbolima nacije i države, nego o dobrobiti građana?

Povezani članci

• Doktorat malog Ivice o hrvatskoj politici
• SLUČAJEVI
• Lijepa obećanja i ponovljene slutnje
• Tomislav Jakić: A ON ĆE ŽIVJETI I DALJE
• Esad Bajtal: Biti vlast u ovoj zemlji znači samo obećavati i ništa ne raditi
• Raif Dizdarević: Srbija i Slovenija su krive za raspad Jugoslavije

OVAKO su se ponašali srednjovjekovni poreznici.

Ujahali bi u selo, upadali u kuće i sirotinji iz ruku otimali zadnju kokoš ili zadnju vreću brašna, a sve kako bi napunili državnu blagajnu.

Ako bi se raja slučajno i pobunila, grubo bi joj odvratili: “Tako se mora!”. I odjahali dalje.

Ili odveslali, ako ne bi bilo vjetra.

Samo jedan cilj

I danas je sve podređeno samo jednom cilju – punjenju državne blagajne. Za to je Vlada spremna zavući ruku u svaki sirotinjski džep i okrenuti svaki kamen u potrazi za dragocjenom kunom koju bi ubacili u proračunski bezdan. Kao da se radi o zdencu želja.

I tako se koalicijski Plan 21, kako je to sugerirao laburist Dragutin Lesar, polako pretvara u plan 20, plan 22, plan 25…

Neviđena lakoća poskupljenja

Za sve to Vladi nije teško donijeti odluku. Odluku o poskupljenju struje za kućanstva, ali ne i za gospodarstvo. Odluku o poskupljenju plina. Odluku o višem PDV-u. Odluku o tome da će se cijena goriva braniti tek na 12 kuna. Odluku o novom zaduženju. Odluku da se digne ruke od onih koji propadaju.

Za to se pronalaze riječi opravdanja, poput izjave premijera Milanovića da su “loše vijesti neizbježne”, jer “probleme koje smo naslijedili nećemo otkloniti praveći se da ne postoje”.
Ili se preko njih jednostavno prelazio kao da ne postoje ili kao da su sasvim normalne.

U obranu nacije i države

Istovremeno, odluka o ukidanju povlaštene mirovine predsjedniku Republike izazvala je burnu reakciju koalicijskih zastupnika u Saboru.

“Iz principijelnih razloga ne treba ukidati mirovinu predsjedniku”, gromko je poručio zastupnik SDP-a Šime Lučin. “Predsjednik je jedan od simbola države, nacije i to treba ostati tako kako jest”.

Njegov kolega Nenad Stazić naglasio je kako “predsjednička mirovina predstavlja za državu beznačajan novac, ali zato se zato kroz nju iskazuje koliko cijenimo svoj narod, svoju državu”.

Beznačajna ljubav za beznačajan novac

Beznačajan novac? Jednako beznačajan kao 40 kuna skuplji računi za plin i struju po kućanstvu? Kroz koje se također iskazuje ljubav prema narodu i državi?

Ni uz najbolju volju ne možemo se sjetiti kad je neki zastupnik SDP-a digao glas u obranu građana od udara na njihov životni standard, da se pobunio zbog poskupljenja, galopirajuće nezaposlenosti, ponižavajućeg odnosa Vlade prema građanima ili zbog činjenice da nismo od ove Vlade čuli još ni jednu dobru vijest.

Osim megalomanskih Čačićevih projekata.

U obranu formulara

Nema to veze sa stranačkom stegom koja ih obvezuje na provođenje politike Vlade i premijera. I ovaj zakon o ukidanju povlaštene mirovine za šefa države stiže iz Banskih dvora, pa to svejedno nije socijaldemokrate spriječio da pravednički ustanu u obranu institucije predsjednika, “simbola države i nacije”.

Otprilike kao što je premijer Milanović ustao u obranu dostojanstva hrvatskog čovjeka pred američkim viznim formularom.

Da bi nas već sutra mlatnuli po glavi dvadesetpostotnim poskupljenjem struje. I objasnili da se to tako mora.

SDP naučio lekciju

Otkad to socijaldemokrati više vode računa o simbolima nacije i države, nego o dobrobiti građana? (Hm, ovo doista zvuči kao retoričko pitanje, ali nije namjerno.) Ta perfidna taktika dosad je uvijek bila rezervirana za HDZ: ritualno mahanje nacionalnim simbolima kako narod ne bi  obratio pažnju na vlastito propadanje. A sada se toga primio i SDP.

Izgleda da je naučio lekciju.

 Index.hr