Željko Pavićević: U senci demokratije

Željko Pavićević
Autor/ica 7.3.2015. u 20:04

Izdvajamo

  • Danas je svima jasno da oblik opozicije koji pamtimo iz devedesetih, više ne postoji. Živeti na slavi prošlosti i slavi onih koji više nisu sa nama je poražavajuće. Demokratskom strankom ponovo vlada politika s' početka 90-ih kojoj je mesto u političkoj penziji, a ne u političkom savetu. Zato je opravdano postaviti pitanje da li Demokratska stranka kakva je danas uopšte treba da postoji?

Povezani članci

Željko Pavićević: U senci demokratije

Tanjug/Rade Prelić

Vreme je za novu opoziciju i nove lidere. Oni si tu, u redovima opozicionih stranaka koje zastupaju manje više iste ili slične ideje. Da li su dovoljno hrabri da okrenu leđa parazitskom sistemu i naprave iskorak stvarajući od sebe moderne političare, pokazaće vreme. Do tada smo, baš kao i oni, prinuđeni da živimo parazitski sistem u senci demokratije.

Povratak retrogenih snaga 90-ih i njihova naprednjačka politika doveli su do tihe evolucije svesti prosečnog građanina Srbije. Ta evolucija nije dala pompezne rezultate, ali je stvorila potreban i dovoljan uslov za kreiranje nekakvog novog i drugačijeg političkog ambijenta. Današnja politička scena Srbije prepuna je izlizanih političara s kraja prošlog milenijuma. Oni, sigruran sam, pored ološokratije na vlasti, predstavljaju najveću opasnost za njenu budućnost. Srbiji je potreban društveno-politički zaokret kroz nove ljude i novu, modernu ideju.

Padom režima Slobodana Miloševića stavljena je tačka na politiku koju je vodila opozicija devedesetih godina prošlog veka. Ili je bar tako trebalo biti. Degutantno je svoje političko delovanje bazarati na metodama koje za cilj imaju jedino i samo obaranje trenutne vlasti. Nekako se podrazumeva da to jeste posao opozicije, te da sve što ona radi ustvari vodi ka tom cilju. Otuda ga nema potrebe toliko potencirati. Ono što nedostaje opozicionim liderima danas jeste jasna vizija budućnosti Srbije ali i stalno traganje za novim putevima i istinama. Tiha evolucija građanstva je dovela do toga da se ovoga puta neće, kao nekada, birati između dva zla. Zlo je zlo, bilo ono malo ili veliko. Iz tog razloga, siguran sam da, ukoliko opozicija, odnosno ono što je ostalo od nje, ne izađe pred građane sa jasnom idejom i jasnim planom, Srbija će nastaviti da živi postojeće zlo. To zlo se ne ogleda samo u vladavini aktuelne vlasti, već i u parazitskom sistemu kao obliku društvenog sistema zemlje seljaka na brdovitom Balkanu.

Političke stranke su danas prepune društvenih mediokriteta koji su zarad sitnih, ličnih interesa spremni da žrtvuju budućnost cele jedne države. Iz tog razloga je parazitski sistem postao i politički sistem Srbije. Sa jedne strane imamo političke subjekte koji svojim delovanjem i negativnom selekcijom plasiraju vrednosti parazitskog sistema unutar svojih političkih organizacija stvarajući godinama unazad „loš priraštaj“ na političkoj sceni. Na isti način to čine njima slični negativni autoriteti u svim ostalim „institucijama“ počev od obrazovanja, preko pravosuđa do zdravstva. Sa druge strane imamo onaj „merljiv“ ili „vidljiv“ deo parazitskog sistema koji se ogleda u ogromnoj glasačkoj mašineriji raspoređenoj u javnom sektoru i državnoj administraciji za kojim vape raznorazne političke opcije. Korupcija i organizovani kriminal postali su životni moto „uspešnog“ i manje uspešnog građanina Srbije, bio on i političar.

Baš zato je mogućnost buđenja Srbije primenom metoda davno prošlih vremena praktično nemoguća. Njen većinski deo stanovništva je ili konfuzan i zbunjen ili ohrabren idejom ostvarivanja plitkih ličnih interesa primenom koruptivnih metoda i aktivnosti. Govoriti o nekakvim premijerima u senci i njihovim vladama koje će nešto promeniti je više nego smešno. Tako, formiranje vlade u senci možemo posmatrati kao čin kapitulacije Demokratske stranke. Danas je svima jasno da oblik opozicije koji pamtimo iz devedesetih, više ne postoji. Živeti na slavi prošlosti i slavi onih koji više nisu sa nama je poražavajuće. Demokratskom strankom ponovo vlada politika s’ početka 90-ih kojoj je mesto u političkoj penziji, a ne u političkom savetu. Zato je opravdano postaviti pitanje da li Demokratska stranka kakva je danas uopšte treba da postoji?

Zaključak je jednostavan. Vreme je za novu opoziciju i nove lidere. Oni si tu, u redovima opozicionih stranaka koje zastupaju manje više iste ili slične ideje. Da li su dovoljno hrabri da okrenu leđa parazitskom sistemu i naprave iskorak stvarajući od sebe moderne političare, pokazaće vreme. Do tada smo, baš kao i oni, prinuđeni da živimo parazitski sistem u senci demokratije.

Mr Željko Pavićević
Ekonomista i analitičar

Željko Pavićević
Autor/ica 7.3.2015. u 20:04