Znanstvenik Hasanbegović Zlatko

Igor Serdar
Autor 16.9.2016. u 15:53

Izdvajamo

  • Pitam ukupnu javnost, HAZU i sve relevantne institucije hrvatske države zašto bi znanstvenik koji je znanstvenik zato jer ima papir da je znanstvenik – zašto bi on bio kandidat za ministra kulture? Je li istina da je on najjači kulturnjak u državi?

Povezani članci

Znanstvenik Hasanbegović Zlatko

Njegove sve danas i sutra izrečene rečenice odnose se na današnju stvarnost, a uporišta za njegove stavove opisao je u svojih nekoliko nikad citiranih i nepoznatih znanstvenih stručnih radova o odnosima muslimana prema hrvatskoj državi i hrvatskoj državi prema muslimanima u dalekoj prošlosti devetnaestog stoljeća. Zar to nije poražavajuća činjenica?

Piše: Igor Serdar

Veliki znanstvenik, povjesničar, stručnjak, kulturnjak, rođen 1973. u Zagrebu za kojeg  do prije godinu dana u Hrvatskoj nitko nikada nije čuo niti znao da postoji – potpuno anoniman čovjek u medijskom smislu.

To je čovjek za kojeg strani mediji tvrde da je „personifikacija neofašizma“ i na izborima je dobio na tisuće preferencijalnih glasova (vjerojatno pro – ustaških simpatizera) i zbog toga će dobiti ogroman prostor u hrvatskim medijima i sutra i u narednom periodu. To prodaje novine i diže gledanost….

hasanbegovic

Prodao je jednoj određenoj grupi ljudi u Hrvatskoj takvu foru kakvu nitko nikada nikome nije uspio prodati. Svaka mu čast na (sna)lažljivosti. Na upornosti. Hrabrosti. I na vještini manipuliranja neukima pod „number one“.

S obzirom da smo mi narod koji je očito lakovjeran i povodljiv i s obzirom da su dostupni putem interneta podaci o izdavaštvu u Hrvatskoj….

  • doslovno sam prepisao gotovo sve njegove znanstvene uratke.

——————————————————————————————–

  • Dakle, tko je znanstvenik Zlatko Hasanbegović u znanstvenom smislu kad se već diči tom visoko poštovanom titulom.
  • Nisu ga zaokruživali intelektualci. Upravo suprotno. Njega su na glasačkim listićima odabirali oni koji se klanjaju njegovoj tituli znanstvenika i „novoj paradigmi“ – a to i nisu baš neki ljudi s velikim znanjem i obrazovanjem što se vidi i po tome gdje je dobio te glasove ako hoćemo raspravljati precizno i činjenično točno. Tačno tako.
  • Sad ću prešutjeti tko je bio glavni urednik, zamjenik glavnog urednika i član uredničkog sastava u svim navedenim citiranim radovima dotičnog znanstvenika – to „istraživačko novinarstvo“ prepuštam onima koji će imati čast pisati o njemu, ali to je jako zanimljiv podatak…..

Molim ljude slabijih živaca da ovdje prestanu čitati, a posebno one koji smatraju da napadam (tog meni nepoznatog) čovjeka i da ga zlonamjerno želim  diskreditirati.

Zapravo – ja sam nitko i ništa u znanstvenom smislu – tako da mu ne mogu nauditi sve i da uprem najdublje moždane vijuge…,

- a i nije to potrebno raditi jer njegovi znanstveni radovi vrlo su jednostavni, dostupni i bave se uvijek jednom te istom temom i problematikom. On je znanstvenik „dosta uskog područja u svim svojim radovima“ – gotovo pa se „ponavlja“ iz rada u rad…

Ujedno se ograđujem od insinuacija da je tekst uperen protiv ili u svrhu bilo kakvog difamiranja muslimanskih institucija, vjere i muslimana uopće. Upravo suprotno. Ljudi su ljudi ma koje bili vjere, boje kože, rase, nacije…., za mene postoje samo ljudi – dobri…, i oni koji će postati dobri….

Knjige je napisao čak dvije: sad ćete vidjeti koje i na koju temu tko ih je unio u registar…

  • metoda: copy – paste,
  • izvor „Hrvatska znanstvena bibliografija“
  • utipkajte u google i izaći će vam još precizniji podaci…..

Evo corpus delicti:

Naslov: Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929.-1941. (U ratu i revoluciji 1941.-1945.)

Izdavač: Bošnjačka nacionalna zajednica-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar-Medžlis Islamske zajednice Zagreb
 

U knjizi se obrađuje političko djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije od uvođenja kraljeve diktature 1929. do sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. U završnom poglavlju iznose se obavijesti o djelatnosti stranačkih ostataka u Drugom svjetskom ratu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te njihovoj sudbini nakon komunističkog preuzimanja vlasti 1945.

Izdavač: Bošnjačka nacionalna zajednica-Institut društvenih znanosti Ivo Pilar-Medžlis Islamske zajednice Zagreb
Grad: Zagreb
Godina: 2012

———————————————————————————————————————————

Knjiga druga:

Naslov: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja

U knjizi su opisani postanak i razvitak zagrebačke muslimanske zajednice, različiti oblici muslimanske nazočnosti u gradu, te djelovanje muslimanskih društava, ustanova i pojedinaca. Obuhvaćeni su i odnosi u zajednici, problematika zakonske recepcije islama, vjerskih prijelaza, građansko-pravne primjene normi šerijatskog bračnog i nasljednog prava i s njima povezana pojava međukonfesionalnih sporova. Istražene su i glavne značajke demografskog razvitka muslimanske zajednice u Zagrebu prije 1945.

Izdavač: Medžlis Islamske Zajednice u Zagrebu – Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Grad: Zagreb
Godina: 2007

Znanstvenik Hasanbegović do danas je napisao dvije knjige i obje su objavljene od istog izdavača.

Važan podatak je i sljedeći: Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj je najviši vjerski i administrativni organ Islamske zajednice.

Sudjelovao je i kao autor Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Mostaru 5. i 6. studenoga 2009. Knjiga II. / Lučić, Ivica (ur.).
Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2011.. Str. 345-360.

Sažetak: U radu se na temelju literature i objavljenih izvora iznose glavni elementi odnosa hrvatskog jugoslavizma i Starčevićeva pravaštva kao suvremenih hrvatskih nacionalno-integracijskih ideologija prema Istočnomu pitanju i događajima u Bosni i Hercegovini pokrenutim kršćanskim ustancima 1875.-1878.

 

Evo i nekoliko samostalnih članaka označenih kao znanstveni stručni članci…

Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušajima gradnje ‘pravaške’ džamije u Zagrebu 1908. // Pravaška misao i politika / Turkalj, Jasna; Matijević, Zlatko; Matković, Stjepan (ur.).
Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2007.. Str. 87-96.

Naslov: Hercegovački disidenti Jugoslavenske muslimanske organizacije u kraljevoj diktaturi 1929.-1935.
Sažetak: U radu se iznose Starčevićevi pogledi na muslimansku problematiku, a koji su u samim temeljima pravaške političko-nacionalne ideologije, oblikovani i u sklopu konteksta tzv. Istočnog pitanja nasuprot stajalištima pravaških oponenata iz tabora hrvatskog jugoslavizma. Filomuslimanski smjer jedan je od čimbenika kontinuiteta pravaške politike i poslije Starčevićeve smrti, a koji se zrcali u djelovanju Josipa Franka i njegove Čiste stranke prava, kao nositelja manje poznatog pokušaja izgradnje džamije u Zagrebu 1908.
Projekt / tema: 194-0000000-3411
Naslov: Hercegovački disidenti Jugoslavenske muslimanske organizacije u kraljevoj diktaturi 1929.-1935.
Urednik/ci: Lučić, Ivica
Izdavač: Hrvatski institut za povijest
Grad: Zagreb
Godina: 2011

 

Napisao je i ovaj znanstveni rad:

Hrvatske nacionalno-integracijske ideologije i Istočno pitanje. Prilog poznavanju pogleda hrvatskog jugoslavizma i Ante Starčevića na događaje u Bosni i Hercegovini prije i za vrijeme krize 1875.-1878. Izdavač: Udruga “Vojvoda don Ivan Musić “Grad: Ljubuški Godina:2009

 

I ovaj je rad napisao: Naslov: “Spahina” Islamska vjerska zajednica. Između obnove vakufske autonomije i stranačkog nadzora 1935.-1938.

Izdavač nije naveden, vrsta rada je izvorni znanstveni članak, a izvor je Historijski zbornik (0351-2193) 63 (2010), 2; 489-520, datuma nema, a sve je navedene radove u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju unijela ista osoba:

Upisao u CROSBI: [email protected] ([email protected]), 30. Stu. 2011. u 08:45 sati

I ovo je napisao:

Naslov: Jugoslavenska muslimanska organizacija od uvođenja diktature kralja Aleksandra do Sarajevskih punktacija (1929.-1933.)

Također je napisano da je i to „unijela“: ista osoba….

Upisao u CROSBI: [email protected] ([email protected]), 30. Stu. 2011. u 09:14 sati

I najvažnija napomena za sve znanstvene radove je sljedeća:

Citation Index: NE

To znači da nitko ništa iz tih znanstvenih radova nikad nije citirao. Ali ima toga još…..,

Naslov: Spahin “akreba medžlis”. Korijeni rascjepa u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji nakon smrti Mehmeda Spahe
Citation Index: NE
Upisao u CROSBI: [email protected] ([email protected]), 28. Ožu. 2010. u 11:06 sati

Ima još bisera….

hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939.

Citation Index: NE
 

A pogodite tko je i to upisao…., [email protected] ([email protected]), 7. Lip. 2009. u 15:08 sat

  • opet isto nitko to citirao nikad nije…,

Eto, kad se već rade intervjui i „nova paradigma“…, nadam se da sam sve točno kopirao jer to inače nikad ne radim pa se unaprijed ispričavam ako sam nešto naveo pogrešnim redosljedom…..

Zašto sam sve ovo naveo?

Zato što se Zlatko Hasanbegović poziva na veliku, opsežnu i uspješnu znanstvenu karijeru, zato što misli da mu pripada mjesto ministra kulture u Republici Hrvatskoj i zato što je vješto, spretno i znalački zaveo ukupno vodstvo i članstvo HDZ- a, a posebno protestne glasače radikalne desnice.

On se predstavlja kao znanstvenik. Nitko nikad ništa od njegova znanstvenog rada nije citirao.

Pitam ukupnu javnost, HAZU i sve relevantne institucije hrvatske države zašto bi znanstvenik koji je znanstvenik zato jer ima papir da je znanstvenik – zašto bi on bio kandidat za ministra kulture?

Je li  istina da je on najjači kulturnjak u državi?

Nemam ništa protiv toga da si netko pronađe načina kako se pozicionirati unutar hrvatske kulturne scene – bavio se književnošću, bavio se umjetnošću ili bio znanstvenik, ali to bi svakako trebala biti osoba koja ima nekakav utjecaj i značaj unutar hrvatske kulture kroz svoj dosadašnji rad.

Da bih pojasnio ovu misao ne mogu se ne prisjetiti mnogih živućih intelektualaca koji bi – po mišljenju desetak tisuća intelektualaca – bili ispred Hasanbegovića kao kandidati za časnu funkciju Ministra kulture, ali ih ne želim nabrajati zbog zastrašujuće količine ljudi koji bi trebali biti ministri kulture stotinu puta prije nego uvaženi samozvani Zlatko Hasanbegović.

Nikad neću shvatiti glavne urednike medija u Hrvatskoj koji svi unisono rasprostiru crveni tepih zbog nekoliko tisuća preferencijalnih glasova pred čovjeka koji je slabašan, nepoznat i nikad citirani znanstvenik poznat samo po „novoj paradigmi“ prema NDH i ustašama i poznat je samo po tome da nas pola svijeta proziva zbog njegovih stavova, a mi se branimo da je on znanstvenik.

Njegove sve danas i sutra izrečene rečenice odnose se na današnju stvarnost, a uporišta za njegove stavove opisao je u svojih nekoliko nikad citiranih i nepoznatih znanstvenih stručnih radova o odnosima muslimana prema hrvatskoj državi i hrvatskoj državi prema muslimanima u dalekoj prošlosti devetnaestog stoljeća. Zar to nije poražavajuća činjenica? Razumijem tog čovjeka, kao čovjek. Tko ne bi želio biti ministar? Svi bi željeli biti ministar, ali zašto baš on? Draži mi je onda Božo Alić. Jest „udaren u glavu“, ali ne mulja, čak se i dere i ne zapakirava svoje ustaštvo u nekakvo „prihvatljivo ruho“. Draži mi je i Bujanec ili Bujanac. Svi oni misle isto, ali samo je Zlatko Hasanbegović znanstvenik. On misli da je dovoljno veliki znanstvenik i da mu „pripada“ Ministarstvo kulture.

Ok. Ako smo mi država u kojoj se događa ono što se događa možda nam i treba Hasanbegović.

Pa, stavite ga onda. Imati ćete dovoljno ruku. Pitanje je imamo li dovoljno pameti. Zastrašujuće!

——————————————————————————————————————————–

Ne mogu tako završiti tekst pa mi dopustite  da završim s nečim pozitivnim i predivnim – jer cijelo vrijeme govorimo u kulturi….

Zato ću spomenuti legendu hrvatske kulture u čijoj sjeni smo svi mi kulturnjaci imali čast živjeti, a pogotovo mnoštvo nas koji smo ga osobno poznavali, voljeli i potajno obožavali, a koji je otišao nedavno…

Arsen Dedić nije niti pokušao biti znanstvenik, nije se nikad drznuo sam za sebe reći da je veliki umjetnik, pjesnik, glazbenik, slikar – rekao bi za sebe „da on samo reciklira“ – nije nikad postao član HAZU…., ali njegovi radovi se pamte, neizbrisivi su, vječni – veliki su u svjetskoj kulturnoj povijesti i zauvijek će trajati i da se mene pita ona ulica u kojoj sam dolazio k njemu doma od danas bi se trebala zvati ulica Arsena Dedića….

Igor Serdar
Autor 16.9.2016. u 15:53