ENG
PARLAMENTARNE STRANKE I DOBROBIT ŽIVOTINJA – 3. dio
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
(ili o tome koje nas stranke i saborski zastupnici ignoriraju)
Ispričavamo se na dužini objave ali nemojte da vam je teško čitati, jer onda ne smijete prigovarati što je teško čitati i onima kojima je tekst upućen mailom.
01.05.2015. godine smo svim parlamentarnim strankama na e.mailove objavljene na njihovim službenim stranicama poslali pitanja o njihovim stavovima o dobrobiti i zaštiti životinja. Zamolili smo ih da nam odgovore u roku od 30 dana. Demokratska stranka – REFORMISTI nam je odgovorila 04.05. tražeći detaljnije pojašnjenje, koje smo im poslali 06.05. Budući da od nikoga nismo dobili odgovor na pitanja o njihovim stavovima, 31.05. smo opet svima poslali isti upit na koji se javila stranka HSS (Hrvatska seljačka stranka) ispričavši se na propuštenom mailu i obećavši odgovor u roku od 7 dana i opet Demokratska stranka – REFORMISTI s odgovorom koji ćemo objaviti sutra. Niti jedna druga stranka nije čak niti potvrdila primitak maila.
Mail od 31.05. nadopunjen je s detaljnim objašnjenjem i stranke su zamoljene da nam ovaj put dostave odgovore u roku od 7 dana, što je danas. Ovo je privitak mailu s detaljnim obrazloženjem i pitanjima.
PITANJA O POLITICI STRANKE PREMA ZAŠTITI ŽIVOTINJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Problem napuštenih kućnih ljubimaca na području Republike Hrvatske je iz godine u godinu sve veći. Razloge ne treba tražiti samo u neodgovornosti posjednika životinja nego i u nevoljkosti da se mijenja Zakon o zaštiti životinja kako bi on doista i poslužio svojoj svrsi, a to je zaštita napuštenih životinja i humano smanjivanje njihovog broja putem kastracija umjesto usmrćivanjem.
Odredbom članka 56. stavak 1. Zakona o zaštiti životinja propisuje se:
1. Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba…..
4. Ako nije osnovano sklonište za životinje u skladu sa stavkom 1. ovog članka, njegovo osnivanje i rad financira jedna ili više jedinica lokalne ili područne samouprave u skladu s njihovim potrebama odnosno Grad Zagreb.
5. Obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave
Kaznene odredbe za ne osnivanje skloništa nisu propisane. Hoćete li pokrenuti inicijativu da se propišu kaznene odredbe za ne osnivanje skloništa? Međutim, propisane su kaznene odredbe za ne osnivanje informacijskih centara koje moraju osnovati skloništa koja se ne moraju osnovati, pa nisu niti osnovana, jer zašto i bi kad nema propisane kazne za njihovo ne osnivanje? Ovakva situacija je iskorištena tako da se osim skloništa ne osnivaju niti informacijski centri. Koji je vaš stav o ovom problemu i mislite li se zauzeti za micanje ovog apsurda iz Zakona?
U Republici Hrvatskoj samo je Grad Zagreb osnovao sklonište. Ostali gradovi i općine su sklopile ugovore o koncesijama za obavljanje poslova skloništa. Upravo zato što većina skloništa posluje kao gospodarska djelatnost, većina pasa u skloništima je bolesna, nije cijepljena protiv zaraznih bolesti, psi su smješteni tako da im je omogućeno međusobno sukobljavanje i razmnožavanje, pothranjeni su i na kraju ih se usmrćuje nakon 60 dana boravka u skloništu. Naravno, zašto bi se trošila sredstva na životinje koje će ionako biti usmrćene? Stječe se dojam da se pogoduje vlasnicima skloništa koja obavljaju gospodarsku djelatnost usmjerenu na dobit. Njima zapravo mnoštvo pasa lutalica odgovara, jer ne gledaju na problem s aspekta zaštite životinja već s aspekta vlastite dobiti. Zaista, zbog čega bi vlasnik skloništa koji je isključivo zainteresiran za postizanje dobiti, cijepio ili liječio psa na uštrb takve sigurne dobiti? I nejasno je što zapravo organizacije koje se bave prodajom poljoprivrednih proizvoda ili sanitarnom djelatnošću imaju sa zaštitom životinja. Tako sklonište mogu osnovati mrzitelji životinja ili registrirani zlostavljači.
Međutim, takva situacija ne samo da nije u skladu sa svrhom i duhom Zakona o zaštiti životinja, nego će dovesti do toga da jedinice lokalne samouprave neće više niti moći izdvajati sredstva za financiranje skloništa ako dio tih sredstava ne bude bio usmjeren na vršenje kastracija, a novac koji se sada u vidu dobiti slijeva u džepove vlasnika skloništa ne bude koristio za pokrivanje materijalnih troškova skloništa. Udruge za zaštitu životinja kao neprofitne organizacije žele i mogu obavljati ovu djelatnost s manje sredstava, na human način i bez usmrćivanja.
Nadalje, iz formulacije članka 56. Zakona o zaštiti životinja uopće ne proizlazi obveza lokalnih samouprava da financiraju pravne i fizičke osobe koje osnivaju skloništa, nego proizlazi njihova obveza da financiraju, sukladno odredbi stavka 5. istog članka samo poslove skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja, a financiranje skloništa samo ako sklonište osniva jedna ili više jedinica lokalne ili područna samouprave, odnosno Grad Zagreb. Time je lokalnim samoupravama data mogućnost da sklapaju ugovore o koncesijama i da izbjegnu financiranje skloništa neprofitnih organizacija. Možda je upravo ovaj ekonomski razlog taj što Hrvatska još uvijek nije potpisala Europsku konvenciju o zaštiti kućnih ljubimaca u kojoj se skloništima smatraju objekti koje vode neprofitne organizacije. Konvenciju su potpisale i neke zemlje koje nisu članice europske unije, među ostalima Srbija i Azerbejđan. Kakvo je Vaše mišljenje o skloništima kao tvrtkama koje stječu dobit? Smatrate li da bi skloništa trebale voditi neprofitne organizacije i mislite li pokrenuti inicijativu za izmjene propisa koji bi to omogućili?
Također, ideja da se izbjegne osnivanje vlastitih skloništa na način da se životinje smještavaju u skloništa drugih gradova sugerira se i na službenim stranicama Ministarstva poljoprivrede gdje se barata pojmom ”regija” iako je Hrvatska administrativno podijeljena na županije. Tako svatko može imati svoje shvaćanje ”regije”, pa se ona može odnositi i na npr. Mediteransku regiju. Na stranici Ministarstva piše: ”Nije potrebno da svaka lokalna zajednica, npr. općina osnuje svoje sklonište, već isto može biti organizirano čak i na razini regije, pa se životinje mogu sakupljati iz okolnih područja i smještati u sklonite, a troškovi zbrinjavanja životinja se pokrivaju zajednički.” Tako je 2014. godine bilo moguće da se potpiše ugovor o smještaju pasa između grada u Zagrebačkoj i grada u Zadarskoj županiji. http://www.veterinarstvo.hr/…/DZk…/okrugli%20stol-ANDREA.pdf
Smještaj pasa u udaljena skloništa nije u skladu s potrebama lokalnih jedinica, humanim zbrinjavanjem napuštenih životinja i efikasnošću u udomljavanju. Prvo, troškovi se povećavaju zbog nepotrebnog transporta životinja do skloništa, a isto je i kad se radi o izgubljenoj životinji, pa i sam vlasnik mora prijeći veliku udaljenost da bi došao po nju.
Drugo, postojeća skloništa se pretrpavaju životinjama, ili se planiraju graditi skupa i ogromna skloništa koja zahtijevaju veliki broj zaposlenika i velike troškove, kako bi se osigurala adekvatna briga za životinje. S druge strane, veliki broj manjih skloništa s kapacitetom od 40 – 50 životinja koja bi bila osnovana u svakom manjem gradu, smanjuju troškove, omogućuje se bolje poznavanje pasa od strane osoba koje su za njih zadužene, te brža udomljenja zbog svoje dostupnosti. Takva su iskustva u Njemačkoj i Austriji koje imaju najrazvijeniji sustav zaštite životinja. Da li bi pokrenuli inicijativu za osnivanje skloništa od strane lokalne samouprave na području onog grada ili općine koja sklonište financira i za potrebe isključivo tog grada ili općine?
Slijedom svega navedenog, mislimo da treba donijeti slijedeće izmjene Zakona te nas zanima slažete li se s našim prijedlozima, da li ih podržavate i da li bi pokrenuli inicijativu za njihovu realizaciju:
– da se jasno definira i osigura da se skloništa za napuštene životinje osnivaju od strane lokalne samouprave na području onog grada ili općine koja sklonište financira za potrebe isključivo tog grada ili općine i to kao neprofitne organizacije koje vode udruge za zaštitu životinja (što bi bilo u skladu s definicijom skloništa u Europskoj Konvenciji o zaštiti kućnih ljubimaca)
– da se propišu kaznene odredbe za ne osnivanje skloništa
– da se propiše obaveza kastriranja pasa i mačaka u skloništima i kaznene odredbe
– da se ograniči razmnožavanje posjedničkih pasa na način da se potiče njihovo kastriranje sufinanciranjem troška kastracija temeljem provođenja obveznih programa od strane lokalnih samouprava
– da se propiše obveza kastracije svih posjedničkih pasa (ženki i mužjaka) u slučajevima u kojima je nemoguće spriječiti njihovo nekontrolirano razmnožavanje
– da se ograniči uzgoj kućnih ljubimaca uvođenjem poreza na uzgoj pasa i mačaka bez obzira na to je li u pitanju uzgoj s rodovnikom ili bez njega
– da se zabrani držanje pasa na lancu (ovakvu odluku je upravo donio Grad Zagreb kao prvi takav grad u Hrvatskoj – http://www1.zagreb.hr/slglasnik.nsf )
– da se zabrani puštanje pasa bez nadzora
– da se zabrani usmrćivanje životinja u skloništima osim ako zbog neizlječive bolesti trpe bol
– da se definiraju točni kriteriji dobrobiti životinja kako to ne bi bilo prepušteno diskrecionoj ocjeni
Osim toga, potrebne su i izmjene u Zakonu o veterinarstvu. Prema postojećim propisima, Veterinarska inspekcija je nadležna za utvrđivanje zlostavljanja životinja. Od 2009. godine udruge i građani traže reformu Veterinarske inspekcije. Međutim, Veterinarska inspekcija je 2013. godine područje dobrobiti životinja prebacila u nadležnost komunalnih službi, pa tako needucirani i ljudi bez ikakvog iskustva ili čak i oni koji ne vole ili se boje životinja, procjenjuju jesu li one zanemarene, gladne, pothranjene, bolesne. Time je sustav zaštite životinja postao još nedjelotvorniji. Volonteri udruga imaju veliko iskustvo u radu sa životinjama ali se od 2009. godine uporno odbijaju prijedlozi da se nađe rješenje kako bi se njima dale ovlasti i uključilo ih se u obavljanje ovog posla. Smatrate li da je potrebno osnivanje inspekcije koja bi se bavila isključivo zaštitom i dobrobiti životinja i da li bi se založili za njeno osnivanje?
Zatim, Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da nema nadležnost nad evidencijama o životinjama u Republici Hrvatskoj, pa se ne uspoređuje broj cijepljenih pasa protiv bjesnoće i njihovo mikročipiranje u bazi Lysacan sa stvarnim stanjem. Ne prati se porast ili smanjenje populacije pasa i mačaka na nacionalnoj razini. Ne evidentira se broj pasa u skloništima, koliko ih je udomljeno, koliko vraćeno vlasnicima koliko usmrćeno. Tako se neizrađivanjem statistike niti ne procjenjuje efikasnost rada skloništa i svrsishodnost njihovog postojanja u obliku u kojem sada postoje. Takve statistike se rade u uređenim državama koje su odgovorne za novac poreznih obveznika. Na primjer, australska država Novi južni Wales (glavni grad Sidney) radi statistiku o broju uhvaćenih životinja (pasa i mačaka), broju udomljenih, usmrćenih i onih vraćenih vlasnicima, koju su napravili i objavili lokalna vlast i kabinet premijera države. Na primjer, izvještaj sa statistikom za 2011/2012 objavljen je u dokumentu koji sadrži 96 stranica.
http://www.olg.nsw.gov.au/…/files/pound_data_report_-_2011_…
Mislite li da Hrvatska mora voditi ovakvu evidenciju i statistiku na nacionalnoj razini i mislite li se založiti za njihovu izradu?
Nadalje, problem s kojim se udruge i građani koji prijavljuju zanemarivanje i zlostavljanje životinja često susreću je da u slučajevima podnošenja kaznene prijave, ako Općinsko državno odvjetništvo odbaci prijavu jer ne nalazi elemente kaznenog djela, ne prosljeđuje prijavu prekršajnom sudu iako postoji mogućnost sankcioniranja prijavljenog kroz prekršajni postupak. Smatramo da bi trebalo zakonski regulirati da Općinsko državno odvjetništvo ima obavezu da u takvim slučajevima proslijedi prijavu prekršajnom sudu. Trebalo bi i osigurati udrugama za zaštitu životinja mogućnost podnošenja prijedloga izravno prekršajnog sudu. Naime, događa se da, u slučajevima kada Veterinarska inspekcija ili komunalno redarstvo ne odradi svoj posao, a to je često, ili kada Općinsko državno odvjetništvo ne proslijedi prijavu prekršajnom sudu, udruge nemaju nikakvu zakonsku mogućnost dovesti slučaj zanemarivanja ili zlostavljanja životinja do prekršajnog suda. Postoji li u Vašoj stranci spremnost za rješavanje ovog problema?
I na kraju, životinje se prema važećim zakonima smatraju stvarima i nečijim vlasništvom, tj. ne smatraju se živim bićima, pa se na takav način i tretiraju. Smatrate li da bi životinje ili barem kućne ljubimce, trebalo smatrati živim bićima i mislite li se založiti za davanje životinjama statusa živih bića kao što je to učinila Francuska za pse? Filozof i bivši ministar obrazovanja Francuske Luc Ferry je prethodni zakon okarakterizirao apsurdnim rekavši da nikada nitko nije zlostavljao fotelju i da su za razliku od fotelje životinje emocionalna bića, a dodjelom ovakvog statusa životinje će biti bolje zaštićene od okrutnosti.
Još bi samo dodali da iako Sjedinjenje Američke Države nisu baš neki uzor u zaštiti životinja, FBI će od sljedeće godine zlostavljanje životinja tretirati kao ”zločin protiv društva”, pa će tako okrutnost prema životinjama biti kažnjavana kao i okrutnost prema ljudima. Da li bi se založili da se pooštre kazne za zlostavljanje životinja?
http://www.index.hr/…/fbi-ce-od-sljedece-godine…/813741.aspx
Hoćete li zahtijevati ili pokrenuti inicijativu da Hrvatska potpiše Europsku konvenciju o zaštiti kućnih ljubimaca?
Vezano za zaštitu divljih životinja, a povodom izmjena Zakona o lovstvu koje su u tijeku, slažete li se s prijedlogom da se uvede lov lukom I strijelom? Mislite li da je uvođenje mogućnosti lova lukom i strijelom civilizacijski i etički nazadno i nehumano, (i zabranjeno u Njemačkoj, Irskoj, Norveškoj, Litvi i Ujedinjenom Kraljevstvu) ili odobravate argumentaciju predlagatelja da je važnija nova ponuda u lovačkom turizmu. Napominjemo da ne postoje istraživanja o udjelu lovačkog turizma koja podupiru ideju da bi ”obogaćivanje lovno-turističke ponude” unaprijedilo hrvatsku turističku ponudu.
Također vezano za izmjene ovog Zakona, prema članku 39., stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona lovo-ovlaštenik ima pravo u lovištu ukloniti pse i mačke koji se kreću lovištem ako su bez nadzora na udaljenosti 300 m od nastambe posjednika, odnosno od stada. Lovci riječ ”ukloniti” redovito tumače kao ”ubiti”. Ova odredba je nastala prije donošenja Zakona o zaštiti životinja prema kojem lovci nisu nadležni za zbrinjavanje kućnih životinja niti smiju koristiti oružje za njihovo ”uklanjanje”, već su o izgubljenim ili napuštenim psima i mačkama dužni izvijestiti, skloništa, udruge za zaštitu životinja ili veterinare koji će provjeriti je li životinja mikročipirana i oglasiti njezin pronalazak. Smatrate li da bi se riječ ”ukloniti” trebala zamijeniti s riječi ”izmjestiti” ili ”premjestiti” kako bi se izbjegle slobodne interpretacije i jeste li spremni založiti se za ovu izmjenu?
Također Vam šaljemo i prijedloge izmjena Zakona o zaštiti životinja uz detaljna obrazloženja, koje predlaže udruga Prijatelji životinja, a koje u potpunosti podržavamo. Neke od navedenih izmjena smo već predložili ovdje. Molimo Vas da nam date svoje mišljenje i stavove o predloženim izmjenama i odgovorite hoćete li se založiti da uđu u Zakon ili čak i sami inicirati da do njih dođe.
Naše posljednje pitanje je hoće li zaštita životinja postati i dijelom programa Vaše stranke?
(u potpisu predsjednica jedne zagrebačke udruge koja postoji više od 10 godina)
Autor/ica 👤tačno.net
