ANARHIJA DŽUKELA

tačno.net
Autor 31.10.2014. u 09:49

ANARHIJA DŽUKELA

Foto: Simon Davey

Društvo u kojem živimo ovdje u Bosni i Hercegovini, više ne graniči s formama divljaštva. Ovo društvo to i jeste! Ono je tipični primjer sunovrata svega što nosi civilizacijsku ili duhovnu vrijednost. Živimo među mrtvim pisanim slovima, među kondorima i bijesnim džukelama, koji misle samo na sebe i samo sebe vole. Strpali su nas u kapsulu i vremenski nas teleportirali – ne, ne u kapitalizam! Ne mlatite praznu slamu! Ovo je feudalizam i to onaj s tendencijom da prijeđe u robovlasništvo. Zaboga, mi evoluiramo unazad. Vladavina anarhije džukela svakim danom je sve jača, teža pa čak i tim džukelama koje vladaju, jer oni su robovi tijela, a ne robovi duha. Ljudi zalutali u vremensko-prostornom procjepu, sluđeni grabe za malo zraka između paničnih napada, koje trpe svaki put kada ih opkoli surovost istine na djelu.

Piše: Đana Glibanović, mr. sci.

Čovjek i današnja civilizacija optimalno gledano imala bi se čime pohvaliti. Nekako smo evoluirali do te mjere da smo se konačno uspravili na dvije noge, stvorili smo svijet; svjetlucav i sjajan, pa i lagodan te neupitno u ovom smislu napredujemo svakim danom. Uz sve te nove stvari, olakšanja i prilagođavanje, ali čini se da neke stvari još uvijek ne funkcionišu. KAKVA JE TO NAUKA KOJA JE U STANJU DA LJUDE ŠALJE NA MJESEC, A NIJE U STANJU STAVITI OBROK NA SVAKI STO? U čemu je problem?

Evolucija koja je eskalirala u svakom smislu proteklih 5000 godina, prodrmala je sve sfere postojanja na ovoj planeti. Od tog perioda javlja se i ideja monoteizma koja je u svakom slučaju neupitan progres za čovječanstvo. Čitamo te neke ljude, koji su živjeli negdje na pragu ovog perioda, čitamo ih i njihova svaka riječ još uvijek živi. Bilo je nekada jako pametnih ljudi koje smo, hvala Bogu, slijedili, baš kao što danas mnogi slijede one jako loše. Šta to nije u redu!? Evolucija svih sfera čovjekovog postojanja kao da je kulminaciju svoga duha dosegnula upravo prije tih nekih 5000 godina i od tada se sunovraća rapidno nazad. Kriza duha više nije vrsta krize identiteta. Odavno nam je jasno da smo najgora sorta među životinjskim vrstama. Da – životinjskim! Čovjek kada bi imao imalo dostojanstva da prizna sam sebi i da objektivno pogleda stanje svoje svijesti, bilo bi mu veoma jasno da je on obična životinja, doduše malo naprednijih tehnologija, ali kojoj je u procesu evolucije zaostao duh!

Društvo u kojem živimo ovdje u Bosni i Hercegovini, više ne graniči s formama divljaštva. Ovo društvo to i jeste! Ono je tipični primjer sunovrata svega što nosi civilizacijsku ili duhovnu vrijednost. Živimo među mrtvim pisanim slovima, među kondorima i bijesnim džukelama, koji misle samo na sebe i samo sebe vole. Strpali su nas u kapsulu i vremenski nas teleportirali – ne, ne u kapitalizam! Ne mlatite praznu slamu! Ovo je feudalizam i to onaj s tendencijom da prijeđe u robovlasništvo. Zaboga, mi evoluiramo unazad. Vladavina anarhije džukela svakim danom je sve jača, teža pa čak i tim džukelama koje vladaju, jer oni su robovi tijela, a ne robovi duha. Ljudi zalutali u vremensko-prostornom procjepu, sluđeni grabe za malo zraka između paničnih napada, koje trpe svaki put kada ih opkoli surovost istine na djelu.

Prikrojili smo dosta toga svojim potrebama i u ovoj instanci, pa se sada vidi puno blještavilo našeg divljačkog duha! Obični divljaci koji uništavaju planetu, civilizaciju, vrste a sve u svrhu sitnosopstveničkih interesa. Kao luđaci prikupljamo stvari koje nam nikada trebati neće. Uništavamo i ono što nam treba. A baš o tome sam htjela istaći nešto. Jedan od brojnih primjera je evo ovaj s kojima se suočavamo i žarište je svakog našeg problema unutar opšte bijede i bijede duha! Ne mare ljudi jedni za druge, pa zašto bi za životinje.

Na Balkanu postaje trend da se svi problemi i aspiracije pojedinaca i njihovih sljedbenika, riješavaju likvidacijom, ubistvima, masovnim ubistvima, pa i genocidom. Tako se to rješava na Balkanu. Dobra stara ustaljena praksa. Najnoviji primjer naše bijede duha i divljaštva je hajka na pse. Da na pse! Zamislite, hajka na životinju koju je čovjek evolucijski prilagođavao vijekovima, generacijama mukotrpno prilagođavao – a kome drugo, nego OPET SEBI! Siroto malo ili malo veće „čudovište“, koje je već u današnjoj formi poprimilo sve one osobine, koje je čovjek možda nekada imao i koje voli i danas, mada ih u sebi nema… Nadigao se čovjek na svoje ljupko malo „monstrumče“, koje je danas sve što čovjek nikada nije ni bio, nadigao se da ga istrijebi, potamani, uništi! Pobiše ljudi svoju djecu, da djecu!

Vi ste ih stvorili, vi ste i odgovorni za njihovo postojanje. Odgovorni ste i za manipulaciju ovom vrstom! Niste im dali život ali za njihov dolazak na život nisu oni pitani. Oni su samo eto, tu poslani od Boga da čovjek na putu svoga divljaštva zapinje za psa, onako bespomoćnog i beznadežno privrženog čovjeku. Tačno da zapinjemo na psima, pa ne bi li se ko nakupio dobrih djela ili pao na Božijem iskušenju! Mimo svih zakona, koji su ionako mrtvo slovo na papiru te služe i važe kako kome, ovaj put i kada su u pitanju životinje – zakon ponovo ne važi. Anarhija džukela i njihovih sljedbenika odlučila je da ovaj put taj zakon – ne važi. Mimo zakona i van zdravog razuma, sada važe nova pravila gdje više niti jedan zakon nije na snazi, ni državni i ni slučajno duhovni.

A uostalom, šta je to uopšte!? Hajka na jadne pse za koje ne važe nikakvi zakoni, hajka u punom jeku usred nekadašnje OLIMPIJSKE PRIJESTOLNICE svijeta. Cijeneći da se radi o predizbornoj kampanji “Pobit ćemo pse pa će vas džukele prestati komadati” pošto nam je duh i duhovnost strana imenica, govorit ću ovosvjetskim jezikom pa da me većina, kojoj se i obraćam, bolje razumije. Dakle, kampanja genocida nad psima u okviru kampanje masovne pljačke, još nezapamćene u ljudskoj historiji, nije ništa drugo nego sistematsko prikrivanje dokaza i mlaćenje kroz medije kvazi napadima, koji su odjednom eskalirali proteklih mjesec dana. Očigledno je doživjela dobar odaziv, na opštu radost domiciniranih divljaka!

Kampanja je toliko uspješna da ljudi iz Zenice znaju za pse iz Sarajeva i veoma upućeno pozivaju dželate i pomno objašnjavaju kako su to agresivni psi. Za Boga milog, pa čuju se sve do Zenice koliko laju. O vrisci klanja svega na putu ne treba ni govoriti, to se čuje diljem lijepe naše! Upravo ovi psi, ljudi moji, poklaše sve žive ljude. Ozbiljno vam govorim! Nigdje nijednog čovjeka na potezu Sarajevo – Zenica. Sasvim je razumljivo da se gospođa iz Zenice prepala pasa iz sasvim drugog grada, koje vjerovatno nikada nije ni vidjela. Uspješni smo mi ljudi. Ma kako da nismo, pogotovo kada su lopovluk, krađa, manipulacija i ubistvo u pitanju. E, za ovo zadnje – za to smo stručnjaci! Taj jednostavan tretman po kratkom postupku nije naša tradicija, to je naša kultura i mi nju gajimo! U nastavku događaja će se svakako vidjeti koliko smo u tom stručni.

Za sada smetaju psi, odavno već smetaju penzioneri, a djeca – djeca nam smetaju uvijek, pa ih zato i nemamo i prirodni priraštaj nam je ispod donje granice bijele kuge (jeste, to je ona bolest kobna od koje obolijevaju bijeli ljudi i jako smrtonosna, toliko smrtonosna da te ubije prije nego se rodiš).

Mi smo, inače – kako ste mogli saznati iz ovih kampanja, jedna jako bogata zemlja , samo nemamo para za djecu, pa je sada njen moto: ili djeca ili psi. Dakle pobij pse da bi djeca imala, jer, eto, nikako drugačije se ne da riješiti ništa. Nije se radilo po zakonu (kojem ono zakonu!?) Problem eskalirao, pa je pasa na hiljade… Pasa ima al’ nema para. Nema ni onih miliona koji su do sada dati za pse… Koje pse!? Pa, tamo one pse u masovnim grobnicama oko Prače poubijane ili izginule od bolesti i gladi, tamo one pse na gradskoj deponiji u Novom Gradu, one što su spaljeni, pa se nije dalo disati od silnog smrada paljevine krzna… Pare su nestale, nestali su, eto, i psi . Djece i nemamo, pa će sada polako i penzioneri u hroptaju agonije nestajati.

Nestaje i sve što nosi naziv Bosna, a čitave generacije muškaraca nestale su još i u ratu. Baš me zanima postojim li uopšte i ja sama? Kome to ja pišem i ko ovo sve još želi da sluša – jer čitati neće sigurno mnogi? Znam ja šta još postoji… Krikovi jadnih pasa koji odzvanjaju Sarajevom, dok ih odvode i u samom kombiju prilikom transporta još ubijaju. Postoje dželati, plaćene psihopate, koji na opšte oduševljenje primaju plate od 3.000 KM mjesečno, kako bi obavljali posao koji najviše vole – a to je klanje. Posao koji je davno već iskorijenjen u svim modernim evropskim zemljama. Sistem eliminisanja, pardon – klanja, je u našim glavama još uvijek najbolje rješenje. Dobro zagrijavanje za novu seriju klanja. Šta mislite ko je sljedeći?

 BBN

tačno.net
Autor 31.10.2014. u 09:49