Dobro ih hranimo: 3.5 miliona našeg novca za lidere pozicije i opozicije

Povezani članci

• SISTEM UZVRAĆA UDARAC
• Inzko: Moguće slanje trupa EU ukoliko situacija u BiH eskalira
• Liturgijsko sjećanje i komemoracija u Jasenovcu
• 100.000 šarenih laži
• Tribina Naše stranke u Čapljini
• ASIM MUJKIĆ: Čas historije prije izbora

Dok većina njihovog izmanipuliranog biračkog tijela živi na granici siromaštva naši politički predstavnici na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini svoj decenijski nerad naplaćuju novčanim iznosima koje građani sa prosječnom platom u ovoj državi ne mogu zaraditi u toku svog životnog vijeka.

Piše: Predrag Blagovčanin

Egzaktna činjenica je da je  Bosna i Hercegovina jedna je od najsiromašnijih država u Evropi. Prema dostupnim podacima Svjetske banke, Zavoda za penziono osiguranje i Agencije za statistiku u našoj državi živi 3.8 milona stanovnika. Od tog broja pola miliona je nezaposlenih dok čak 700.000 građana živi na granici siromaštva. Prosječna plata iznosi 800 KM-ova , a najnižu penziju od 326 KM-ova prima čak 70% penzionisanih osoba.

Za razliku od građana ove države koji se svakodnevno grčevito bore za vlastitu materijalnu egistenciju tražeći načine kako preživjeti mjesec, kako školovati djecu, kako platiti basloslovno skupe dadžbine naši političari, odnosno kako sami sebe definišu ljudi iz naroda tih problema nemaju.

Bez obzira na novu tranšu MMF-a, trivijalne parole i izlizane floskule naših političkih predstavnika o zaštiti nacionalnih interesa, borbi za prava konstitutivnih naroda, zapošljavanju, povečanju životnog standarda i iluzijama o boljoj budučnosti građani ove države uredno svakog mjesaca pretplačuju.

Da je bavljenje politikom u postratnoj Bosni i Hercegovini postalo jedan od najunosnijih poslova, lišenog bilo kakve odgovornosti, govore nevjerovatni podaci do kojih smo došli iz njihovih imovinskih kartona.

Bakir Izetbegović,  sadašnji član Predsjedništva BIH iz reda bošnjačkog naroda tako je u periodu od 2000 te godine do danas svoj rad u institucijama ove države naplatio nevjerovatnih 863. 806 KM-ova.

863. 806 KM

Kao predsjedavajući kluba SDA u Skupštini KS-a u periodu od 2000-2002 god. imao je platu od 1000 KM što znači da je u ove dvije godine zaradio 24.000 KM-ova. Kao poslanik u Parlamentu F BIH u periodu od 2002 do 2006 god. za svoj rad dobio je 96.000 KM. Od 2006 do 2010 god. kao poslanik i predsjedavajući delegacije PS BIH zaradio je 269.056 KM-ova.

Međutim najveću platu Bakir Izetbegović imao je i trenutačno ima kao član Predsjedništva BIH. Od 2010. do 2014. god. na mjesečnom nivou imao je platu od 5.599 KM što znači da je u tom vremenskom periodu primio 268.752 KM-ova. U drugom mandatu na istoj poziciji plata Izetbegovića se povećala i iznosi oko 7000 Km-ova te je od 2014. do juna ove godine zaradio oko 210.000 KM.

U istom tom vremenskom periodu građanin sa prosječnom platom zaradio je 153.600 KM-ova. Dakle da bi zaradili isti iznos kao Bakir Izetbegović za 16 godina, potrebno je da radite skoro 90 godina. Obzirom da je životni vjek u Bosni i Hercegovini 74,9 godina ne vidimo mogućnost da u toku vašeg životnog vijeka zaradite ovaj iznos.

Basloslovno visoka primanja nisu karakteristična samo za Barira Izetbegovića. Njegovom stranačkom kolegi Šefiku Džaferoviću u istom periodu, dakle od 2000. godine do danas uplaćeno je ukupno 909.419 KM-ova.

909.419 KM

Šefik Džaferović kao delagat Parlamenta BIH od 2000. do 2002. god. sa platom i paušalom zaradio je 56.160 KM-ova. Kao predsjedavajući Parlamentarne skupštine BIH od 2002. do 2006. zaradio je 124.800 KM. Od 2006. do danas obnašajući poziciju poslanika u Parlamentu BIH Džaferoviću je na osnovu plata, paušala i naknada za posjete porodici isplaćeno 728.459 KM-ova.

Dragan Čović borbu za prava hrvatskog naroda koji masovno bježi iz ove države,  prema podacima iz nepotpunog imovinskog kartona u periodu 2010.-2014. te 2014.- jun 2016. naplatio je skromnim iznosom od 513.264 KM. U svom imovinskom kartonu Dragan Čović nije naveo iznose mjesečnih primanja u periodima od 1998. do 2000. kada je obnašao dužnost ministra finasija u FBIH te u periodu 2002. do 2005. kada je bio član Predsjeništva BIH.

513.264 KM

Kao zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BIH Dragan Čović je u periodu od 2010. do 2014. god. imao mjesečna primanja od 6668 KM-ova, a u periodu od 2014. god do danas obnašajuči dužnost člana predsjedništva mjesečno mu se uplaćuje oko 7000 KM.

Borba za prava radnika, za jednakost, za bosanskohercegovačku sirotinju itekako se isplati. Analizom imovinskih kartona članova i predsjednika nominalno lijevih političkih partija u Bosni i Hercegovini evidentno je da njihovi zastupnici u institucijama BIH zarađuju drastično veće iznose od svog glasačkog tijela.

Željko Komšić nekadašnji član SDP-a, a sadašnji predsjednik DF-a tako je u periodu od 2003 god. do juna 2016. zaradio 708.217 KM.

708.217 KM

Kao zamjenik gradonačelnika u periodu od 2003. do 2004. god isplaćeno mu je 16.680 KM. Na poziciji načelnika opštine Novo Sarajevo u periodu od 2004. do 2006. zaradio je 28.800 KM, a u toku dva predsjednička mandata u trajanju po četiri godine Komšiću je uplaćeno 504.000 KM. Od 2014. kao zastupnik u Parlamentrnoj skupštini na osnovu plata, toplog obroka i paušala isplaćeno mu je oko 158.737 KM.

Sadašnji Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić također se može pohvaliti visokim primanjima. U periodu od 16 godina njemu je isplaćeno oko 514.056 KM.

514.056 KM

Kao zastupnik u Parlamentu FBIH u periodima 2000.-2002., 2002.-2006.,2006.-2010. na osnovu plata, paušala i toplog obroka isplaćeno mu je 311.040 KM. Obnašajući dužnost Predsjednika Vlade FBIH Nikšić je u periodu od 2010. do 2014. zaradio 128.016 KM. Od 2014. god. do danas kao zastupnik u Parlamentu FBIH inkasirao je oko 75.000 KM.

Dakle, prostom matematičkom logikom, samo za osnovna lična primanja Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, Dragana Čovića, Željka Košića i Nermina Nikšića iz budžeta svih nivoa vlasti u proteklih 16 godina prema podacima iz imovinskih kartona utrošeno je preko 3.5 miliona maraka.

Naravno, evidencija pojedinačnih utrošaka i iznosa novčanih sredstava za službene telefone, službeno gorivo, naknade za upravne i nadzorne odbore, milionske refundacije troškova za službena putovanja na koja se obavezno vode žena, djeca, tetke i prijatelji, ne postoje.

Kao što možemo primjetiti katastrofalne socio-ekonoske prilike, politička nestabilnost, kontinuirano zaduživanje, hronični nedostatak novca te javna štednja nisu imale posljedice na nevjerovatno visoka lična primanja bh.političara. Iz tog razloga postavlja se i jednostavno pitanje.

Zbog čega bi njihov nerad imao bilo kakve posljedice po njih kad smo se sami odlučili na ulogu maloumne ovce spremne za još jedno mjesečno šišanje. Obavezno do gole kože.