Kamo/Kako dalje rođače?

tačno.net
Autor/ica 16.6.2016. u 09:59

Izdvajamo

  • Ma sramota, sad' mi se čini da su sve to znali Ameri, i sa figama u džepu gradili krhki mir, kujući plan da se na Balkan više nikad ne vrati mrski socijalizam, građanska i ljudska i radna prava.

Povezani članci

Kamo/Kako dalje rođače?

Foto: Flickr

Kamo dalje rođače iz pijeska vire krunisane glave, što to rade prde u prašinu. Čini mi se rođače da je standard pokvario ljude, jedu govna i sanjare. Bit će bolje rođače,……
Raspolagati tuđom mukom, nije mala zajebancija…/Džoni Štulić

Ako su SAD, kao kolijevka demokracije, svojevremeno opasnost vidjele u komunizmu pa shodno tome progonile ne samo članove i simpatizere američke komunističke partije nego i sve ljevičare, pa onda i ukinula komunističku partiju SAD, zašto država čija je diplomacija i avijacija praktično zaustavila rat u BiH, zašto ta ista država jednostavno nije insistirala na zabrani rada stranaka koje su neodvojivi dio ratne priče u BiH, a „Dayton“ pravila sa onima koji su bili spremni za pregovore, a ne ultimatume…Zna li iko odgovor na pitanje, zašto u BIH nisu zabranjene nacionalističke stranke, nego su nakon svih strahota koje su prouzrokovale počašćene odgovornošću pravljenje države? Zar je strah od socijalizma zaista tako velik, zar i socijalizam pa i komunizam  nisu dio demokracije i izbora?

Piše: Ena Šarić

Ova ”Azrina” pjesma, koju sam danas čula na talasima svog omiljenog radija, šlagvort je za osvrt koji ne mogu da odolim a da ne napišem, mada sam se zaklela da više nikad neću ništa napisati, neću da me se tiče, neću da mi je bitno i važno, neću da me boli glava, hoću da zaspem ne misleći šta će mi biti s djecom, poslom, zdravljem…. Neću, jer strpljivo slušamo dok nam sa malih ekrana političari sa smiješkom lažu u oči, otimaju i kradu, ne samo novac i fabrike, nego snove i posljednje mrvice nade da će ovdje nekada biti dobro. Jer, prvo su nam razvalili državu i privredu, pa obrazovanje a sada i državnu TV/BHT. A sve uz osmijeh podrške međunarodne zajednice utjelovljenje u SFORu, OHRu, OSCEu i SADu nestaje BiH, a nama svejedno. Podsjetiću zato samo na neke od kardinalnih grešaka, koje je počinila Međunarodna zajednica, a koje su otvorile mogućnost nacionalistima da se u BiH osjećaju komforno.

1. Pravila i pravi državu sarađujući sa istim onim strankama i političarima svih vjera i nacija koji, kako u ratu tako i sada u miru, ubijaju ovu državu. Iskreno, ako su SAD, kao kolijevka demokracije, svojevremeno opasnost vidjele u komunizmu pa shodno tome progonile ne samo članove i simpatizere američke komunističke partije nego i sve ljevičare, pa onda i ukinula komunističku partiju SAD, zašto država čija je diplomacija i avijacija praktično zaustavila rat u BiH, zašto ta ista država jednostavno nije insistirala na zabrani rada stranaka koje su neodvojivi dio ratne priče u BiH, a „Dayton“ pravila sa onima koji su bili spremni za pregovore, a ne ultimatume. Zamislite da su poslije II svjetskog rata sile pobjednice, npr., francusku Vladu pravile sa Pettenom a ne sa generalom De Gollom i sl. Da, zna li iko odgovor na pitanje, zašto u BiH nisu zabranjene nacionalističke stranke, nego su nakon svih strahota koje su prouzrokovale počašćene odgovornošću pravljenje države? Zar je strah od socijalizma zaista tako velik, zar i socijalizam pa i komunizam nisu dio demokracije i izbora?

2. Napravila Ustav koji dovoljno ne prepoznaje instituciju građanina. U Ustavu koji je dio sporazuma u Daytonu, stoji da je BiH država naroda i građana. Građani su, valjda, ostavljeni da spase obraz upravo onoj međunarodnoj zajednici koja je pregovarala sa tri nacionalne stranke, ne osvrćući se mnogo na vapaje bh. građana za vlastitom, građanskom državom. Daytonski ugovor podijelio je BiH na dva dijela: Republiku Srpsku, koja se nesmetano uz pomoć ovlasti iz ovog sporazuma razvija u državu i Federaciju koja ima 10 Kantona, državica, i u kojoj Hrvati preko leđa Mostara sanjaju o svojoj državi, svojoj Republici Srpskoj.

3. Napravila Ustav po kojem nacionalnim manjinama nije omogućeno da budu birane za predsjednika BiH. Taj isti Ustav Srbima u Federaciji dozvoljava samo pasivno, ali ne i aktivno biračko pravo i da ne bi bilo zabune, to isto „osakaćeno biračko pravo“ važi za Hrvate i Bošnjake u RS.

Dakle, Srbin ne može biti biran za predsjednika Federacije, a Bošnjak ili Hrvat ne mogu biti birani za predsjednika RS, a da ne govorimo kako na te pozicije ne može biti biran niko od predstavnika „ostalih“. Ma sramota, sad’ mi se čini da su sve to znali Ameri, i sa figama u džepu gradili krhki mir, kujući plan da se na Balkan više nikad ne vrati mrski socijalizam, građanska i ljudska i radna prava.

4. Napravila i realizirala katastrofalnu reformu obrazovanja, dozvolila obrazovanja prema tri nacionalna nastavna programa i tako omogućila segregaciju u obrazovanju, idući na ruku bh. nacionalnim strankama, nadajući da će one jednom postati ono što su obećavale od svršetka rata – narodne stranke, a ne njihove karikature. Bez obzira na veliki broj nevladinih organizacija koje je instalirala Međunarodna zajednica i pokušaja izgradnje građanskog društva i kroz takve institucije, “provoditelji“ Daytonskog Ustava u potpunosti ignoriraju potrebe građanskog društva i građanske BiH, odnosno društva jednakih. Stalno se pitam, na šta li je mislio Holbrook dok je kreirao „pravila igre, koja neobično podsjećaju na SAD u vrijeme borbe Martina Luthera Kinga, za crnačka prava.

I poslije svega, što su dogovorili sa etnonacionalistima? Znajući da krše sve međunarodne konvencije o ljudskim pravima, zgražaju se nad činjenicim da se ne može implementirati odluka suda u Strasbourg, Sejdić-Finci, i od tih istih političara traže implementaciju presude, potpuno svjesni da se ona može ignorirati sve dok je ovakav „Dayton“ aktivan. Licemjerstvo i hipokrizija morala, Međunarodne zajednice, osvjedočena još jednom činjenicom. Vrhunskim projektom OSCE-a, smatran je sistem obrazovanja u kojem se kroz tri nacionalna programa, najmanje saznaje o BiH a mnogo više o državama okruženja. Pridržavajući se Daytona k’o pijan plota, zapravo gotovo da se vidi da je viski odigrao veliku ulogu pri pisanju i potpisivanju Daytonskog ugovora, a da stvar bude gora, oktroiranog kao Ustav BiH.

Npr. mostarski su Srbi, potpuno svjesni svoje ukrasne uloge u novopečenoj multidemokraciji, a o licemjerju Međunarodne zajednice koja je dopustila dvije škole pod jednim krovom, hrvatske i federalne škole i dva odvojena potpuno različita nastavna plana i programa, zaboravljajući pri tom da u ovom gradu žive i Srbi, koji su također konstitutivni narod. Toliko od međunarodne zajednice, kad su u pitanju, suživot, tolerancija, jednakost… A ako mogu dvije škole pod jednim krovom, što ne bi mogle i tri, i sve ostalo što tu brojku prati, kad smo se već ovako raspojasali i djelimo se k’o amebe, prostom diobom.

I na kraju je na red došla državna TV BHRT, samo je to nedostajalo potpunoj devastaciji države. Ustroj BHT-a je dio je daytonskog gorkog kolača. Vjerujem da je i to razlog što se od početka nije dozvolio hrvatski kanal ali i razlog zbog čega Međunarodna zajednica nije potencirala rad Javnog servisa koji bi u sebi sadržao sve tri nacionalne komponente i profesionalne programe na jezicima naroda BiH. Donekle to vidim i u opravdanoj činjenici da u ozbiljnjim državama, samo nacionalne manjine imaju svoje TV kanale, zna to cijeli svijet, samo ne zna BiH, ali ako je to bio ključ kompromisa i garant za bolju budućnost države u kojoj je sve podijeljeno na tri, za Boga miloga, zašto ne i TV kanal na hrvatskom jeziku, a da ne govorimo o dopisništvu u zapadnoj Herecegovini, koje je prije rata postojalo? Profesionalan program, zaposleni novinari pridobili bi i pretplatnike u west Hercegovini a TV pretplata ne bi bila misaona imenica.

Iako opet, istine radi u tim nazovi demokratskim državama koji suživot i komšiluk poznaju samo iz filmova, postoji jedno vrijedno, lako primjenjivo tržišno pravilo. Poznato je da je zapravo TV pretplata, taksa na posjedovanje TV aparata, pa tako, kada bilo gdje u Evropi, npr. u Mostaru omiljenoj Norveškoj kupite TV, odmah na prodajnom mjestu registruju broj vašeg televizora i broj žiro računa, kako bi vam banka svaki mjesec „skidala“ određenu sumu u korist države odnosno državne TV, koja mora biti javna, profesionalna odnosno nepristrasna i nikome podložna. Tamo vas niko ne pita, a pogotovu na šalteru u pošti ili banci, dok plaćate režije „sa pretplatom za TV ili bez“, to je građanska obaveza i dug prema državi i o njoj se ne raspravlja. A valjda kako u nas nema ni države ni građana, tako nema ni obaveze plaćanja.

U moru silnih prijedloga kako riješiti uopće situaciji u BiH, ne vidim neke svijetle primjere razvoja građanskog društva i odanosti državi, samo vidim odanost naciji i kapitalu u svim oblicima, kako moralnog tako i materijalnog, izrabljivanja države što rezultira njenom rasprodajom za sitnu lovu.

Nisam pristalica urota i vatikansko, kremaljsko, američkih zavjera, ali činjenice govore same za sebe, jer i danas 20 g. nakon Daytona, BiH ima samo upitni mir i seobu mladih ljudi, odliv mozgova, koji u svojoj zemlji ne mogu da pronađu ni najbanalniji razlog za ostanak, bez obzira što toj zemlji prijeti bijela smrt i istrebljenje njenih građana vođenih elitama bez znanja i vizije. Zašto je to tako, ne trebamo pitati nikoga drugog osim sebe, jer mi smo ti koji glasamo i dajemo moć onima koji nas uništavaju, koji grade crkve u avlijama, džamije na dječijim igralištima i onima koji ruše bolnica da bi napravili, ne fabriku nego trgovački centar. Ipak, odgovornost prije svega leži u rukama međunarodne zajednice, koja nije dobro skrojila košulju u koju nas je obukla. Za očekivati je bilo da će ova prije 20 i kusur godina započeta igra biti jaka onoliko koliko zahtijeva i dopusti međunarodna zajednica, i bila je, dok se nije otrgla kontroli, a kako ni VISOKI ni niski predstavnici nisu poduzimali nikakve zahvate koji su proizilazili iz njihovih ovlasti, tako u BIH imamo ono što imamo, osmijehe i obećanja naših „zlatnih dječaka, prvih od jednakih“. Imamo samo NIŠTA!!! Daleko smo dogurali, nemamo radna mjesta ni sistem ni plan za otvaranje novih, nemamo plan ekonomskog i privrednog razvoja, nemamo plan za otvaranja novih radnih mjesta, nemamo dobar i pouzdan obrazovni sistem, koji će spriječiti hiperprodukciju kadrova i koji bi u saradnji sa državom/kantonom školovao mlade ljude za njihove potrebe, a po tome planirali i radna mjesta i zapošljvali mlade koji hrpimice napuštaju BiH. Nemamo državnu TV, nemamo tekst državne himne, nemamo državne praznike, nemamo državu, al’ zato imamo podobru grupu hohštaplera zaposlenih u državnom aparatu, koji potpomognuti Međunarodnom zajednicom, uljuljkani u prividno blagostanje, u kojem samo oni uživaju, koji bez odgovornosti i grižnje savjesti, prespavaju svoje mandate znajući da se na poziciji treba održati do penzije. Zato, NE TALASAJ… jer da je međunarodna zajednica dobronamjerna kao što se želi predstaviti ili da joj je bar malo stalo do naše zemlje, počela bi ispravljati greške koje je sama napravila. I davno bi ove naše zapjenjene nacionaliste za uho privela u SAD da bez pogovora potpišu Dayton 2 sa svim klauzulama koje su potrebne za normalno funkcioniranje države, isto onako kao što su ih priveli da bez puno razmišljanja potpišu Dayton 1. Meni je i ovo RAT/ HLADNI.

tačno.net
Autor/ica 16.6.2016. u 09:59