LGBT zajednica u društvu (ne)jednakosti

Izdvajamo

• Upravo je ovo karakterističan primjer kako bismo kao društvo doista mogli naučiti nešto na greškama drugih prije nego bude kasno i kako bismo se trebali oduprijeti snažnim utjecajima religijskih zajednica i udara istih na pitanja o ljudskim pravima manjinskih grupacija. Da bi bosanskohercegovačko društvo već jednom evoluiralo iz društva nejednakosti u društvo jednakosti i na zdrav način pristupalo temi ljudskih prava i sloboda LGBT osoba potrebno je očekivati više od, prije svega, obrazovnog sistema i onih koji istim upravljaju.

Povezani članci

• Poučak o sazrijevanju vremena
• Antifašističko nasleđe bosanskih Muslimana: Knjiga koja razbija stereotipe o Drugom svetskom ratu
• Procesuiranje korupcije najneefikasnije u posljednjih 5 godina
• Snježana Kordić: Nova religija umjesto znanstvenog pristupa
• Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv Budimira, Mikulića i još pet osoba
• Godišnjica opsade Sarajeva: Grad koji je pobijedio svoje ubice

Diskriminacija i razni oblici nasilja nad LGBT osobama rasprostranjeni su kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim zemljama. Ne trebamo zaboraviti čuveni Referendum o braku koji se održao u Hrvatskoj i na kojem se uslijed dugogodišnje propagande kroz obrazovni sistem, Crkvu te brojne diskriminatorne organizacije odlučilo uskratiti jednaka prava LGBT osobama i onima koji to nisu.

Piše: Nikola Vučić

Na pitanje kako u društvu kao što je bosanskohercegovačko – tradicionalno, retrogradno, patrijarhalno i duboko diskriminatorno razvijati svijest i temu o LGBT populaciji kao jednakima, doista nije najjednostavnije odgovoriti. No, određene (ne)formalne aktivističke grupe u Bosni i Hercegovini već duži niz godina iznova nude moguća rješenja koja doista mogu biti vrlo poticajna ukoliko bi šira zajednica prepoznala važnost istih. Takve grupe, dakle, rade posao (vrijedan divljenja) koji bi u ovdašnjoj situaciji trebao biti svakako jedan od prioriteta vlasti na svim razinama. Jer kada sistem zakaže, ili još gore, kada na svojevrstan način postane produžena ruka onih koji bi da na svaki mogući način šire nasilje, mržnju, homofobiju i sve ostalo što je u suprotnosti sa zdravim razumom, to onda postaje dodatni problem za kvalitetan (raz)govor o problemima s kojima se naši prijatelji/ce, članovi/ce naših porodica, sugrađani/ke pripadnici/ce LGBT populacije susreću.

Treba iznova problematizirati i način na koji se o ovoj temi (ne)govori unutar obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine; posebno na razini osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. A upravo je to razdoblje obrazovanja mladih ljudi – složit ćemo se – najvažnije za (re)formiranje svijesti i znanja o LGBT osobama. No, nasuprot onome što bi u normalnom društvu obrazovni sistem značio i kakvu bi ulogu trebao imati, ovdašnja slika istog apsolutno je potonuće i kao takva poražavajuća je na svim razinama.

Diskriminacija i razni oblici nasilja nad LGBT osobama rasprostranjeni su kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim zemljama. Ne trebamo zaboraviti čuveni Referendum o braku koji se održao u Hrvatskoj i na kojem se uslijed dugogodišnje propagande kroz obrazovni sistem, Crkvu te brojne diskriminatorne organizacije odlučilo uskratiti jednaka prava LGBT osobama i onima koji to nisu.

Upravo je ovo karakterističan primjer kako bismo kao društvo doista mogli naučiti nešto na greškama drugih prije nego bude kasno i kako bismo se trebali oduprijeti snažnim utjecajima religijskih zajednica i udara istih na pitanja o ljudskim pravima manjinskih grupacija. Da bi bosanskohercegovačko društvo već jednom evoluiralo iz društva nejednakosti u društvo jednakosti i na zdrav način pristupalo temi ljudskih prava i sloboda LGBT osoba potrebno je očekivati više od, prije svega, obrazovnog sistema i onih koji istim upravljaju.

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske