Osvijestimo se, vratimo kredibilitet našim školama jer smo ih imali

Izdvajamo

• Optužbe padaju bez razgovora i pravog pristupa problemu, djeca se istjeraju na hodnik i tim činom etiketiraju i prikazuju ostalim učenicima koji ih počinju prozivati i maltretirati. Dakle, profesori targetiraju određenu djecu. Od šestogodišnjaka se traže pismene izjave bez prisustva roditelja, traženjem na uvid iste nisu date. Učenicima se ne dozvoli izaći u wc nakon čega se unerede, presvuku ih bez obavijesti roditeljima, a onda prljavi veš pred svima daju djeci i traumatiziraju ih.

Povezani članci

• Premijera “Nane Fata Orlović ili Božja tišina nad Mezarjem u Potočarima”
• Zimski uspon “Nomada” na Sofe – Davor Ciganković
• Bez ministra finansija federalna kasa u blokadi
• Noć muzeja u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH
• Kuduzovićeva država: od Dolac Malte, pa sve do Zenice, iliti: kako se riješiti ćafira
• Snežana Čongradin: Razgovor s ocem: O fašizmu i poricanju zločina

Povodom smrti dječaka Mahira, koji je stradao usljed tzv. vršnjačkog nasilja, odlučili smo podijeliti svoje iskustvo koje bi potvrdilo ono što su Mahirovi roditelji već naveli.

OBRAĆAMO SE JAVNOSTI

Svoju dijete upisali smo u Međunarodnu osnovnu  školu u Zenici, puni entuzijazma, jer drugačija je škola, manje je đaka, našoj djeci će se neko posvetiti, naročito što sve ti tišti. A nas su učili da sve što košta i vrijedi. S druge strane, škola je obećavala sve, a mi smo se, zbog djece bili spremni odreći svega. Oni su obećavali sve ono što se poželjeti može, a mi naivno vjerovali.

Već prvu godinu primjetili smo niz neregularnosti:

1. Upisnina: 2000 i 1600 KM
2. Udžbenici, zamislite: 150 KM
3. i uniforma  300 KM, a sve je prodato bez ikakvog računa.
4. Razrednica im je nastavnica Bosankog jezika bezlična osoba, koja u startu favorizuje određene učenike, upućuje ih jedne protiv drugih, a ne jedne na druge, ismijava i neprikladno komentariše radove djece. Toliko o stručnosti.
5. Učiteljica Engleskog jezika predaje i moju okolinu, matematiku i engleski. Ona je dakle engleskog, dakle, osoba koja nema veze sa razrednom nastavom.
6. Djeca u školi na redovnoj nastavi borave od 8.30 do 15.30. Produženi boravak sa dežurnim nastavnikom je od 7 do 8.30 ujutru, i od 15.30 do 17 h popodne. Dežurni nastavnik pri tome nema spisak i nema pojma koga čuva, dijete vam može pokupiti bilo ko, a nerijetko se dešavalo da djeca pobjegnu napolje i sačekaju roditelje, a dežurni nastavnik nema pojma. Nema nikakvih dodatnih sekcija. Djeca se vrlo često tuku i u nedostatku kontrole igraju vrlo problematične igrice.

Naša je cijela prva godina prošla u tom adaptiranju, sagledavanju i iščekivanju onog obećanog na početku.

Vjerujući, i mlađeg sina upisujemo u preeschool.

Ali odmah na početku desilo se nešto što me natjeralo na dublje istraživanje.

Bez pojašnjenja i obrazloženja saznajemo da ove godine udžbenici koštaju 250 KM za svako polugodište, dakle 500 KM. I to samo ti iz engleskih prredmeta. Udžbenici za bosansku grupu predmeta su naplaćeni više od regularne cijene propisane od strane Ministarstva. Svaki udžbenik po 2-3 KM više. Svi udžbenici engleske gramatike nisu bili odobreni od strane Ministarstva. I naravno, opet sve bez računa.

Udžbenici se dostavljaju isključivo iz Prizme, knjižare, kako oni kažu, sa Ilidže, a skladišnog prostora, kako ja kažem, gdje je upitno ima li kasa i račun uopšte. Saznali smo da je vlasnik škola Fetullah Gulen i pokret Hizmet, o kojem možete više saznati na Google.

U starijim razredima džematile se klanja sa učenicima objašnjavajući im da način na koji to oni čine nije ispravan. Slobodne aktivnosti su čitanje njegovih knjiga. Cilj cjelodnevnog boravka je usmjeravanje jednih na druge i dobročinstvo Hizmeta. Odvojiti djecu što više od drugih aktivnosti van škole. Samo takmičenjima i malim priredbama su u kontaktu sa drugima, te u misijama pred upis u školu i privlačenju djece i roditelja. Roditeljski su individualni, jer bitno je ne stvarati bliskost i prijateljstvo roditelja, manja je mogućnost da se određene stvari saznaju. Bez obzira na upisninu, udžbenike, uniformu koju plaćate vaš status u toj školi ovisi o tome šta još imate ponuditi, to se otkriva posjetama kući i uvlačenjem u vaš intimni svijet. Također,  ne preporučuje se prijateljski odnos nastavnika i roditelja. Treba da znate samo ono što vam oni serviraju na druženjima koja oni organizuju.

Vijeće roditelja postoji samo na papiru, sastanci se nikad nisu održali. Na učionicama su prozorčići tako da direktor i poltroni mogu redovno da vrše mobing nad uposlenim, da ih prate i prijete. Nastavnici u borbi za posao trpe i šute. Većina njih u razrednoj nastavi su profesori jezika i samo zato jer znaju jezik predaju ono za šta nisu obučeni. Ako nisu oni onda su stranci koji ne znaju riječ bosanskog, a predaju i nacionalne predmete, što je zakonom zabranjeno. Mene zanima: KO IM JE TO DOZVOLIO???

Također smo saznali da od 6 razreda kuhinja više nije u okviru one cijene školarine, već se na tu cijenu plaća još dodatnih 400 KM.

Od individualiziranog rada nema ništa, u odjeljenju sa po 16-20 učenika, dešava se da na času npr. Matematike dijete odradi test za 10 minuta i onda se dosađuje. Na zahtjev da se takvoj djeci poveća obim gradiva ili težina zadataka kako bi bili zaokupljeni, niko ništa nije poduzeo. Vrijeme predviđeno za reading time koristi se za video igrice, stolni tenis i sl. Udžbenici ostaju u školi,  roditelji nemaju pojma šta se radi u školi, osim kad vam donesu zadaću. Na kraju u portfoliju ima jedan-dva likovna rada, a vi ste poslali brdo materijala i pribora, a u svesci islamskog vjeronauke ni slova. Komunikacija učenik – nastavnik jednaka je nuli: učiteljica uopće ne pridaje značaj odgojnoj komponenti, sva djeca su u dvjema  grupama favoriti ili belajsuzi, sredine nema.

Optužbe padaju bez razgovora i pravog pristupa problemu, djeca se istjeraju na hodnik i tim činom etiketiraju i prikazuju ostalim učenicima koji ih počinju prozivati i maltretirati. Dakle, profesori targetiraju određenu djecu. Od šestogodišnjaka se traže pismene izjave bez prisustva roditelja, traženjem na uvid iste nisu date. Učenicima se ne dozvoli izaći u wc nakon čega se unerede, presvuku ih bez obavijesti roditeljima, a onda prljavi veš pred svima daju djeci i traumatiziraju ih.

U preeschool se upošljavaju pripravnici volonteri sa biroa, godinu dana ih maksimalno iskoriste, a druge godine zamjene novima, jer tako dobijaju besplatnu radnu snagu, za dva obroka u kantini. Zato će vam oni o svemu šutjeti, nadajući se da će se njihova pozicija promijeniti. Iz raznih razloga, u toku školske godine izmjenjuju se dva-tri učitelja, što je djeci do 5 razreda frustrirajuće. U tom periodu učenici srednje škole djelili su zajedničke prostorije i wc sa osnovnom školom, pri tome gurali i zlostavljali male. Vježbanke se kopiraju u crnobijelom formatu, gdje djeca treba da riješe zadatak zbroji crvene i žute balone, npr., a nama nisu dali da kopiramo knjige u boji.

O svemu navedenom obavijestili smo direktora u Zenici, direktora u Sarajevu. Optužena sam sa dižem pobunu, bilo je kao nekih pokušaja poboljšanja jer su mi dozvolili da prisustvujem na deset časova, i sagledam situaciju. Rezultat svega bio je primjetan psihički pritisak na moje dijete, jer je bio je kriv i kad nije. Počeo se povlačiti u sebe. Plakati kad hoće u školu i sl. Ispisali smo obojicu i niko nas nije pitao zašto, jer im je očito jasno. Te godine iz razreda mog djeteta ispisalo se četvero djece, a htjelo je više, ali nakon individualnih razgovora sa roditeljima, ostalih 4 su odustali. I iz drugih razreda ispisalo se mnogo djece te godine, radi mobinga, dok je jedna učiteljica dala otkaz, jer nije više mogla podnijeti pritisak i vrlo specifičan mobing.

Nadam se da će i ova, moja priča pomoći svim Bosancima. Osvijestimo se, vratimo kredibilitet našim školama jer smo ih imali.

Inače, svi smo mi Mahir i to uskoro. Ako vam ovo bar malo koristiti, za našeg Mahira, bar sada jer svi smo mi Mahir.

Roditelji čija su djeca ispisana iz Internacionalne škole Zenica