Potraga za 8.000 nestalih: Porodice traže i najmanju kost kako bi dostojanstveno sahranile najmilije

Izdvajamo

• Jedna od posljedica strahovitih ratnih stradanja i razaranja s početka 90-ih godina prošlog stoljeća s kojom su se suočili i građani i vlast Bosne i Hercegovine jeste nestanak više od 30.000 bh. građana.

Povezani članci

• Štukan: Nada umire zadnja
• Ashdown: Korekcija granica vodi razbijanju BiH
• Eco-demonstracije: “naši” i “vaši” školarci
• Ivica Osim u bolnici zbog bolova u grudnom košu
• Naša stranka: Čestitka povodom Dana nezavisnosti
• Zlatko Jelisavac: Krivi smo mi, opet

Foto: Lejla Čengić, Anadolija

Iako je od završetka rata prošlo punih 19 godina, na cijelom području Bosne i Hercegovine i danas se traga za najmanje 8.000 nestalih osoba. Od rata do danas pronađeno je, ekshumirano i zvanično identificirano 22.000 žrtava.

Bosna i Hercegovina, kao država u regionu u kojoj je za vrijeme proteklog rata od 1992. do 1995. godine zabilježen najveći broj osoba za kojima se traga, radi što efikasnijeg rješavanja problema nestalih, formirala je Institut za nestale osobe BiH. Povodom 30. augusta, Međunarodnog dana nestalih, glasnogovornica ove bh. institucije Lejla Čengić za Anadoliju govorila je o procesu traženja, ekshumaciji i identifikaciji posmrtnih ostataka osoba nestalih tokom proteklog rata u BiH.

“Mi tragamo za još najmanje 8.000 žrtava. Proces traženja nestalih u BiH je od mnogih značajnih svjetskih institucija, kao što je Radna grupa za prisilne nestanke Ujedinjenih naroda, označen kao fascinantan, jedinstven u svijetu”, kaže Čengić.

Protok vremena ne ide u prilog traganju za nestalim

Do sada su pronađene, identificirane i predate porodicama tri četvrtine svih nestalih osoba u BiH. No, bez obzira na ove značajne rezultate, pred Institutom je još uvijek velik i težak zadatak, jer kako vrijeme prolazi, napominje Čengić, sve je teže doći do tačne informacije o mjestima gdje se nalaze posmrtni ostaci.

Govoreći o informacijama koje dolaze do Instituta za nestale osobe BiH vezano za otkrivanje novih masovnih grobnica u kojima se kriju posmrtni ostaci nestalih, ubijenih osoba, Čengić kaže da se brojne od tih informacija u konačnici pokažu kao netačne, a svega oko 15 posto ih bude tačno.

“Međutim, nama preostaje da svaku informaciju koju dobijemo provjerimo direktno, neposredno na terenu i ukoliko se ispostavi da je tačna, da pošaljemo zahtjev Tužilaštvu BiH kako bi se moglo izaći na to mjesto i izvršiti ekshumacija posmrtnih ostataka”, pojasnila je Čengić.

Pronalazak masovne grobnice Tomašica kod Prijedora u kojoj su dosad pronađeni posmrtni ostaci 435 žrtava, obilježio je prošlu godinu.

“Informaciju o Tomašici je bez ikakve nadoknade dao bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS)”, kazala je Čengić dodavši kako će iskopavanja iz ove, jedne od najvećih masovnih grobnica na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, biti nastavljeni, mada je na toj lokaciji, po njenoj procjeni, završeno oko 90 posto posla.

Porodice žrtava ukopaju i po nekoliko kostiju

Proces traženja nestalih s aspekta porodica, onih koji traže kosti najmilijih kako bi ih sahranili, nikada neće biti dovoljno brz i uspješan. No, ni nakon 19 godina, oni ne gube nadu.

Najveći broj nestalih je na području Srebrenice, gdje su tokom rata ubijene 8.372 osobe.

“U Srebrenici bilježimo značajne rezultate, jer je na ovom području završeno više od 80 posto posla. Otkrivene su brojne masovne grobnice koje su uglavnom sekundarnog karaktera, ali problem Srebrenice jeste to što su pronađeni nekompletni posmrtni ostaci, jer su grobnice izmještene na jednu ili više lokacija. Na tom području su brojne porodice ukopale samo po jednu ili nekoliko kostiju svojih najbližih, a još uvijek tragamo za 1.000 do 1.300 srebreničkih žrtava”, ispričala je Čengić.

Iako je to veoma teška odluka, neke porodice odlučile su se da sahrane dio tijela ili onoliko kostiju koliko je pronađeno. Ukoliko se kasnije pronađe i ostatak tijela osobe za kojom se traga, ti posmrtni ostaci dodaju se onim prethodno ukopanim.

Neke porodice, pak, odlučuju da čekaju, kaže Čengić, i čekaju određeni period, uglavnom to bude niz godina, pa se na kraju opet odluče da ukopaju ono što je od njihovih najmilijih pronađeno.

“Nažalost, brojne su porodice koje su se odlučile na ukopaju nekompletne posmrtne ostatke. Mi ne možemo garantovati kada i u kojem trenutku će se biti pronađen ostatak tijela. To su sigurno vrlo teški trenuci za porodicu, na neki način su ukopali posmrtne ostatke svojih najmilijih, ali priča još uvijek nije završena. Još uvijek postoji nada da će se pronaći i drugi dijelovi tijela”, napominje Čengić.

Institut za nestale BiH je dužan obavijestiti porodicu o pronalasku i najmanje kosti, kako bi ona bila adekvatno sahranjena.

“Dužni smo kada pronađemo i jednu jedinu kost da obavijestimo porodicu i da kažemo da je kost pronađena i na kojem lokalitetu. Imali smo i teških situacija kada smo pronašli jednu sitnu kost, dobili smo rezultat DNK analize, ali mi porodici nismo imali šta predati, jer dok je urađena DNK analiza zapravo je uništena i ta jedna kost ili zub koji je pronađen”, ispričala je Čengić.

Kako kaže, tada se porodici jedino može reći da je pronađena kost sina, brata, oca ili nekog člana, ali da se porodici nema šta predati.

Čengić pojašnjava da i za same zaposlenike Instituta u radu na pronalaženju nestalima bude puno teških situacija, pogotovo kada je riječ o pronalasku posmrtnih ostataka djece, beba i kada se utvrdi uzrok smrti.

Posmrti ostaci strijeljanih beba od nekoliko mjeseci

“Utvrde se prostrijelne ozljede u predjelu glave, a riječ je o bebi staroj nekoliko mjeseci. To su teški trenuci za svakog čovjeka. Za mene lično je bio težak trenutak kada su pronađene dajdže moje majke i kada sam mami morala to saopštiti”, ispričala je Čengić.

Kako kaže, porodica traga, ali u trenutku kada pronađe posmrtne ostatke, nestanu sve nade.

“VIše od 22 godine su prošle i činjenica je da se niko od njih neće pojaviti živ. Svi znamo da oni više ne postoje, da su ubijeni, ali to suočavanje sa načinom smrti, sa postupanjem dok su bili živi, gdje su bačeni, teško je za svaku porodicu”, poručila je Čengić.

U 11 centara za obdukciju i identifikaciju žrtava proteklog rata u Bosni i Hercegovini trenutno se nalazi oko 4.000 neidentificiranih posmrtnih ostataka ekshumiranih u poslijeratnom periodu na različitim lokacijama, čiji identitet nije utvrđen DNK analizom.

Riječ je o posmrtnim ostacima koji su ekshumirani u ranijem periodu, koji leže dugi niz godina i do danas nisu identificirani.

Vreće sa posmrtnim ostacima, kompletnim tijelima ili samo pojedinim kostima, uglavnom leže na podovima centara za obdukciju i identifikaciju, od Šejkovače kod Tuzle do Visokog kod Sarajeva. Ti posmrtni ostaci, čini se, ostavljeni su na milost ili nemilost institucijama nadležnim za utvrđivanje identiteta i ukop.

Samo u Odjelu za patologiju Javnog komunalnog preduzeća Gradska groblja Visoko nalazi se 1.200 posmrtnih ostataka žrtava rata u BiH (1992.-1995.). Ovi posmrtni ostaci su ekshumirani sa različitih lokacija u BiH; u Rogatici, Višegradu, Zenici, Tuzli, Foči, Mostaru, Sokocu… No, ima tu i posmrtnih ostataka razmijenjenih iz Republike Srbije i jedan dio iz Hrvatske.

Čengić, pak, kaže da su razlozi zbog kojih još nije identificiran ovako veliki broj posmrtnih ostataka, višestruki.

“Nema uzoraka krvi sa kojima bi se uporedili koštani uzorci. Naime, uzoraka krvi nema, jer su u nekim slučajevima pobijene kompletne porodice, pa nema nikoga ko bi dao krv ili porodice iz nekih razloga još uvijek nisu dale krv, žive u drugim zemljama”, pojasnila je Čengić.

Kako kaže, u nekim slučajevima je riječ o do te mjere oštećenim, kontaminiranim posmrtnim ostacima, da nije moguće izolovati DNK iz takvih koštanih uzoraka.

Među ekshumiranim i žrtve iz drugih ratova

Neki pronađeni posmrtni ostaci nisu iz proteklog rata, odnosno nisu iz mandata Instituta za nestale osobe BiH.

“Zapravo je moguće da je riječ o žrtvama iz prethodnih ratova na ovim prostorima ili uopšte nije riječ o žrtvama iz ratova”, pojasnila je Čengić, dodavši kako je najveći broj takvih slučajeva bio u Srebrenici.

Trenutno je u toku proces revizije u mrtvačnicama koju sprovodi Institut za nestale BiH zajedno sa nadležnim tužilaštvima, vještacima sudske medicine, policijom i Međunarodnom komisijom za nestale osobe. Cilj revizije je da se utvrdi stvarno stanje u centrima za obdukciju i identifikaciju i mrtvačnicama.

“Nakon što bude završena ravizija, ne možemo pretpostaviti o kojem tačno broju će se raditi, ali se nadamo da će se jedan dio pomenutih slučajeva riješiti, posmrtni ostaci identificirati”, pojasnila je Čengić.

Na preporuku radne skupine Ujedinjenih nacija (UN) za nestale osobe, 30. august se obilježava kao dan odavanja počasti desetinama hiljada nestalih čije su sudbine i mjesto stradanja nepoznati kao rezultat brojnih oružanih sukoba i zločina protiv čovječnosti.

Jedna od posljedica strahovitih ratnih stradanja i razaranja s početka 90-ih godina prošlog stoljeća s kojom su se suočili i građani i vlast Bosne i Hercegovine jeste nestanak više od 30.000 bh. građana.

AA