PROIZVODNJA ISLAMSKOG RADIKALIZMA

tačno.net
Autor/ica 24.11.2015. u 10:55

Izdvajamo

  • Dvije hipoteze zauzet će centralno mjesto u strategiji Pokreta obnove islama u tom periodu. Sa proklamacijama da je Zapad sada više spreman da se bori na strani bogatih islamskih elita protiv siromašnog islamskog stanovništva kako bi imao lakši pristup bogatim nalazištima nafte, te da Zapad više inklinira miješati se u sukobe unutar islamskog svijeta u kojima se rješavaju unutarnji problemi islamskog društva, dok apstinira biti uključen u sukobe između muslimana i nemuslimana u kojima stradaju muslimani, ovaj pokret konotacije svoje aktivnosti sve više pomjera ka političkom konceptu konfrontacije sa Zapadom

Povezani članci

PROIZVODNJA  ISLAMSKOG  RADIKALIZMA

Foto:GETTY IMAGES/ISTOCKPHOTO 

Piše: prof. dr. Nedžad Bašić 

Crni oblaci nasilja i terora ponovo se navlače na nebo iznad nas. Cilj se više ne bira. Značajno je samo proizvesti što više ljudskih žrtava, ljudske patnje i krvi. Strah od terororizma više nikog ne zaobilazi, pa čak ni one koji ga prećutno ili otvoreno podržavaju.  „Globalna teroristička mreža“ kao da je prerasla u „nabujalu rijeku terora i nasilja“ koju više niko ne može kontrolirati i vratiti u korito. Ludilo nadjačava razum.  Gdje su uzroci  i gdje je kraj ovog ludila? Odgovora koji bi nas pomjerio iz mrtvog ugla gledanja još nema. Da li je u pitanju razum ludila, ili ludilo razuma.  Ili su pak jednostavno u pitanju posljedice za nas još uvjek nevidljivih promjena koje  trže novu logiku razmišljanja i novu logiku odgovore. Pođimo redom. 

Sukob države i društva

Globalne strukturalne promjene traže nove političke i socijalne reforme zajednice u kojima će odnos pojedinca i grupe prema državi biti više relaksiran. Traži se novi koncept individualnog i kolektivnog identiteta struktuiran na novom, širem konceptu komunikacija između kulturnih, jezičkih, rasnih i vjerskih  grupa sa istim ili sličnim referentnim vrijednostima. U globalnom procesu proizvodnje traži se novi senzibilniji  odnos između globalnog proizvođača i lokalnog potrošača. Traže se  frekventniji odnosi između različitih etničkih, vjerskih, rasnih i jezičkih identiteta, što će tražiti i novi koncept demokracije, novu generaciju  prava i sloboda pojedinca i društvenih grupa. U procesu ovih promjena država više nije sposobna samostalno podržavati u punom kapacitetu nacionalnu ekonomiju, nacionalnu nezavisnost, kao ni novi oblik globalne proizvodnje.

Dovodeći u neposrednu komunikaciju pojedine elemenate identiteta različitih vjerskih, rasnih, etničkih i socijalnih grupa, process globalizacije sve više mijenja koncept zatvorene “lokalne kulture”  što će izazvati polemičnu korespodenciju i voditi u kontraverzan diskontinuitet  između države i društva.

Ovaj historijski diskontinuitet između institucionalno-organizacione dimenzije identiteta (države) i psiho-sociološkog, tradicionalnog, kulturnog, vjerskog identiteta pojedinca/grupe (lokalne kulture), izazvat će brojne političke tenzije širom svijeta.

Sve izraženiji process disagregacije nacionalnih država u procesu globalnih strukturalnih promjena, ostavlja otvorenim i u mnogome nezaštićenim sistem referenci “lokalne kulture”, što će krajem 20 stoljeća izazvati veliku “krizu identiteta države”. Strah od absorbcije “lokalnih kulturnih” referenci, s jedne strane, te potreba globalne proizvodnje za globalnim, više fluidnim tokovima kapitala, rada, informacija, s druge strane, izazvat će velike vibracije u pravcu stvaranja širih političkih asocijacija sa istim ili približno istim kulturnim referencama, što obezbjeđuje efektniju kooperaciju, bržu fluktuaciju ideja i kapitala, što ima značenje višeg stupnja socio-ekonomske modernizacije na individualnom nivou.

Mogućnosti  da se kroz te nove globalne integracione procese lakše uspostave frekventnije, kompleksnije, simetričnije i šire interakcije između “lokalnih kultura” sa istim ili sličnim jezičkim, vjerskim i kulturnim referencama, s jedne strane, i da se uspostave frekventniji  odnosi sa drugim zajednicama sa različitim identitetom, sa manje straha od sopstvene inferiornosti, odnosno sa manje straha od potencijalne superiornosti drugih i potencijalne opasnosti od absorbcije od strane drugih i moćnijih kulturnih aglomeracija, umnogome obezbjeđue “politički legitimitet” ovim procesima.

Time će globalne strukturalne promjene učinit konflikt između institucionalno-geografskog i psiho-sociološkog aspekta identiteta, sve izraženije konfliktom između države i društva, što će ovaj unutarnji konflikt transferirati u krizu teritorijalnog identiteta države, što će posebno doći do izražaja u islamskoj civilizaciji, što će ne rijetko stvarati privid konflikta između islamske i zapadne civilizacije. 

_76815864_451659090

Unutarnja proizvodnja nasilnog  identiteta Islama

Kako je država u islamskom svijetu više  djelovala  kao agent interesa stranog kapitala a ne kao interakcija između identiteta i interesa masa, to će dovesti do oštre krize identiteta države u islamskom svijetu krajem 20 stoljeća. Kako je identitet pojedinca u Islamu  prvenstveno povezan sa identitetom globalne zajednice islamskih vjernika (umma) a ne sa  teritorijalno-političkim identitetom  islamskih država (watan), čije su granice bile određene dekretom bivših kolonijalnih sila, kriza teritorijalnog  identiteta  države u islamskom svijetu  bit će automatski transferirana u oštar unutarnji konflikt između države i društva u islamskim  zemljama.

Kriza identiteta države u islamskom svijetu posebno će eksplodirati u 70s godinama prošlog stoljeća kada dolazi do eksplozivnog širenja Pokreta obnove islama (revival), što će izrasti u jedan od najvećih izazova identitetu države u islamskom svijetu, koja nije uspjela otvoriti proces modernizacije i uključiti islamske zemlje u moderni kapitalistički oblik proizvodnje kao dominantan oblik proizvodnje u tim zemljama. Zbog nemoći države da islamsku zajednicu uvede u proces modernizacije, što će izazvati velike frustracije socijalnih masa u islamskim zemljama, bit će otvoren novi politički projekt integracija islama koji  će se naslanjati na    principe koji su nesporno jedinstveni za cijelu islamsku zajednicu „umma“, što se pojavljuje kao jedna od bitnih pretpostavki integracija islamskog prava i tradicija islama u dinamičnu strukturalnu promjenu islamske zajednice. Time će unutarnja kriza identiteta države u islamskom svijetu automatski  izazvati dramatične vibracije i na vanjskom planu u odnosima između Islama i Zapada, gdje će svaka inklinacija ka globalnoj integraciji islama biti notificirana kao prijetnja liberalnoj demokraciji Zapada i međunarodnom poretku koji je koncipiran na političkom sistemu suverenih država.

Spečifičnost vanjskog utjecaja  Zapada na islamske zemlje imalo je  direktnog utjecaja  na unutarnju socijalnu stratifikaciju islamskog svijeta, što je rezultiralo izostankom fundamentalnih socijalnih promjena, što je spriječilo formiranje nacionalnog identiteta u ovim zemljama. Sekularni nacionalizam, koji se sporadično pojavljivao u obliku liberalnog i arapskog nacionalizma, nije uspio kreirati prosperitetne i moćne zajednice u islamskom svijetu. Autoritarne vlade u islamskim zemljama, nisu posjedovale ni politički ni vjerski autoritet potreban za radikalnu socijalnu reformu islamske zajednice. Korumpirane, prvenstveno oslonjene na represivni vojni i policijski aparat, vlade u islamskim zemljama u najvećoj mjeri ovisile su od vojne i političke podrške Zapada, što im je još više reduciralo njihovu sposobnost i legitimnost za poduzimanja mjera unutarnje socijalne, političke i ekonomske reforme. Nemoć vlada u islamskim zemljama da dovedu zajednicu na viši nivo ekonomskog razvoja, da smanje gap između ekstremno bogatog i ekstremno siromašnog segmenta stanovništva u ovim zemljama, da eliminiraju korupciju, sve više će utjecati na jačanje  Pokreta obnove islama, koji će izrastati na političkoj pozornici u islamskom svijetu više kao posljedica odsustva sposobnosti i interesa državne elite da kreira moderni socijalni, ekonomski i politički program u islamskim zemljama, nego kao posljedica rasta utjecaja islama na političkoj sceni u ovom dijelu svijeta.

Mada će se Pokret obnove islama u svojim političkim i socijalnim  programima prvenstveno pozivati na sistematsku racionalizaciju islamske doktrine, institucija i prakse u implementaciji islamskog prava Sharia, tumačeći Islam kao simbiozu vjerovanja, filozofije, tradicije,  ideologije i politike, sa sveobuhvatnim utjecajem na sveukupni život pojedinca i zajednice, krajnji cilj ovog Pokreta ostaće očuvanje identiteta islamskog svijeta, politička i socijalna rekonstrukcija islamske zajednice, te odbacivanje  kulturnog i političkog utjecaja Zapada u islamskim zemljama. Crpeći društvenu moć prvenstveno iz srednjih slojeva društva, Pokret obnove islama sa svojim političkim programima privući će simpatije prvenstveno mlade generacije visokoobrazovanih ljudi koji su kroz program i aktivnost ovog pokreta nalazili prostor za svoju političku aktivnost usmjerenu u pravcu političkih i socijalnih promjena u islamskom svijetu. Sa svojim političkim i socijalnim programima Pokret obnove islama postaje jedna od najznačajnijih unutarnjih prijetnji za opstanak vladajućih autoritarnih režima u islamskim zemljama krajem 20 stoljeća.

Kolapsom Sovjetskog saveza, suradnja režima u islamskim zemljama sa vladama zemalja zapadno-liberalne demokracije zauzet će središnje mjesto u programima  Pokreta obnove islama, koji će u toj suradnji prepoznati glavnu prepreku političkim, socijalnim i ekonomskim promjenama u islamskom svijetu. Otuda će u periodu poslije hladnog rata glavni fokus Pokreta obnove islama biti pomjeren ka konfrontaciji sa pro-zapadno orijentiranim režimima u islamskim zemljama.

cc444094a7dcdfbcc11837b2dda9-has-the-west-funded-the-rise-of-radical-islam

Foto: debate

Dvije hipoteze zauzet će centralno mjesto u strategiji  Pokreta obnove islama u tom periodu. Sa proklamacijama da je Zapad sada više spreman da se bori na strani bogatih islamskih elita protiv siromašnog islamskog stanovništva kako bi imao lakši pristup bogatim nalazištima nafte, te da Zapad više inklinira miješati se u sukobe unutar islamskog svijeta u kojima se rješavaju unutarnji problemi islamskog društva, dok apstinira biti uključen u sukobe između muslimana i nemuslimana u kojima stradaju muslimani, ovaj pokret konotacije svoje aktivnosti sve više pomjera ka političkom konceptu konfrontacije sa Zapadom. Korišćenjem ovih dvaju hipoteza Pokret obnove islama zadobit će simpatije u najširim slojevima stanovništa u islamskom svijetu, što će ga činiti sve više političkim a ne socijalnim pokretom u islamskom svijetu,  što će imati za posljedicu sve izraženiju participaciju islama kao religije u odnosima između zahtjeva za unutarnjim socijalnim i političkim  promjena i utjecaja Zapada u islamskim zemljama.

Posebno će ove promjene biti vidljive u islamskom svijetu nakon početka rata protiv tzv. „globalnog islamskog terorizma“. U tom periodu  Pokret obnove islama naći će se pred velikim historijskim izazovima. Globalni rat Zapada protiv tzv. “globalnog islamskog terorizma” izrast će u glavni oslonac za autoritarne režime u islamskim zemljama, što će oslabiti mogućnosti provođenja demokratskih reformi sa uvođenjem slobodnih demokratskih izbora u islamskom svijetu što će  pogoršati poziciju islamskog svijeta u globalnim demokratskim promjenama. Svaki zahtjev masa u islamskim zemljama za promjenom socijalne i političke agende u islamskim zajednicama kroz demokratske izbore, za vladajuće režime u islamskim zemljama i političke elite Zapada, nije značilo ništa drugo do uspostavljanje legitimiteta globalne konzervativne i militantne islamske države. Sa ovakvim stavom eliminirana je svaka dinstinkcija između ideologije Pokreta obnove islama i konzervativne militantne ideologije Islama, što će voditi ka  stvaranja alijansi između ova dva  sasvim različita pokreta u islamu. Ovi procesi u islamskom svijetu posebno će doći do izražaja nakon tzv. „arapskog proljeća“ koje neće donijeti tako potrebne unutranje socijalne i političke promjene.

Rat protiv “globalnog islamskog terorizma” sve više će jačati pozicije  opresivnih autoritarnih režima u islamskim zemljama  što će sve više otvarati prostora za snažnije djelovanje radikalnih frakcija u Pokretu obnove islama, što je vodilo stvaranju unutarnje dominacije radikalnih struja nad reformističkim strujama u Pokretu obnove islama. Pritisak radikalnih struja sve otvorenije će voditi ka kreiranju opasne koalicija između  Pokreta obnove islama i radikalnih militantnih pokreta u islamu.  Opasnost koja je dolazila od ove koalicije unutar islama, imat će dodatni veliki poticaj od sve izraženijeg jačanja savezništva između  autoritarnih režima u islamskim zemljama i njihovog sve moćnijeg povezivanja sa vladama zapadnih zemalja  pod krinkom borbe protiv „globalnog islamskog terorizma“.

Feudalna organizacija zajednice u islamskim zemljama sa perifernim kapitalističkim oblikom proizvodnje jednostavno nije mogla više funkcionirati u novom okruženju. Nužnost ekonomske globalne integracija nužno fokusira pitanje kulturnog identiteta u globalnom okruženju. Zabrinutost za očuvanjem sopstvenog identiteta islamske zajednice najčešće će se manifestirati u formi straha od podređenog ekonomskog, kulturnog i političkog položaja u procesu globalizacije. Ovaj strah proizvodit će frekventne vibracije sa naznakom  potrebe islamske globalne integracija, što je otvaralo novu dimenziju unutarnje političke krize i konflikta između vladajućih političkih elita i društva u islamskim zemljama. Tendencije ka integriranju u jedinstvenu islamsku zajednicu izrastaju u najkontraverzniju dimenziju vibracija u procesima globalizacije, koja će izazvati jednu od najdubljih političkih kriza u islamskom svijetu, kao i dramatičnu krizu u odnosima između Islama i Zapada.

Vješto koristeći nužnost sve intenzivnije globalne suradnje i povezivanja između zemalja islamskog svijeta, dakako i drugih zemalja, što je indukovano procesom globalnih strukturalnih promjena, radikalni militantni pokreti u islamskim zemljama sve se moćnije identificiraju kao glavni faktori promjena u islamskom svijetu. Ovaj unutarnji konflikt između države i društva u islamskim zemljama u percepciji posebno mlađe i obrazovane generacije, izrast će u dugo očekivanu “revolucionarnu” strategiju socijalnih i političkih promjenu u islamskom svijetu, što će radikalnim islamskim pokretima pribaviti najširu legitimnost u islamskoj populaciji, a time i određujuću društvenu i političku moć.

U suštini ove turbulentne konfrontacije u islamskim zemljama stoji nužnost promjene odnosa Zapada prema socijalnim i političkim procesima u ovim zemljama, s jedne strane, i nužnost unutarnje  socijalne i političke reforme islamskih zemalja, s druge strane. Konfrontacija između bogatih, korumpiranih, moćnih  i sve opresivnijih režima u islamskim zemljama, koji skoro redovito uživaju političku i vojnu podršku Zapada, na jednoj strani, i osiromašenog, nepismenog, obespravljenog i nemoćnog islamskog stanovništva, na drugoj strani, činilo je suštinu poteškoća koje su se demonstrirale u političkim korespodencijama između Zapada i Islama na samom početku 21 stoljeća..

Koalicija autoritarnih režima u islamskim zemljama sa vladajućim krugovima na Zapadu dramatično će  produbiti netrpeljivost između rastućeg socijalnog bunta siromašnih, nepismenih, obespravljenih i očajnih masa naroda i vojnički snažne i korumpirane državne birokratije, sa čime će biti zatvoren krug nasilja u kojem “globalni islamski terorizam” izrasta u proces “svjesno kreiranog nasilja” koji će poslužiti kao izvor legitimnosti opstanka autokratskih i brutalnih režima u islamskim zemljama i dramatičnoj restrikciji dosegnutog stupnja zaštite ljudskih prava i sloboda u zemljama zapadne liberalne demokracije.

-Freedom_go_to_hell-

Foto: taroscopes

Prava i slobode čovjeka kao prijetnje miru

Konflikt između radikalne militantne islamističke struje, s jedne strane,   i  opresivnih i autoritarnih režima u islamskim zemljama, koji uživaju apsolutnu podršku Zapada, izrasta danas u snažan refleks sve izraženijeg osporavanja dosegnutog stupnja sloboda i prava čovjeka, s obe strane, što se danas pojavljuje kao jedna od najvećih opasnost za  budućnosti čovječanstva. Danas će radikalni militantni islamski pokreti  poslužiti islamskoj političkoj oligarhiji  kao legitimnost brutalnog obračuna sa svakom idejom mogućih promjena socijalnog i političkog režima u islamskim zemljama i kao osnov legalizacije vojne intervencije Zapada u islamske zemlje s ciljem spriječavanja dolaska na vlast militantnih radikalnih grupa. Globalizacija terorističkih aktivnosti radikalnih islamističkih pokreta isto tako poslužit će kao opravdanje  za legalizaciju restrikcije dosegnutog nivoa prava i sloboda čovjeka u zapadnim demokratskim društvima, što će dodatno konfrontirati kulturu i tradiciju zapadne i islamske civilizacije.

S druge strane, božanske pretenzije moćnih porodičnih i vojnih dinastija u islamskim zemljama, koje uživaju vojnu i političku podršku svijetske oligopolističke dinastije, bit će „legitimna“  osnova djelovanja i dramatičnog širenja islamskog militantnog radikalizma i terorizma.

I time se krug nasilja nad temeljnim pravima i slobodama čovjeka zatvara, što vodi u afirmaciju dominacije i radikalizacije nasilja u globalnim razmjerama čemu se ne može sagledati kraju. Bar ne u ovom momentu.

tačno.net
Autor/ica 24.11.2015. u 10:55