Radnička pjesma pod Novalićevim prozorom

Povezani članci

• Stid me je moje države
• Peti dan Fažana Media Fest-a
• Veseli se Herceg-Bosno, pred nama je pobjeda
• Krajem februara u BiH 556.892 nezaposlene osobe
• Kad’ Bosna beharom uzmiriše…
• Fra Drago Bojić: Kod nas se nisu dogodili procesi prosvjetiteljstva, sekularizacije i moderne

Piše: Haris Ljevo

Prijedlog novog Zakona o radu, koji je predložila Vlada premijera Fadila Novalića, izazvao je žestoke reakcije sindikata koji jasno i glasno poručuju Novaliću da će uskoro pred zgradom Vlade imati proteste.

Novi Zakon o radu, osim što u svakom pogledu smanjuje prava radnika, izazvao je i burne reakcije zbog samog načina na koji se usvaja. Naime, nigdje u demokratskom i civilizovanom svijetu nije moguće donijeti jedan tako važan zakon bez šire javne rasprave, učešća predstavnika sindikata, ekonomskih stručnjaka itd.

Samo kod nas je izgleda moguće da Zakon pravi nekoliko pojedinaca, koji račune polažu isključivo bogatim vlasnicima kapitala koji novim Zakonom dobivaju odriješene ruke da se mogu prema radnicima odnositi kako im je volja.

Način na koji se ponaša premijer Novalić, krajnje bahato, i način na koji brani prava bogatih privatnika nikoga previše i ne iznenađuje, jer svima je u ovoj zemlji, valjda, već odavno jasno da on na premijersku poziciju nije ni došao glasovima naroda već kao prijedlog udruženja poslodavaca, koji su ga na tu poziciju i predložili da ispuni njihov dugo sanjani san o Zakonu na osnovu kojeg će napokon postati robovlasnici.

Da su Novalić i njegovi nalogodavci na najboljem mogućem putu najbolje pokazuje izjava vlasnika kompanije HIFA OIL Izudina Ahmetlića, koji bez imalo srama izjavljuje “kako ozbiljan poslodavac nikad ne otpušta dobrog radnika, a dobar radnik nikad ne napušta dobrog poslodavca”, te dodaje “kako je prošlo vrijeme devize radi što manje, naplati što više”.

Prema Ahmetliću, i stotinama drugih Ahmetlića u ovoj zemlji, došlo je vrijeme devize kada radnik mora raditi što više, a biti plaćen što manje, te da mora mukotrpno raditi, a pri tome šutjeti i trpiti sve nepravde od strane vlasnika firme, jer ukoliko odluči da se pobuni, dobit će, ne samo otkaz, već i etiketu lošeg radnika koji se, gle čuda, usudio suprostaviti dobrom poslodavcu, plemenitom poslodavcu koji mu je ukazao priliku da radi za mizernu satnicu, a sve po poslijeratnoj paroli “bolje išta, nego ništa”.

To što su radnici danas “lijeni i nezahvalni”, prema mišljenju većine poslodavaca u ovoj zemlji, kriv je, pa ko drugi nego Josip Broz Tito. Iako je mrtav već punih 35 godina, Tito je krivac za sve, jer on je svojim djelovanjem navikao radnike na “luksuz” koji je podrazumijevao da kao ljudska bića dostojna života imaju pravo na stan, zdravstveno, socijalno, te plaćeni godišnji odmor, a dozvolio je i sindikate koji su igrali ozbiljnu ulogu u zaštiti radničkih prava.

Ne misle tako samo domaći mrzitelji Titove zaostavštine, već i mnogi bogato plaćeni evropski birokrati koji dolaze u ovu zemlju da nam, uz bezobrazno visoke plate, pričaju bajke o njihovoj ljubavi prema nama i brigom za našom boljom budućnosti.

Tako misli i švedski diplomata Lars -Gunnar Wigemark, šef delegacije Evropske unije u BiH, koji nam sugerira da je dosadašnji Zakon o radu zaostavština iz Titovog perioda, te nam, onako prijateljski, savjetuje da se zapitamo želimo li da živimo u tom prošlom periodu ili da se okrenemo budućnosti.

E taj Palme je 1975. godine bio u posjeti Jugoslaviji i nakon razgovora s Titom rekao je okupljenim novinarima kako je zadivljen radničkim pravima koja uživaju jugoslavenski radnici, a odmah po povratku u Švedsku osnovao je posebnu grupu unutar švedskih Socijaldemokrata koja je imala zadatak da pripremi dokument koji je podrazumijevao uvođenje nekih samoupravnih radničkih reformi.

Lars Wigemark nema problem da u rodnoj Švedskoj uživa u mnogim povlasticama koje mu je osigurao Olof Palme i ne pada mu na pamet da u Švedskoj izjavljuje kako bi Šveđani trebali da rasčiste s Palmeovom zaostavštinom i da usvoje nove, moderne, zakone. Takve gluposti može samo pričati ovdje.

Nažalost, koliko god se mnogi trudili da prikažu kako mi živimo po Titovim zakonima, to nije istina. Sindikata, kakvi su postojali u Titovo vrijeme, nema već odavno, jer da ima, nema tog Novalića, Ahmetlića, Wigemarka i stotina drugih njima sličnih koji bi se usudili javno vrijeđati i ponižavati radnike.

Predstavnici sindikata su u prethodnom periodu uvijek bili produžena ruka vlasti i nije im padalo na pamet da se bune protiv ruke koja ih hrani. Međutim, novi Zakon o radu izgleda ni njima ne odgovara, pa su tako mnogi granski sindikati najavili proteste pred zgradom Vlade.

Valjda je konačno došlo pravo vrijeme da željezničari, rudari, poljoprivrednici, metalci i drugi zapjevaju i zaigraju kolo pod Novalićevim prozorom.

globalx.ba