Šagoljanje: novi direktor – stare laži

Autor/ica 👤Alisa Mahmutović 31.10.2016. u 10:35

Povezani članci

Slobodna Dalmacija je pod oznakom Ekskluzivno od 23. 10. objavila tekst izvjesnog Zorana Šagolja sa nadnaslovom Mala škola za velike obračune i naslovom – reporteri Slobodne u sarajevskom učilištu čiji čelnici su optuženi za širenje islamskog fanatizma! uz sliku velikog kompleksa Bosna Sema obrazovnih institucija na Ilidži. Iako je naslov konstruiran tako da čitaoca zavede navodnom informativnošću, u sušitini, Zoran Šagolj je donio ispovijed sadašnjeg direktora Bosna Seme Sabahudina Džemića, koji čitaoce obavještava o svemu što su objavili milion puta, pa i o tome kako su oni i lijevi i desni i zeleni i svakakvi, da se kod njih školovao i čuveni Salko Lagumdžija, da nemaju veze s Gulenom, da se „slučaj Mahira Rakovca trebao iskoristiti protiv njih“… Sve same konstrukcije. Itekako poznate. Tako da je ono što je rečeno u naslovu bilo čista reklama za školu, budući da Šagolj zavodi i laže čitaoce jer ne donosi ništa ekskluzivno, ne potvrđuje činjenicama ono što direktor govori, nema drugih strana, a ako je sve tako kako sadašnji direktor govori, i ako je učenika više nego što je bilo – zašto su Mahirovi roditelji tuženi za klevetu, koja podrazumijeva nanošenje konkretne štete?

U čemu se ta šteta ogleda? Zašto nisu tuženi onda i čelnici SDA? Zašto nije tužena Ambasada Republike Turske i Turska koja ih je proglasila terorističkom orgnaizacijom? Kad je tako sve protiv njih, zašto Tužilaštvo Kantona Sarajevo sa svojim postupajućim tužiteljicama Šeilom Heljić i Melihom Dugalijom nije zaista istraživalo „slučaj dječaka Mahira Rakovca“?

Što se Mahirovih roditelja tiče, priželjkujemo to ročište, nadamo se da će sve ono što Tužilaštvu nije bilo dokaz, na ovome sučeljavanju biti, da će se na ovim ročištima čuti glas i onih roditelja čije priče tužiteljice kantonalnog tužilaštva nisu htjele čuti, da će se konačno čuti ono što se toliko željelo zataškati. A kako škola otpisuje svog učenika koji je osam godina bio dio njena sistema, Šagolj se mogao uvjeriti i na postavljenom snimku: https://www.youtube.com/watch?“sastanak „zabrinutih roditelja“ i zabrinute uprave 6. janurara u Internacinalnoj školi. Snimak su napravile novinarke koje su mu prisustvovale. Koliko su znali nastavnici, potvrdio je i sam Mahirov razrednik koji je, prema riječima tadašnjeg direktora, pitao Mahira da li mu smeta zlostavljanje, naročito ono koje se odnosi na njegovog poočima pogrešne vjere, a Mahir je tvrdio da ne. Mogla bih navoditi i druge činjenice, ali neću, jer uskoro izlazi jedna obimna i ozbiljno dokumentirana knjiga koja je prošla proces višestrukih recenzija. Ovom prilikom pozivam gospodina Šagolja da prisustvuje promociji kako bi usporedio ono što u njoj piše i ono što on sam piše. Molit ću ga samo za e-mail adresu, a o mjestu i datumu, obavijestit ću ga naknadno.

Na koncu, složila bih se sa novim direktorom iz Novog Pazara, Bosna Sema je različita, ima zaista specifičnu pedagogiju. Što se tiče drugih ispisanih učenika, obavještavamo direktora Džemića i Šagolja da Fondacija „Mahir i Aleksa“ uredno registrira i arhivira sve slučajeve vršnjačkog nasilja iz ove škole, kao i iz drugih. Niko nikad nije rekao da je ova pojava prisutna samo u njihovom sistemu. Oni zaboravljaju kako je došlo do zamjene teza. Ne postavljajući pitanje aktuelnom direktoru gdje je njegov prethodnik, pozivam i njega na pomenutu promociju, gdje će upravo o njemu i njegovoj pedagogiji čuti dosta toga. A da se Zoran Šagolj zasita interesirao za slučaj Bosna Seme, vjerujem da bi imao mnogo više pitanja za gospodina Džemića. Od toga kako su došli, ko im je dao koncesiju i na koliko, kako posluju i kako isplaćuju uposlenike, kako PPZ Kantona Sarajevo vrši njihovu inspekciju, koga su iz ove institucije nagrađivali putovanjima u Tursku itd… O svemu tome se već uveliko pisalo.

Da se Šagolj samo malo informirao bilo bi mu jasno da nikakvog sukoba između erdoganovaca i gulenovaca u Sarajevu nema. Odluke se o obrazovanju, istragama i presudama u Bosni i Hercegovina donose na Savjetima stranaka. Zašto je onda Zoran Šagolj objavio ovaj tekst? Možda se Bosna Sema želi proširiti i na teritorij Hrvatske, ili se, možda, želi pokazati kako postoji neki kao sukob između SDA koji su, eto, listom za Erdogana, i bosnasemaca, koji su kao gulenovci, i da se sve prelama preko jednog idiličnog i jedinstvenog školskog sistema. Smiješno. Nikakvog sukoba nema jer novac i pojedinični interesi su ovoj priči iznad svega.

Da nije tako i da postoji bilo kakav sukob između gulenovaca i erdoganovaca u Sarajevu ne bi Gradsko vijeće Grada Sarajeva dodijelilo „Plaketu grada Sarajeva“ profesoru Bosna Sema institucija Aliju Lafciogluu. Istina, reagirao je gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić, tražeći da se pomenuta Odluka preispita jer bi ona mogla ugroziti odnose Sarajeva i prijateljskih gradova: Istanbula, Ankare, Burse i Konje. Hoće li bosnasemci tužiti Komšića zbog traženja preispetivanja Odluke i time nanošenja štete njihovom ugledu? Neće. Njihov sistem nije u sukobljavanju s bilo kojim drugim sistemom, već u zlostavljanju pojedinaca, za koje procijene da su pogrešni. Potkupiti, pridobiti, osvojiti, lagati – na tome su izgradili sve. Oni se, kako Kaplan kaže, „šire poput hobotnice“.

Kako objasniti njihve posjete sudovima i drugim institucijama? Koliko je meni poznato, nema nijedne škole čiji predstavnici posjećuju sudove i slične institucije. Nema nijedne škole koja nagrađuje uposlenike PPZ, a svoje direktne nadređene, putovanjima. U Sarajevu niko nikad nije ovaj koncept doveo pod znak pitanja ni poslije Erdoganove čistke. Nijedan profesor, nijedan teolog, nijedan političar nije ozbiljno propitao sektaški koncept obrazovanja.

Zato je ovaj tekst providna, slaba, krajnje neinteligentna reklama za Bosna Semu ili samo obično šagoljanje. Na kraju, ostaje samo jedno otvoreno pitanje: čime je motiviran autor teksta?