U ime naroda – kako zaštititi vitalni nacionalni interes

Povezani članci

• Sjećanje na hrabrog, evropskog intelektualca Predraga Matvejevića
• SRAMOTAN TRETMAN ANTIALBANSKE HISTERIJE U SRBIJI
• SARAJEVSKA PREMIJERA PREDSTAVE “ANTIGONA – 2000 GODINA KASNIJE“ NA 55. FESTIVALU MESS
• Ljekari u HNK od jutros u generalnom štrajku, primaju samo hitne slučajeve
• Sve se može kad se HDZ BiH i SDA slože: Direktor ZZO HNK Rade Bošnjak pet godina radi bez mandata i ugovora o radu
• FRANJO FUIS – novinar koji je živio svoje reportaže

Piše: Dino Prohić

Godinama se političke elite sakrivaju iza “vitalnih nacionalnih interesa”, i godinama im to prolazi. Vitalni nacionalni interes ne samo da ugrožava individualne interese ljudi, već ih dovodi u očajnu, često i bezizlaznu situaciju. Inače, sama riječ “vitalni” dolazi iz latinskog, i znači “ono od čega se živi”.

Na ovogodišnjim nemirima na površinu je iscurio dio nezadovljstva građana. Svi znaju da im nije dobro, ali nikako da se nađe politička snaga koja će ukazati na to što je stvarni problem. Sa strane gledano, izgleda kao da su političari nekompetentni, korumpirani i neradnici, pa je sve tako kako jeste. Političari se brane da im sistem (koji, kao ne mogu promijeniti) vezuje ruke pa da je zbog toga stanje u zemlji takvo kakvo jeste.

Političari krive sistem, građani krive sistem, a nikako da se desi nešto što bi taj sistem promijenilo.

Nedavno pričam sa prijateljicom čija majka je bolesna i mora pod hitno da se liječi. Pošto su iz Sarajeva, ali od rata naovamo žive u Istočnom Sarajevu, majka moje prijateljice mora na liječenje u Banja Luku. Vitalni nacionalni interes ne dozvoljava liječenje Srba u Sarajevu, jer je RS kuća srpskog naroda. Naravno, problemi sa Banja Lukom su višestruki. Jedno je što je daleko od Sarajeva, drugo je što se zbog prirode bolesti i načina liječenja mora tražiti neki stan u kome će majka biti kad nije u bolnici, a onda povrh svega toga dolazi i pitanje korupcije.

Doktori na Palama rekoše, ako imaju nekoga u Banja Luci, neka traže vezu da majku ubace prije na liječenje, jer je situacija akutna. A koga naći kad čovjek nikad nije bio u Banja Luci? Džabe ti nacionalna pripadnost, i džabe ti kuća kad nemaš “nekoga ko zna nekoga”. Onda imaš opciju da čekaš na red, pa dok preko reda upadnu svi koji nekoga znaju…

Ovo je jedan slučaj, kakvih ima mnogo, naravno na obadvije strane entitetske linije razgraničenja. Isti je slučaj i sa Bošnjakom iz Bihaća, recimo. Banja Luka je blizu, ali isto jako daleko.

Do sada, sve što se uradilo u ime naroda, išlo je samo na štetu narodu. Dijeljenje tako male zemlje kakva je BiH na još sitnije dijelove neminovno ide na štetu svih koji u njoj žive. Strah od preglasavanja (šta god to značilo), majorizacije ili građanstva drugog reda omogućio je političkim elitama da naprave sistem koji njima odgovara, a svima drugima je štetan.

A šta kad bi se stvari organizovale ovako:

1. Liječenje u najbližoj ustanovi, sa istim pravima za sve građane zemlje (zahtijeva politički dogovor oko pokrivnja troškova liječenja, što je jedna apsolutna sitnica)
2. Uvođenje državnog zdravstvenog osiguranja, koje će svim građanima dati ista prava na liječenje, kako u zemlji tako i u inostranstvu ako za to ima potrebe.

Zvuči uprošteno, ali tako je: samo jaka država može svojim građanima omogućiti zaštitu (svake vrste). Jaka država je osnov socijalističkog uređenja. Ne treba praviti grešku pa misliti na sovjetski sistem nego na socijalizam skandinavskog tipa. E, tek tada bi građani BiH imali u pravom smislu te riječi zaštitu vitalnih nacionalnih interesa.