Zločin na Korićanskim stijenama je genocidni akt jer je njime potvrđena genocidna namjera da se potpuno ili djelimično uništi bošnjački i hrvatski narod u Prijedoru

Izdvajamo

  • Prije 25 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. Zločin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da istraživači genocida ovaj strašni zločin smatraju genocidnom namjerom.

Povezani članci

Zločin na Korićanskim stijenama je genocidni akt jer je njime potvrđena genocidna namjera da se potpuno ili djelimično uništi bošnjački i hrvatski narod u Prijedoru

Foto: bosnahersek.ba

Pamtimo zločin nad više od 200 nedužnih civila koje nikome nisu ništa uradili, nikome ništa dužni. Pamtimo licemjerstvo sudstva i istražnih organa koji su vrlo malo uradili za istinu o ovome zločinu i pravdi za potomke žrtava. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. Količina zla koga je počinio zločinački um je smišljeno urađena da se zauvijek onemogući bitisanje Ideje Bosne i Bosanskog duha. Bolesni um je išao na najjaču kartu a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedničkog grada Prijedora, od zajedničke države u ime podjele BiH. Međtim žrtve su se odbranile i sačuvale i grad Prijedor i državu BIH. Umjesto bježanje od zajedničke države BiH, umjesto kolektivnog čuvanja temelje entiteta Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde, stoji u saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada. Saopćenje prenosimo u cijelosti.

“Prije 25 godine na lokalitetu Korićanske stijene strijeljano je više od 200 prijedorskih logoraša. Zločin na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da istraživači genocida ovaj strašni zločin smatraju genocidnom namjerom.

Suština genocidne namjere je u tome da se preduzimanjem jedne ili više propisanih radnji izvršenja sadržanih u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, povrijedi ili ugrozi integritet članova zaštićene grupe i ostvari posebna ili krajnja namjera, a to je potpuno ili djelimično uništenje grupe. U slučaju zločina na Korićanskim stijenama objekt napada kod zločina genocida je bila zaštićena bošnjačka i hrvatska etnička grupa, a ne čovjek kao pojedinac. Namjera uništenja bošnjačke i hrvatske skupine, u cijelosti ili djelomično, pretpostavlja da su žrtve odabrane zbog njihove pripadnosti skupini na koju je namjera usmjerena. Zločin nad civilima na Korićanskim stijenama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje, za etničko čišćenje grada Prijedora.

Nauka o genocidu ovo namjerno istrebljenje nevinih logoraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedoru. Radi se o kolektivnom zločinu kako u pogledi izvršenja zločina, tako i u pogledu prikrivanja zločina. Zločin je izvršen od strane interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora po naredbi Kriznog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zločinačkog poduhvata tadašnjeg političkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Prijedora sa konačnim ciljem etničkog čišćenja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zločin nije slučajan i nije sporadičan. Ovaj zločin je jedan u nizu zločina počinjenih u izvršenju zločina genocida u cilju stvaranja Velike Srbije zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatiranjem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda, Bošnjaka. Zločin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektivno prikrivanje zločina i kolektivno prikrivanje grobnica gdje su tijela logoraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripadnika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. U neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto čiji su stanovnici znali i čuli za istrebljenje. Prema svjedočenjima preživjelih vidjeli su čak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše. Tijela su u pokušaju prikrivanja zločina spaljivana, da bi se, nakon što su se mještani „pritužili“ da im ptice raznose dijelove tijela po krovovima kuća, u, još jedno, „čišćenje“ terena uključila i Civila zaštita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, lokaciju koju niti danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronađene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.

Imajući u vidu da se radi o kolektivnom zločinu po izvršenju i po prikrivanju, zločinu sa namjerom, kao dio udruženog zločinačkog poduhvata stvaranja Velike Srbije, nauka o genocidu smatra da postoji genocidna nemjere kod izvršioca u slučaju zločina na Korićanskim stijenma. Dakle radi se ozločinu genocida, a ne o zločinu protiv čovječnosti. Specifičnost genocida kao zločina jest njegova posebna namjera, želja da se zločinom fizički uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili druga skupina, ili njen značajan dio, i to baš zato jer se radi o toj određenoj skupini. U slućaju zločina na Korićanskim stijenama jasno je da se radi o genocidnoj namjeri.

Istraživače genocida, prvenstveno i isključivo interesuje naučna istina do koje se dolazi kroz određenu naučnu proceduru, uz strogu primjenu logičkih i metodoloških pravila procedure, primjenom valjanog i pouzdanog projekta naučnog istraživanja i naučnih metoda istraživanja kojima se obezbjeđuje objektivno, istinito saznanje.

Svjedoci smo svakodnevnih napada na historiju BiH, negiranje genocida, falsifikata i kvaziistraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranja zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina.

Mi se bavimo istraživanjem i dokumentiranjem zločina. Protiv negatora genocida se jedino efikasno može boriti znanjem. To radimo samo zbog istine i pravde, samo zbog kulture pamćenja. Ali ne mrzimo nikoga. Činjenica je da se u Prijedoru desio genocid. Činjenica je da su Bošnjaci bili večinski narod u Prijedoru. Činjenica je da su Bošnjaci i Hrvati takođe vlasnici grada Prijedora. I to vlasništvo se nasljeđuje. Silom se ne dobija, a pogotovo ne genocidom.

Pamtimo zločin nad više od 200 nedužnih civila koje nikome nisu ništa uradili, nikome ništa dužni. Pamtimo licemjerstvo sudstva i istražnih organa koji su vrlo malo uradili za istinu o ovome zločinu i pravdi za potomke žrtava. Pamtimo da se ovakvi genocidni akti više nikada i nikome ne ponove. Količina zla koga je počinio zločinački um je smišljeno urađena da se zauvijek onemogući bitisanje Ideje Bosne i Bosanskog duha. Bolesni um je išao na najjaču kartu a to je genocid koji je trebao natjerati Bošnjake i Hrvate da sami odustanu od zajedničkog grada Prijedora, od zajedničke države u ime podjele BiH. Međtim žrtve su se odbranile i sačuvale i grad Prijedor i državu BIH. Umjesto bježanje od zajedničke države BiH, umjesto kolektivnog čuvanja temelje entiteta Republike Srpske, bosanski Srbi trebaju prihvatiti državu BiH, prihvatanjem istine i pravde.”