VIKTOR IVANČIĆ:DESPOTIZAM

Viktor Ivančić
Autor 1.11.2013. u 07:36

VIKTOR IVANČIĆ:DESPOTIZAM

Najprije bi moglo biti da onaj Pavelićev ustaša, poput plastične figurice u kinder-jaju, čuči u Zvonimiru Despotu i bez dokumentarističke intervencije „Novosti“, ali je uz nju, za vraga, lišen romantičnog ugođaja.

Piše: Viktor Ivančić

„Večernji list“, preko svog kolumnista Zvonimira Despota, našao je za shodno upozoriti predsjednika Republike Hrvatske na poguban utjecaj „Novosti“ u domaćem javnom prostoru. Tek će se pokazati je li taj apel unaprijed usuglašen s pretenzijama adresata, no u svakom se slučaju radi o zanimljivoj obnovi tradicije: kada je, naime, pretprošloga ljeta sam predsjednik Republike Hrvatske našao za shodno upozoriti na poguban utjecaj „Novosti“ u domaćem javnom prostoru i zatražiti da se ovome tjedniku ukine financiranje, učinio je to kroz intervju „Večernjem listu“.

„Predsjedniče“ – sugestivno mu se prošloga ponedjeljka obratio Zvonimir Despot – „kako na međunacionalne odnose, recimo, utječu novine srpske nacionalne manjine ‘Novosti’ koje su u najnovijem broju sve nas koji smo protiv ćirilice u Vukovaru proglasile Pavelićevim ustašama?“ A nakon što ga je suočio s tom strašnom dilemom, na koju je moguć samo jedan odgovor, slijedila je packa zbog nedovoljne državničke agilnosti: „Kako to da ne reagirate na ‘Novosti’, na širenje mržnje i netrpeljivosti na račun državnoga proračuna iz kojega se ‘Novosti’ hrane?“

Sva je prilika da se predsjednik Republike Hrvatske zamislio, Despot mu očigledno zamjera manjak despotskih manira, dok njega sputavaju stanovite demokratske propozicije – prema kojima, na primjer, nije poželjno da se najviši politički dužnosnik miješa u uređivačku politiku novina ili presuđuje koje će od njih primati dotacije iz državnog budžeta – a nije baš da kolumnist „Večernjeg lista“ u nastavku škrtari s ozbiljnim argumentima: „Novosti“ i njihov izdavač Milorad Pupovac, veli, „ne mogu prežaliti Jugoslaviju“, za njih je „Jugoslavija još uvijek jaka iako je nema već dugo“, pa zbog toga – pozor – „vode specijalni rat protiv Hrvatske“.

Zar to nije razlog da se proglasi opća mobilizacija u državnome vrhu? Tko bi trebao stati na kraj nositeljima „specijalnog rata protiv Hrvatske“ ako ne zapovjednik Oružanih snaga? Što ako je Despot u pravu kada mi prigovara da sam nerealizirani despot? – možda dvoji predsjednik Republike Hrvatske. Što ako je despotizam jedini način da se obrani demokratska Hrvatska?

Nema sumnje da je Zvonimira Despota, nadripovjesničara s izgledom i intelektom kinder-jaja, raspizdilo to što su „Novosti“ u zadnjem broju, suzdržavajući se od bilo kakvog popratnog komentara, objavile faksimil Zakonske odredbe o zabrani ćirilice na području Nezavisne Države Hrvatske, koju je 25. travnja 1941. potpisao poglavnik rečene kvislinške tvorevine dr. Ante Pavelić, kao i faksimil Provedbene naredbe, potpisane od ministra unutarnjih poslova NDH dr. Andrije Artukovića, kojom se naređuje „da se na cijelom području Nezavisne Države Hrvatske odmah obustavi svaka uporaba ćirilice u javnom i privatnom životu“ i istodobno zabranjuje „svako štampanje ma kakovih knjiga ćirilicom“.

Da su „Novosti“ objavom autentičnih dokumenata ikoga „proglasile Pavelićevim ustašama“, dakako, bezočna je podvala i manipulacija, sasvim dostojna „Večernjeg lista“, no postupak već spada u rutinske tehnike kojima Zvonimir Despot pokušava ozloglasiti ovaj tjednik. Prije tri godine, recimo, paničnim je tonom obavijestio svoje čitateljstvo kako na naslovnoj stranici njemu omraženog glasila – „u broju posvećenom Oluji“ – „dominira hrvatski vojnik prikazan kao krvožedni vampir“, premda na naslovnici tog izdanja lista hrvatskog vojnika nitko osim Zvonimira Despota nije mogao uočiti. Već tada mi je stvar bila vrlo čudna: kako to da Zvonimir Despot u svakome tko sliči na vampira prepozna hrvatskog vojnika, pa onda vadi oružje da ga brani od jugoslavenski nastrojenih Srba?

Sve je još kompliciranije prelaskom na lični plan. Zašto bi se po objavi Pavelićeva protućiriličnog zakonskog akta Zvonimir Despot trebao osjećati kao njegov ustaša, meni je savršeno nejasno, no ukoliko se takvim doista doživljava – a tko sam ja da se petljam u njegovu intimu? – zbog čega mu trebaju „Novosti“ kao alibi? I zašto se multiplicira na tako kukavički način, časteći se prvim licem množine, pa činjenicu da se on osobno – ugledavši jedan autentični dokument na novinskoj naslovnici – prepoznao u obličju Pavelićevog ustaše, disperzira na „sve nas koji smo protiv ćirilice u Vukovaru“?

Neobično je da čovjek koji se godinama uporno zalaže za utvrđivanje „objektivne istine“ o NDH, oslobođene „ideologizacije i navijanja“, odnosno „partizanskih iskrivljavanja“, histerizira nad neumoljivo objektivnim komadom historiografske građe, plasiranim bez suvišnih objašnjenja, koji u svojoj hladnoj činjeničnosti stoput vjerodostojnije svjedoči o naravi Pavelićeva zločinačkog režima od kilograma revizionističkog smeća što ih je Zvonimir Despot dosad podario dragim čitateljima, što kao vlasnik opskurne izdavačke kuće, što kao urednik, što kao autor. A to već govori o drugoj vrsti zebnje: najprije bi moglo biti da onaj Pavelićev ustaša, poput plastične figurice u kinder-jaju, čuči u Zvonimiru Despotu i bez dokumentarističke intervencije „Novosti“, ali je uz nju, za vraga, lišen romantičnog ugođaja.

I zaista, nahraniš li imenom Zvonimira Despota internetski pretraživač, uz nekoliko fotografija s istim jajolikim portretom ukazat će se i slika Jure Francetića, zapovjednika ustaške Crne legije, s golemim slovom U na šljemu. Kakva je to identitetska magija? Zašto Google izbacuje sliku Jure Francetića uz ime Zvonimira Despota? Zato jer je Zvonimir Despot, u svojstvu glavnoga urednika „Večernjakova“ mjesečnika „Vojna povijest“ (znamenitog po ingenioznom reklamnom sloganu: „Propustili ste velike bitke? Još uvijek ih možete proživjeti!“), na prvoj stranici objavio Francetićev herojski poster, s golemim slovom U na šljemu i masnim naslovom „Ustaška vojnica“.

Skandal što je uslijedio bio je, međutim, povezan s napomenom tiskanom na drugoj stranici časopisa: da Ministarstvo obrazovanja, rješenjem od 27. rujna 2011., „preporučuje korištenje VP-a u nastavi povijesti u svim osnovnim i srednjim školama“. Nakon što se junačko poprsje zapovjednika Crne legije ukazalo na koricama, isto Ministarstvo – ali sada u mandatu SDP-ove vlade – povlači preporuku, s obrazloženjem da „časopis koji veliča ustaše ne smije biti korišten u školama“.

Eto tog začudnog dvostrukog mjerila: Zvonimir Despot, pronositelj „objektivne istine“ o NDH, zgrožen je kada „Novosti“ na naslovnici objave faksimil ustaškog ukaza o zabrani ćirilice, pa kuka i nariče da ga se time proglašava Pavelićevim sljedbenikom (iako bi spomenuti naputak podupro dušom i srcem), a u vlastitome uredničkom aranžmanu na prednjici „Vojne povijesti“ prostire plakatni portret Jure Francetića, kreirajući časopis koji, čak i prema ocjeni skrupuloznog Ministarstva obrazovanja, „veliča ustaše“ i „ne smije biti korišten u školama“.

Da bi se dokučila narav nesporazuma, vrijedi ukazati na jedan sitni detalj: Pavelićeva Zakonska odredba, kao dodatak njegovoj genocidnoj politici, objavljena je u „Novostima“ u autentičnom izdanju, za razliku od Francetića, kojemu je ilustrator „Vojne povijesti“ umjesto fotoaparata (koji mu visi oko vrata na originalnoj fotografiji) docrtao njemački šmajser! Zašto, do đavola, šmajser? Zato jer samo strojnica dolikuje „Ustaškoj vojnici“, a samo adekvatno naoružani Francetić može ostavljati romantični utisak neustrašivoga hrvatskog ratnika, propagandnog artikla nad kojim će Zvonimir Despot sa svojim suborcima nesputano dahtati.

Radi se, drugim riječima, o radikalno suprotstavljenim pristupima dokumentarnim resursima: „Novosti“ uz pomoć dokumenata opisuju Endehaziju, a Zvonimir Despot je reklamira. A to opet znači kako Zvonimiru Despotu ne trebaju „Novosti“ da bi se osjećao Pavelićevim ustašom.

Pa kada s „Večernjim listom“ apelira na predsjednika Republike Hrvatske da eutanazira „novine srpske nacionalne manjine“ koje „vode specijalni rat protiv Hrvatske“, ovaj bi u najmanju ruku morao tražiti pojašnjenje: smatra li Zvonimir Despot da „srpskoj nacionalnoj manjini“ treba uskratiti državni novac ili joj osigurati državni Jasenovac?

 Tekst objavljen u printanom izdanju tjednika Novosti

 

 

 

 

 

 

Viktor Ivančić
Autor 1.11.2013. u 07:36