BARIJERA MALOGA SEBE

tačno.net
Autor/ica 29.2.2016. u 12:24

BARIJERA MALOGA SEBE

Od kada se pojavio nacizam kao ideologija kompleksaša u kolovozu 1912. kao mistično tajno društvo Germanenorden, odnosno Red teutonskih vitezova, usko je povezan sa Himalajom. Njemački okultist Rudolf von Sebottendorff začetnik je jedne ideologije koja će svojim ekstremnim nacionalizmom promijeniti svijet. Friedrick Krohn član društva Thule, elitne sekte Gerrmanenordera, putopisac i alpinist samom će Hitleru kao zaštitni znak nacional – socijalizma predložiti Hakenkreutzer (tibetanski kukasti križ) i tim činom jedan od najdrevniijih znakova s Himalaje usko povezati sa jednom od najmračniijih epizoda ljudske povijesti.Heinrich Himmler u godinama koje dolaze iskoristit će istočnjačke mitove i teutonski misticizam da stvori novu ideologiju koja se bazirala na rasi nadljudi koji potječu još od Platonove drevne Atlantide i koji su preživjeli kataklizmu osnovavši nadrrsu Vrill – ya koja će zavladati dotad poznatim svijetom.

Termin Ubermench (nadčovjek) prihvatili su i filozofi kao i glazbenici tog vremena, Friedrich Nietche i Richard Wagner davši nacistima potvrdu rasnoj nadmoći Arijevaca nad ostatkom svijeta. Cilj društva Thula i same nacional – socijalističke ideologije bio je razbiti barijeru tzv. «maloga sebe» koja se sastoji iz dva dijela, svog krhkog tijela i moralnih ograda koje je uspostavilo moderno društvo. NadljuDske fizičke i psihičke sposobnosti dolazile su iz unutarnje snage koja je bila, po nacistima, jedina prava i istinska moć. Na ljude prilično malena i zakržljala rasta (Hitler, Himmler, Goebbels) ta je doktrina pala na izrazito plodno tlo. Dugo isčekivani Mesija i spasitelj germanskog naroda pojavio se tako u liku Adolfa Hitlera, malog rastom i iskompleksiranog soboslikara koji se okružio savršenim primjercima arijevske rase i predstavio sebe kao «Gospodara Maitreya», spasitelja kojem se treba bezrezervno vjerovati kako bi poveo arijsku rasu u konačni obračun sa Židovima, po nacističkoj ideologiji jedinim i stvarnim neprijateljima civilizacije, štakorima i nametnicima svijeta, štetočinama koje će osjetiti moć svastike i tradicionalni malj boga Thora, nordijskog boga groma utjelovljenog u tijelu novopečenog Mesije.

Osjećaj ponosa koji je Hitler probudio u svojoj poniženoj naciji poraženoj par godina prije u velikom ratu, ovaj je lukavo spojio sa primitivizmom svojih poslušnika koji su redom prihvatili doktrinu nastalu na Tibetu, nauk kako je puno važnije od religije raditi na ustrajnosti u stvaranju novog čovjeka, nadčovjeka koji će pokoriti svijet. Ideja uniištenja Židova koji su bili rasna prijetnja njemačkom narodu dovest će do najveće tragedije i u konačnici do holokausta, istrebljenja sa lica zemlje jednog naroda, do čiina nepoznata u dotadašnjoj povijesti. Naoružani prirpadnici Waffen SS-a, naučeni da su reinkarnacija teutonskih vitezova i Eiinsatzgruppen divizije zadužene isključivo za istrebljenjee Židova počinili su zvjerstva diljem Europe dok su se članovi Tthule natjecali u istraživanju Hiimalaje, sada pod izravnim patronatom Heinricha Himmlera i SS-a, tražeći ključ ovladavanja energijom Vril koja leži zakopana na Tibetu u samom središtu Himalaje. Religija kompleksaša kako su je nazivali rijetki koji su se usudili ismijavati dva agresivna i ratoborna čovječuljka koji će na koncu izmjeniti svijet, postala je službena nauka Trećeg Reicha, a sam Hitler fiinancirati će ekspedicije koje su u potezu od 1926 – 1943. omogućavale nacistima izravnu vezu sa svojim precima, čuvarima okultne moći Vril, koja se skiva u podzemnim gradovima ispod vijenca Himalaja.

Sam Hitler i njegov nacionalsocijalizam poraženi su u jednom od najkrvavijiih obračuna u ljudskoj povijesti, no teorija nadrase opstala je kao dokrina u mnogim narodima i naraštajima iza Thule i doktrine s Himalaja, posebno narrodima koji su bili usko povezani uz nacistiičku ideologiju kao sateliti Njemačke ili njeni simpatizeri. Najnovija povijest svijeta tako nije ostala imuna na zasade nacizma koje su opstale ponovo u sličnim poniženim društvima koji će u liku novih, iskompleksiranih i ratobornih mesija pronaći svoj izgubljeni ponos i podrijetlo bilo ono s Himalaja ili Irana svejedno.

U razdoblju devedesetih, u vrijeme Tuđmanova režima obavještajno podzemni rat je na vrhuncu, a zakržljali kompleksaši poput Marinka Božića vide svoju šansu. Ti ljudi duboko nesigurni u sebe i svoje fizičke sposobnosti, okruženi polusvijetom, kamatarima i kriminalcima, velikog tabloidnog prostora i potpune moralne beskrupuloznosti, započinju jednu od najsramotnijih epizoda hrvatskog novinarstva prokazujući brutalno neprijatelje novonastalog sistema i države. Liste nepoželjnih Srba, čija su tijela kasnije pronalazili po šumama ili rijekama Hrvatske, objavljivao je Božićev «ST – tjednik», kao i liste nelojalnih Hrvata koji su nakon izlaska lista činili sumnjiva samoubojstva ili bivali protjerani iz Hrvatske sa svojim obiteljiima.

Sam Božić bio je po brojnim kasnijim saznanjima na izravnoj vezi sa nekolicinom Tuđmanovih suradnika beskrajno žedan pažnje i glorificiranja vlastitog hrvatsva, prikazujući vrh tadašnje vlasti sa primitivizmom svojih poslušnika koji su iz miljea podzemlja nasušno trebali zvučna imena i intelektualce da opravdaju svoje poslanstvo i svoju ideologiju koja je slično nacističkoj postavila i neprijatelja, kao Židove povijesno suprostavljene Nijemcima, tako je profilirala Srbe Hrvatima kao jedine i prave neprijatelje države u osnivanju.

Medijski i tabloidni mainstream tako se usko povezao sa podzemljem, kako obavještajnim tako i kriminalnim koje se upotrebljavalo u političke svrhe i dan danas je opstalo kao kombinacija tih dvaju modela u kojima se usko isprepliću ekonomski, politički i obavještajni interesi. Naglašena dalmatinska specifičnost postala je tako rasadnik nacionalističke ideologije vladajućih koja nikada nije izašla iz svojih okvira postavljenih devedesetih, već se dapače, tržišnom ekonomijom i utakmicom, nasušnom potrebom za nakladama, infiltrirala i u ozbiljne medije tabloidnom analitičnošću istiskujući polako vrijednosti koje je zastupala sama struka.

Relevantni mediji u Dalmaciji tako su malo po malo infiltracijom kadrova iz doba Božićeva tjednika, postali hibrid samog novinarstva, pretvorivši nekada uvažavane kuće u eksplozivne kombinacije patriotizma, filoustaštva i autentične strasti za političkom analitikom koje se generalno svrstalo uz desnicu koja se pojavila kao izgledan takmac za vlast. Sa druge strane duboko kompromitirani, iskompleksirani i neprofesionalni, u javnosti okarakterizirani kao ljudi koji svojim pisanjem «strateški» usmjeravaju javnost te je huškaju na svoje potencijalnne i političke neprijatelje, suradnici «ST tjednika» iznenada vide ponovo svoju šansu i u današnjem vremenu.

U Hrvatskoj danas imamo tako možda drugačiji žanr ali istu svrhu, retorika kompleksaša okruženih arijevski izbrijanim momcima možda nije vulgarno eksplicitna, možda su i metode znatno rafiniiranije, a opseg javnog huškanja svakako puno manji pa s njime i njegove političke i društvene posljedice, međutim sama praksa tih ljudi ostala je duboko destruktivna i duboko opasna po društvo u cjelini.

Ako se jedno dijete pretuče s ove ili one strrane zbog zadojenosti mržnjom koju šire takvi kompleksaši možemo kazati da su ti i takvi ljudi svjesno ili nesvjesno iznimna opasnost kojoj se ne smije davati medijski prostor. Sutra to može biti i vaše dijete koje će pretući neka druga djeca jer su saznali iz novina da su neprijatelji poretka koje se javno poziva na linč. Danas se ne vode medijski ratovi protiv generalnih neprijatelja nacija već ciljano i sofisticirano protiv pojedinaca koji smetaju ili nekih socijalnih grupa koje rade izravnu ili neizravnu štetu šireći drugu i drugačiju svijest ili istinu.

Ciljevi poput superiorrnosti rase i njene čistoće od nametnika više nisu primarni, danas je primarna samo konkretna i osobna korist iz agitatorstva. Danas se, kao uostalom i devedesetih jako dobro živi od širenja mržnje, nesnošljivosti i netolerancije, a sve u ime domoljublja, prikazujući disidente kojima je demokracija važnija od rodoljublja kao neprijatelje, izdajnike i prodane duše.

Plamsaj stare ratnohušačke propagande nastavio se nesmiljenim žarom medijskom slobodom u kojoj će dominirati Božićevi kadrovi svojim reportažama o srpskim turistima u Hrvatskoj koji nam danas devastiraju hotele, dakle prokušanim receptom kojim se nesnošljivost i homofobnost fino upakira u sadržaj koji nam čitaju djeca, ista ona djeca koja će sutradan svojim vršnjacima razbijati glave jer nose krivo prezime, prezime s kojim nije ugodno boraviti u istom hotelu, u istom razredu i u konačnici u istoj državi.

Osjećaj ponosa koji je Hitler probudio u svojoj poniženoj naciji poraženoj par godina prije u velikom ratu, ovaj je lukavo spojio sa primitivizmom svojih poslušnika koji su redom prihvatili doktrinu nastalu na Tibetu kako je puno važnije od religije raditi na ustrajnosti u stvaranju novog čovjeka, nadčovjeka koji će pokoriti svijet. Ideja čiste nacije tako se nesretno spojila s Himalajom postavši njenom simbolikom i njen zaštitni znak, Himalajom koji će simbolikom najvećeg falusa svijeta ostati trajnom čežnjom svih nnacionalista i kompleksaša koji će je nastojati osvojiti dajući sebi, osvojivši je, dio njene monolitnosti.

Kada osvojiš falus svijeta nekako je prirodno da na svijet i gledaš sa vrha tog falusa, kao što je tada prirodno da si nešto više od obična čovjeka jer si se uspeo na svetu goru koja čuva energiju Vrila. Samim tim dobio si sliku o sebi kao Mesiji i nadčovjeku kojem je misija da sve one arijevske muškarce iz teretane povedeš u pravedne bobe i istrijebiš štetočine i nametnike. Samim tim dobiješ valjda i energijom Vrila u sebi i izvjesnu nadmoć nad ženama koje tada sa vrha Himalaje pozoveš da ti redom sjednu na jaja. Tek će tada jadnice koje trpe naše male Mosore i Kozjake vidjeti što je Himalaja. Barijera «maloga sebe» tako je penetracijom na vrh Himalaje razdjevičena.

Da ga jebeš svršavanje je to danas izravno sa vrha falusa i to vrha ministarstva turizma.

Tagovi:
tačno.net
Autor/ica 29.2.2016. u 12:24