SMIJEŠNI LJUDI

Povezani članci

• Uvijek u nečijoj kući gori.…… 
• HDZ BIH NIŠTA NE PREPUŠTA SLUČAJU: Kafanska lobiranja sa članovima CIK-a i Ustavnog suda BiH
• TEŠKO VRIJEME ZA MATORE
• Drago Bojić: Međugorje je nastalo na prevari i obmani, uništilo je duhovnost katolika
• Bojite se mene
• Klauški: Sanader je izdao Hrvatsku za 10 milijuna. Jadranka Kosor nas je izdala besplatno

“I neka znaju Srbi Vukovara, može vam neka prijašnja vlast, može vam i ova, donijeti stotinu zakona o oprostu i obnovi, ali kada-tada stići ćemo i mi na vlast, a onda jao vama.”

Tu rečenicu izgovorio je gradonačelnik Osijeka Anto Đapić drugog lipnja godine dvijetisućite okupljenim novinarima ispred svog stana kojeg mu je grad Zagreb dao na „čuvanje.“ Na dvije su tako lokacije Anto Đapić i njegov partner iz Osječkog vijeća „čuvali“ stanove, Anto svoj gratis, Branimir Glavaš svoj za 23 marke po kvadratu. Napunivši svoju stranku polusvijetom i stigmatiziran od strane Ferala koji otkriva aferu s magistarskim radom naš junak glatko gubi izbore i svoju, do jučer jaku parlamentarnu stranku srozava u minornu koja niti ne prelazi izborni prag.

Anto je, međutim, odnekud zaključio da su ga birači napustili zato što je previše uljudio svoju stranku svježe presvučenih crnokošuljaša, i prvi kopljanik hrvatskog fašizma obrušio se tada na birače i u intervjuu Večernjem listu izjavio je da mu ne bi bilo drago da mu se kći uda za Srbina, ostavljajući, doduše, mogućnost da kći nije na oca. Dan kasnije u narednom rasističkom ispadu, dan-dva kasnije u Osijeku su završili na nekoliko sati iza brave članovi trubačkog orkestra Nebojše Ivanovića iz Surdulice poslije incidenta pred zgradom u kojoj se održavao Porin, a prema mnogima iza toga je stajao gradonačelnik Đapić. Trubači iz Srbije tako su uhapšeni i pretučeni, a uvaženi gradonačelnik hvalio se u lokalnoj kafani svojim ustaštvom obilježavajući dan NDH.

Godina je 1993. i Slobodna Dalmacija traži sudsku zabranu Feral Tribunea pod stupidnim obrazloženjem da je Feral Slobodnoj ukrao svoje rođeno ime i logotip, a Ministarstvo kulture izbjegava donijeti inače rutinsko “Mišljenje” kojim bi se list oslobodio plaćanja poreza na promet. Uskoro stiže i prva tužba zbog bolne istine iznesene na stranicama Ferala. Tužitelj je Anto Đapić, a odštetni zahtjev – 240 milijuna tadašnjih hrvatskih dinara (oko 100 tisuća tadašnjih DEM).

– Više nikad neću proći kroz vrata Pravnog fakulteta u Splitu, na promociju svoga magistarskog rada neću ni otići, a od danas se odričem titule magistra. Želi me se diskreditirati kao nositelja liste HSP-a, a u tome svjesno sudjeluju neki profesori s tog fakulteta, koji potenciraju ovaj slučaj šest mjeseci nakon što sam obranio svoj magistarski rad, a zato što je hajku protiv mene pokrenuo ljevičarski Feral Tribune«, izjavio je na konferenciji za novinare predsjednik HSP-a Anto Đapić, osvrćući se na slučaj vezan uz njegov magistarski rad aludirajući kako splitski fakultet dijeli diplome šakom i kapom djeci jugooficira koji ga trenutno napadaju, a godina je 1999..

– Demirel i Turska baštinici su carstva na granici kojega je Hrvatska bila predziđe kršćanstva. Sada je Hrvatska svojevrsno predziđe Europe pred najezdom jedne druge sile koja prijeti Europi, svemoćne Amerike, jedan je od bisera Ante Đapića koje Feral permanentno donosi u svojoj rubrici „Greatest Shits“.

– Legalist sam, ali do granica do kojih to ne zadire u moj svjetonazor. Nisam lud srušiti svoju vikendicu na Viru! Na Viru je 10.000 bespravnih vikendica, svakako je najluđa izjava nesuđenog magistra koja je postala i laurelatom Feralove rubrike za godinu 1999-tu.

Uistinu o svim biserima crnokošuljaša Ante Đapića mogli bi na dugo i na široko, ja sam izabrao za vas one najzanimljivije, kao što bi mogli na dugo i na široko o liku i djelu rečenog i nesuđenog magistra iza čije su retorike premlaćivani ljudi, a iza tužbi za duševne boli ugašen i sam tjednik Feral Tribune, no svi se zapravo pitate gdje se do jučer skrivao Anto Đapić i zašto je šutio praktički od same ere Ive Sanadera i njegovog HDZ-a?

“Trajna je obveza pravaškog pokreta boriti se protiv tzv. antifašizma u Hrvatskoj”, izjavio je naš nesuđeni magistar na općem saboru stranke HSP dr. Ante Starčević, netom što mu je slično uskrsli kolega Kovačević šaljivom pjesmicom uvrijedio Vesnu Pusić.

Zaista gdje su se skrivali do sada?

Prava je istina da se i sam Franjo Tuđman žalio na crnokošuljaše koji otvoreno staju na put priznanju Republike Hrvatske i to ni manje ni više nego Miloradu Pupovcu. Ljubitelj snimanja svojih govora koji bi trebali ostati za povijest, Franjo Tuđman tako nam je ostavio niz transkipata koji jasno govore o šteti koju nam nanose profašisti i lošem imageu u Europi, koja po Franji Tuđmanu gleda s negodovanjem na fašizam koji se u Hrvatskoj otvoreno propagira. Franjo Tuđman nastoji svim sredstvima minorizirati Antu, a to čini i Ivo Sanader koji slično Tuđmanu shvaća koliko štete mu rade Anto i slični njemu. Sanader se oštro obračunava sa Đapićem i ovaj mislili smo s pravom zauvijek odlazi sa političke scene.

“Trajna je obveza pravaškog pokreta boriti se protiv tzv. antifašizma u Hrvatskoj”, izjavio je naš nesuđeni magistar na općem saboru stranke HSP dr. Ante Starčević vraćajući se tako na velika vrata u politiku i na scenu kojoj pripada u eri novog i istinskog HDZ-a kakav je on zapravo oduvijek, samo držan od strane Tuđmana i Sanadera na uzdi sa „figom“ u džepu da bi nas uljuđeni svijet i europska zajednica priznali, a kasnije i primili u samu Uniju.

Ono što vas čudi zapravo je jednostavno, danas kada se više ne moramo bojati što će kazati svijet HDZ je upravo onakav kakav i jest od svojih početaka, stranka kojoj se dopušta nepotizam, korupcija i otvorena pljačka, stranka koja je ne samo desna već i profašistička i stranka koju na koncu za uzdama može držati samo jaki „vođa.“

Jaki vođa ovaj put Tomislav Karamarko nema praktički nikakav imperativ koji će staviti pred stranačku vojsku i time ih zauzdati. Jaki vođa ovaj put može mirno i skandalozno raspoređivati svoje poslušnike i u medije i na javnu televiziju bez bojazni da će itko izvana mrdnuti kurcom.

Zašto je to tako?

Pa odgovor je jednostavan, europska unija zabavljena je sama sobom, ogromnim valom izbjeglica kao i mogućim izlaskom Velike Britanije iz Unije. To što će u maloj, fašističkoj Hrvatskoj sutra jurišni odredi tražiti nepoćudne, a po ulicama organizirane grupe u crnim košuljama prebijati ljude ako nose crvenu majicu nikoga više nije odveć briga. Napokon smo ostavljeni sami da budemo ono što odista i jesmo, mala i sjebana zemlja puna frustracija i mržnje.

Napokon, kao uostalom i HDZ, možemo pokazati svoje pravo lice koje se nije promijenilo još tamo od devedesetih, a lice je to ljudi koji su zarobljeni u svojoj prošlosti i ljudi koji se ne mogu nositi sa budućnosti i svim njenim izazovima, konkurenciji na tržištu i uređenju zemlje za svoje građane. Sam HDZ to nikada nije znao, urediti zemlju da bude zanimljiva za mlade i konkurentna, urediti zemlju nasmijanih ljudi već je urediti da bude zemlja namrgođenih i bijesnih, ljudi koji mrze i optužuju sve za svoju nesposobnost, kao i zenmlju mladih koji jedva čekaju da pobjegnu iz nje.

“I neka znaju Srbi Vukovara, može vam neka prijašnja vlast, može vam i ova, donijeti stotinu zakona o oprostu i obnovi, ali kada-tada stići ćemo i mi na vlast, a onda jao vama.”

Tu rečenicu izgovorio je gradonačelnik Osijeka Anto Đapić drugog lipnja godine dvijetisućite okupljenim novinarima ispred svog stana kojeg mu je grad Zagreb dao na „čuvanje.“

Ta rečenica kao i slične rečenice biti će nažalost sve što ćemo slušati u iduće četiri godine jer ti i takvi, kada su naopokon „uredili“ zemlju po prvi puta po svom da ih nitko ne jebe sa strane, borit će se za ostanak na vlasti i rukama i nogama. Ta rečenica nažalost biti će jedini i najviši civilizacijski doseg koji možemo očekivati od tih i takvih ljudi.

I znate što?

Ne trebate u rečenici uopće imati Srbe.

„I neka znaju Hrvati koji nisu s nama, može vam neka prijašnja vlast, može vam i ova, onijeti stotinu zakona o oprostu, ali kad – tad stići ćemo i mi na vlast, a onda jao vama.“

Iz usta smiješnih ljudi svaka prijetnja zvuči jednako ozbiljno.