STRAŠNA PRIČA O SLOVENSKIM VUKODLACIMA

Boris Dežulović
Autor/ica 14.3.2016. u 15:44

Izdvajamo

  • Ne znam, rekoh, kako vi u Sloveniji gledate na te stvari, ali nama čefurima s južne strane svijeta pao je golemi kamen sa srca: slovenski policajci nas već godinama i desetljećima sačekuju u organiziranim zasjedama na granici ili na auto-cesti, izranjaju iz mraka i traže vinjete, dokumente, dozvole i zimsku opremu, gledaju jesmo li vezani, pretresaju nas i tjeraju da pušemo alko-testove. Konačno se, eto, našao netko da im kaže kako je to kršenje zakona.

Povezani članci

STRAŠNA PRIČA O SLOVENSKIM VUKODLACIMA

Moj prijatelj, hrvatski pisac Ante Tomić, pričao mi je kako muškarci u njegovom selu Prološcu Donjem kraj Imotskog –gastarbajteri s njemačkih bauštela i zgubidani s njihovim penzijama – za hladnih zimskih noći, čekajući uz rakijski kazan da poteče komovica, pričaju jezovite priče. Najstrašnije od sviju tih zimskih rakijskih priča su one o vampirima i vilenjacima, a najstrašniju od njih ispričao je neki Antin rođak što je jednom prilikom, vozeći se mrtav pijan s božićnog dopusta u zavičaju natrag na posao u Njemačku, negdje na hrvatsko-slovenskoj granici usred noći vidio – vukodlaka.

– Zajebavaš? – pitali su ostali nesigurno, stišćući se jedni uz druge.

– Ne zajebavam – odgovorio je ovaj. – Pravi pravcati vukodlak. Očiju mi.

– I? – razjapili su oni čeljusti od nepojamnog užasa. – Šta je onda bilo?

– Ništa. Izronio je iz mraka, prišunjao se do automobila i provirio kroz prozor – otpio je Antin rođak gutljaj rakije i napravio dramsku pauzu – pa rekao: „Vozačku i prometnu, prosim.“

Ne znam, eto, kako vi u Sloveniji doživljavate svoje policajce, ali kod nas čefura s južne strane svijeta – manje vam je možda poznata ta stvar – slovenski je policajac strašno mitološko biće, nešto poput vukodlaka, vilenjaka ili vampira, stvorenje kojim naše majke i bake plaše djecu. „Ako ne pojedeš ručak do kraja, doći će ti slovenski policajac i tražiti da otvoriš gepek“, govore tako balkanske bake, unoseći žlice nekakvog zelenog nečeg u razjapljena usta svojih prestravljenih unuka.

Slovenski policajac središnji je lik europske mitologije u južnjačkih naroda, stvorenje iz brojnih legendi koje za mračnih, hladnih zimskih noći oko rakijskih kazana prepričavaju vozači kamiona i autobusa, gastarbajteri, skijaši, zastupnici europskog parlamenta i ostali nesretnici koje put gdjekad nanese preko Slovenije. Sa svim policajcima na svijetu čovjek se, eto, može ponekad malo i malo našaliti i ljudski proćaskati, jedino sa slovenskim policajcima nema zajebancije. Samo izrone iz mraka, prišunjaju se do automobila i provire kroz prozor, pa kažu: „Gdje vam je vinjeta?“

Bezbroj je tako jezivih priča o slovenskim policajcima što okrutno i bez milosti zajebavaju balkanske vozače i putnike namjernike, pa im piju krv i eure. I sâm sam jedne zimske noći – ne morate mi vjerovati – na vlastite oči, usred Ljubljane, vidio pravog, pravcatog slovenskog policajca. Samo je izronio iz mraka, prišunjao se do mene i ledenim me glasom obavijestio kako moram platiti kaznu zato što sam ulicu prešao izvan obilježenog pješačkog prijelaza. Kad to ispričam društvu oko našeg rakijskog kazana, svi se slede od strave i užasa, samo Predrag vrti glavom i dobacuje kako su to budalaštine, izmišljotine i priče za malu djecu, jer da slovenski policajci ne postoje.

– Gdje si bogati čuo za obilježeni pješački prijelaz? – nadmoćno se nasmije on odmahujući rukom, ali ja se ne obazirem, jer dobro znam što sam vidio.

Ne znam, eto, kako vi u Sloveniji gledate na te stvari, ali nekako mi je bilo drago pročitati u novinama da se u te naše strašne južnjačke priče osobno uvjerio i slovenski ministar javne uprave Boris Koprivnikar, koji je prije tri-četiri mjeseca u Škofjoj Loki i sam, vraćajući se jedne noći iz gostionice u kojoj je svirao sa svojim rock-bandom, vidio vukodlake u uniformi slovenske policije. Samo su, veli, izronili iz mraka i prišunjali mu se do automobila, pa zatražili da puše u alko-test. Kad je test pokazao da ministar nije pijan, uljudno su ga pozdravili i nestali u noći. Ne piju valjda slovenski vukodlaci bezalkoholnu krv, šta li.

Slovenci, međutim – za razliku od nas južnjaka – razuman su svijet i ne vjeruju u vampire i vukodlake: ministru Koprivnikaru bilo je sumnjivo što su policajci zaustavili baš njega, člana Vladinog tima koji je u pregovorima s policijskim sindikatom uporno odbijao njihove zahtjeve za povećanjem plaća od trideset posto. Kako interna istraga ipak nije otkrila ništa nezakonito, sve bi završilo u strašnim zimskim pričama oko rakijskih kazana, da se nije, eto, otkrila interna policijska prepiska na Facebooku, gdje su slovenski vukodlaci zaista dogovarali zasjede i sačekuše za Borisa Koprivnikara, ne bi li ga uhvatili pijanog. Napravili su, međutim, krupnu grešku: zaboravili su da je ministar Koprivnikar muzičar, rocker, a slovenski rockeri, poznata je stvar, odavno više ne piju.

Okomili su se onda i na samog premijera Cerara, kojega su stali vrebati u zasjedi, jer je njihov štrajk nazvao „sramotom za Sloveniju“. „Cerar ne pije alkohol, zato ga treba zaustaviti kad nije vezan“, sugerirao je jedan od vukodlaka na Facebooku, ali i to im je propalo: zaboravili su da je premijer Cerar već dva puta bio oženjen, da trenutačno živi u trećoj stabilnoj vezi, i da se čovjek očito voli vezivati.

Sedam policajaca uključenih u urotu na kraju je tako dobilo otkaze, i sve je završilo Cerarovom izjavom kako je „nedopustivo da policajci na taj način krše zakon“, i kako se „nada da se to više neće događati“.

Ne znam, rekoh, kako vi u Sloveniji gledate na te stvari, ali nama čefurima s južne strane svijeta pao je golemi kamen sa srca: slovenski policajci nas već godinama i desetljećima sačekuju u organiziranim zasjedama na granici ili na auto-cesti, izranjaju iz mraka i traže vinjete, dokumente, dozvole i zimsku opremu, gledaju jesmo li vezani, pretresaju nas i tjeraju da pušemo alko-testove. Konačno se, eto, našao netko da im kaže kako je to kršenje zakona.

A ja jedva čekam da priču ispričam društvu oko rakijskog kazana. Pa da čujem kako će se sad nadmoćno smijati Predrag, što me godinama uvjerava da slovenski vukodlaci ne postoje.

Dnevnik.si

Boris Dežulović
Autor/ica 14.3.2016. u 15:44