HVALA MISIMOVIĆU, PETROVIĆU I LENDRIĆU

Izdvajamo

• I ne zaboravljam: Mi smo Željini, Željo je naš Nebo je plavo, more je plavo, u našim venama je plava krv!

Povezani članci

• Pisma iz Džehenema 10: Berlinski dnevnik 1
• Stanoviti Tonči Biočić kritizira SABA HR i autora kritičkog osvrta o napadu proustaškog Hrvatskog tjednika, koji je oklevetao veleposlanstvo RH u Australiji!
• Obilježavanje Dana antifašističke borbe u Zagrebu
• Braća
• Savet bezbednosti bez rešenja u vezi sa najavama Prištine, ‘Dan D’ na Kosovu!
• Nema pristupnih pregovora sa EU za Albaniju i Sjevernu Makedoniju: Poniženje iz Brisela

Foto: sportprimus.ba

FK Željezničar je sudba mnogih od nas koji ne živimo od tog čudesnog kluba ali živimo za njega. Zato, u današnjem danu, onima koji iznose herojski ovu etapu Željine povijesti, uz šešir dolje i za sve druge zaslužne, a posebno fudbalere, ali i naše navijače, ne manje zaslužne za uspone plave momčadi, i velika želja da trijumf prvenstva danas bude odnešen na naš stadion- ljepoticu Grbavicu, za koju sam siguran, što evo i javno predlažem, treba za njegovog života nositi časno ime naše legende i počasnog predsjednika Ivice Osima!

U obitelj Fudbalskog kluba Željezničar nikada u povijesti nije se ulazilo, a još manje ostajalo jednostavno i lako…

Klub ponikao iz strasti, volje i želje radnika Željezničke radionice bio je i ostao kroz godine svoje blistave historije klub sarajevskoga radništva, sirotinje i raje.

Svi oni koji  su decenijama nosili plavi Željin dres imali su dva uvjeta opstojnosti u klubu: borbenost fanatičkih razmjera i odanost plavoj boji… Mnogima koji su to pokušavali nije pošlo za rukom, jer armija Željinih navijača iz svih krajeva BiH i negdanje nam zajedničke domovine bila je najstroži prosuditelj, rigorozna trijaža za Željin klub nezaborava…

U tri upravna odbora i skupštini kluba koji voli, pa tek potom za njega navija, participirao sam svojevremeno u mjeri osobnog znanja i iskrene strasti. Zato danas, pišući ovaj tekst prije odlučujuće utakmice sa gradskim rivalom, imam potrebu iskazati osobno divljenje i zahvalnost trojici persona goleme ljudskosti i nemalih zasluga za uspjehe današnjeg Željezničara!

Predsjednik nadzornog odbora gospodin Misimović, trener prve momčadi Petrović i najbolji strijelac Lendrić učinili su draguljne darove povjesnici našega dragog kluba. Bez obzira kako će se okončati današnji susret na Koševu imam potrebu skinuti svoj krležijanski šešir i ovoj trojci posebno u osobno ime zahvaliti na radosti što ste mi u vidu najljepših darova ostavili. Jer, tako moćno preokrenuti kotač kola koja su bila blizu provalije i Želju, na organizacijskom, sportskom i etičkom planu, koji je oduvijek krasio naš klub, vratiti na vrhunski šampionski kolosjek još prije pola godine bila je tek znanstvena fantastika.

Pa i ako ne budemo nakon današnjeg dana prvaci, doprinos ova tri giganta ove generacije FK Željezničar treba upisati zlatnim slovima za gradnju temeljne infrastrukture; novu unutarnju organizaciju kluba vođenu gotovo samozatajno iz trećeg plana, bez i trunke želje za osobnim isticanjem; za jedan trenerski nepatetični svrhovit i na kraju uspješan angažman i konačno za Lendrićevo pridruživanje klubu veličanstvenih u kojem su naše legende Osim, Smajlović, Katalinski…

FK Željezničar je sudba mnogih od nas koji ne živimo od tog čudesnog kluba ali živimo za njega. Zato, u današnjem danu, onima koji iznose herojski ovu etapu Željine povijesti, uz šešir dolje i za sve druge zaslužne, a posebno fudbalere, ali i naše navijače, ne manje zaslužne za uspone plave momčadi, i velika želja da trijumf prvenstva danas bude odnešen na naš stadion- ljepoticu Grbavicu, za koju sam siguran, što evo i javno predlažem, treba za njegovog života nositi časno ime naše legende i počasnog predsjednika Ivice Osima!

Podarite nam šampionsku titulu na stadionu opjevanom, a nadam se večeras i raspjevanom…

Toliko od mene.

I ne zaboravljam: Mi smo Željini, Željo je naš Nebo je plavo, more je plavo, u našim venama je plava krv!