SJEĆANJE NA SALIHA SALKU ĆURIĆA

Povezani članci

• ŽENAMA UKRAJINE ZA 8. MART OMOGUĆITE MIR
• Glavu gore, samo tjeraj svoje
• Novak Đoković: Navijaću za BiH i Hrvatsku u Brazilu
• Evropska prijestolnica kulture: Kosmička pravda za Mostar i Banju Luku
• Producent legendarnog albuma “Tubular Bells” u studiju Pavarotti centra
• Drago Bojić: Lica i naličja Crkve u Hrvata

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el

Ljudska gromada čovjeka od krvi i mišića, veličina humaniste sa srcem i dušom, sportistom nad sportistima, pionirom i utemeljiteljem karatea na našim prostorima, nosiocem crnoga pojasa majstora najvećega ranga, radnim i sposobnim intelektualcem i diplomiranim inžinjerom elektrotehnike, porodičnim i plemenitim ocem i suprugom, borcem naše Armije koji je i svoj život podario u odbrani voljene i cijenjene domovine Bosne i Hercegovine i našim sugrađaninom za ponos i diku rođenim Mostarcem, ukratko bi to bio moj i naš Salih Salko Ćurić.

Malo je riječi za samo podsjećanje, jer rahmetli Salko zaslužuje i sva najveća bar posthumno državna i sportska priznanja za njegov doprinos sportu i sportskim aktivnostima, radi obrazovanja mladih generacija i generacija u ovome plemenitom borilačkom sportu, radi ponosa i njegove porodice i djece i hiljade i hiljade mladih i sposobnih sportista koje je naš Salko obučavao, obrazovao i vaspitavao u duhu ljudskih i sportskih vrlina svakoga od njih.

Upoznao sam po prvi puta moga Salku, od milja nazvanoga, početkom 70-tih godina dolaskom u Mostar, kada me je u samome startu opčinio, oduševio i za sva naredna vremena okupirao i preuzeo uvodom u ovaj sport i sve docnije manifestacije karatista. Istina je od trenutka kada je mojoj djeci i meni neposredno prikazao i mnoge njegove filmove iz Japana, kolijevke ovoga sporta i brojnim njihovim borilačkim scenama, kao i njegovo neposredno učešće u istim događajima, postali smo veliki zaljubljenici i moja djeca, sin i kćerka su odmah počeli trenirati karate, a ja sam od tih trenutaka postao angažovani sportski radnik i dogurao sam do tadašnjeg Predsjedništva Karate saveza Jugoslavije. Normalno sam u narednom toku dešavanja i u kontinuitetu pratio sve manifestacije karatista, njihova kampovanja i seminare, razne klubske aktivnosti i cjeloviti angažman i napredak ovih masovnih sportskih učesnika, od koji su i mnogi postali vrsni i priznati majstori ovoga sporta. U svemu ovome važno je napomenuti da je naš Salko bio „alfa i omega„ svih ovih aktivnosti, neposredni rukovodilac i trener, organizator, sudija i ispitivač na seminarima i polaganjima za sve nivoa nosilaca raznobojnih pojasa u karateu.

Naš Salko je istinski bio ne samo veliki sportista, već i pedagog i vaspitač i roditelj, koji je uvijek imao tako istančan instikt i pristup svakome kandidatu kao svome najrođenijem članu porodice. On je to samo umio znao i primjenjivao u svojim svakodnevnim aktivnostima. Naš je Salko bio i pravi asketa, odnosno bio je ljudska gromada i veličina, a svi mi koji smo ga bolje poznavali znamo da je to bio čovjek zaista sav sazdan po svojoj fizičkoj konstituciji, muskulaturi i izgledu, samo od mišića i krvi, da ne kažem i od mesa normalno. Silni redovni treninzi i totalni sportski život koji je upražnjavao su svakako uticali da se i oblikuje takvo sportsko tijelo plemenitoga čovjeka u duši i srcu njegove ljubavi i odnosu prema svima oko njega.

Eto, takvoga sam poznavao  našeg rahmetli Salku i mnogo toga bi se samo lijepoga moglo reći za njega, ali ovih nekoliko redova posjećujem njemu, njegovoj poštovanoj porodici i prijateljima, kao i veliku zahvalnost i ljubav prema svojoj djeci, kojoj je upravo Salko bio uzor i ponos i darovao i svoj veliki doprinos da i oni postanu doživotni zaljubljenici ovoga sporta i svih njegovih dobrih ljudi.

Neka nam naš Salih Salko mirno počiva, vječno i trajno ostaje u našim sjećanjima s poštovanjem, ljubavlju i neizmjernom zahvalnošću prema njegovom liku i djelu.