„Zelena“ institucija protiv Izraelskog „ponosa“

Povezani članci

• Modrić: Siguran sam u svih pet pobjeda do kraja kvalifikacija
• Indiana Pacersi izbacili Anthonyja i društvo
• Braća Prevc u Engelbergu ispisuju historiju
• Semir Štilić i Stojan Vranješ napustili pripreme reprezentacije
• Mali Princ drugi u Evropi: Pjanić 20 pozicija ispred Messija, Ibrahimovića i Ronalda
• Miralem Pjanić otkrio ”istinu” o glasinama vezanim za odlazak iz Rome

Dragi naši čitatelji, kao što sam i pretpostavio u petak su PAO i Maccabi dobili utakmice i zasluženo se našli u finalu. Prije nego što pređemo na finalnu utakmicu, da se samo osvrnemo sa par riječi na polufinalne utakmice i na utakmicu za treće mjesto. „Panatha“ je dobila ekipu „Siene“ zahvaljujući većim kvalitetom i Mikeom Batistom u reketu. Rekli smo da nema ko da ga zaustavi u igri licem prema košu, da čovjek igra sa takvom energijom da je to nevjerovatno. Uvijek nađe odgovarajuće rješenje za svaku situaciju. Calathes je iskočio i odigrao utakmicu karijere, Fotsis i Tsartsaris standardno pogađali kada je najpotrebnije bilo, dok su Sato i Drew zakazali u šuterskom dijelu. Na drugoj strani Lavrinovic je brzo skupio lične greške kao i ostatak unutrašnje linije, dok se Pjanigani žalio na sudijsko kriterij, ali za titulu moraš da imaš sve elemente ove igre, a možda ponajviše skok i odbranu. Ima izuzetaka kao „Barcelona“ prošle godine ili strašna generacija „Maccabia“. U drugom polufinalu „Maccabi“ je praktično počistio Reala, koji jednostavno nije imao rješenja za šut izvana „Maccabia“, i pretežno nisu imali rješenja za Big Sofo –a. Mora se priznati da ono što smo podvukli u petak kao ključno, a to je da Pargo i Eidson budu raznovrsni i  dirigiraju igrom „Maccabia“ se i desilo. Mnogo im je pomogao i Pnini na početku kada je pogađao one nerezonske šuteve za tri poena.

Utakmica za treće mjesto je uvijek najteža za igrati, a i gledati, jer ekipe budu uvijek utučene i obeshrabrene nakon poraza u polufinalu. „Siena“ nije uspjela doći do finala, „Real“ se našao na F4 poslije 15 godina. Kod „Siene“ Mc Calleb nije još zaliječio povredu na pravi način (metatarzalna kost je jedna od najtežih povreda, biće prava šteta ako bude opet morao da pauzira), Jarić se naravno izgubio u bitnoj utakmici, Raković progirao kada je već kraj bio, Hairston bio samo solidan, Lavrinovic je kao što smo rekli na početku ušao rano u probleme sa ličnim greškama . Sa druge strane u „Realu“ je očigledan disbalans unutrašnje i vanjske linije Reala.  Jednostavno, što se kaže košarkaškim žargonom bekovi Reala nisu mogli da „kupe“ koš. Vanjski šut u drugom dijelu nije postojao, Llull i Tucker su šutirali kombinirano 2/8 za tri poena, dok su Tomić i Reyes bili aktivni u napadu i skakali „Real“ se držao (Reyes imao 6 napadačkih skokova). Biće zanimljivo vidjeti ko se uspio oporaviti prije. Ovo će biti treći duel ove dvije ekipe ove sezone, oba tima su upisala po jedan gostujući trijumf.

Obradović je igrao 24 finala, dobio je 20. Pretežno kada Panathinaikos dođe na F4 to je titula, jednostavno oni  ovakve šanse rijetko kada ispuštaju, jer su najjači na psihološkom planu, jer imaju uigran sistem već duži niz godina. Iako su ostali ove godine bez Spanoulisa, igrali su najbolje kada je bilo najpotrebnije. Imaju Diamantidisa, koji je sve nagrade pokupio ove godine (fali mu još samo MVP Fajnal Foura). Imaju odličnog Batista, iskusne i prekaljene Fotsisa i Tsartsarisa, „killere“ Sata i Drewa, tu su naravno još Vogioukas, Kaimakoglu, Tepić, Marić, i Nick Calathes, čovjek koji je maltene igrao utakmicu života protiv „Siene“. Uvijek će da igraju snažnu odbranu, da „rudare“, u napadu se igra do zadnje sekunde tražeći najbolje i najracionalnije rješenje. Diamantidis i Batiste vrte pick n’ roll igru do maksimuma, uvijek se zna šta će da se odigra, ali opet to prolazi, i kao posljedica toga ostaju Fotsis, Tsartsaris, Sato sami da iskažnjavaju propuste protivničke odbrane.

„Maccabi“, ove godine su igrali najkonstantnije i potpuno su zasluženo u finalu. Kada pogledate imena u rosteru, nisu to neka imena od kojih će da vam pamet stane, ali opet ljudi igraju ove godine pod palicom Blatta odlično. Pargo je sigurno otkrovenje sezone, Eidson je povukao kada je trebalo, Big Sofo u reketu radi prave stvari za njih, jer odavno nisu imali pravog centra teškaša, oni su uvijek bili šuterska ekipa, koja živi i umire od šuta i trčanja u leđa protivniku. Da li će ovog puta biti tako, vidjet ćemo. Šut zakaže u ključnim trenucima, i sigurno ovaj tim „Panathe“ se ne može dobiti na taj način. Trebat će im što više raspoloženih igrača, trebat će im da eventualno pokušaju da odsijeku Batista od vanjske linije, što će ići vrlo teško. Problem za njih je što je Obradović igrao već dugi niz godina protiv Sofoklisa i zna kako da se brani od njega. Pargo će imati velikih problema sa Diamantidisom, jer rijetko ko će da ostvari prednost nad njim u Euroligi. Procenat ubačenih trojki protiv „Reala“ im je bio na pedeset procenata, ovaj put će morati da ponude druga i raznovrsnija rješenja. Da li će uspjeti, pitanje je, lično mislim da ovaj roster nema taj kvalitet da uzme titulu. Također moraju imati Davida Blu –a pri šutu, Eliyahu mora da igra puno bolje nego u petak, a Hendrix mora da donese energiju svojim ulaskom sa klupe.

Onaj ko misli da će danas u finalu da uživa i vidi neku spektakularnu partiju, grdno se vara. „Panatha“ će ići od starta laganim tempom, da se umrtvi igra, da se igra što više poziciono, a kada se tako igra rijetko kada gube. Klasični primjer je bila serija sa „Barcelonom“ iz OAKA Arene kada su odigrali do kraja smireno.

Neka bolji pobijedi!!!