Adio svemoći

Povezani članci

• Sveštenik osuđen na deset godina zatvora zbog zlostavljanja djece
• Migranti iz centralne Azije hrle u Meksiko u potrazi za ‘američkim snom’
• ‘Islamska država’ potvrdila odgovornost za napad u Tadžikistanu
• Eksplozija odjeknula u središtu Kaira, a na glavnom aerodromu pronađene još dvije bombe
• UN-ov apel: Svijet treba rekordnu 51,5 milijardu spasonosne pomoći za 2023.
• Putin i Erdogan: ‘Istorijski’ dogovor bez vizije

Foto: Reuters

Piše: Jakob Augstein, spiegel.de

Uredio: Ešref Zaimbegović

Što se očekivalo to se i dogodilo: Minsk II je mrtav. Angela Merkel i François Hollande su uzaludno proveli cijelu noć u pregovorima: rat u Ukrajini se nastavlja.

Dogovor o primirju i povlačenju trupa koji su zapadnoevropljani izdejstvovali od Rusa i Ukrajinaca je propao bez glasa isto kao i njegov prethodnik iz prošle jeseni. Separatisti ne daju mira a Ukrajinci ne popuštaju. Moć Zapada se završava na njegovim istočnim granicama. To neće promjeniti niti nove sankcije niti isporuka oružja. Krajnje vrijeme je za promjenu kursa.

U svome govoru o stanju nacije Barack Obama se narugao svima onima koji su prošle godine tvrdili da je Putinova agresija na Ukrajinu majstorski primjer strategije i sile: “Well”, rekao je američki predsjednik,” danas je Amerika ta koja čvrsto stoji i ujedinjena je sa svojim saveznicima dok je Rusija izolirana a njeno godpodarstvo se raspada. Tako radi Amerika: bez buke ali sa stabilnom i čvrstom odlučnošću.”

Ova hvalisavost stoji u izrazitoj suprotnosti ka stvarnoj nemoći Zapada u konfliktu u Ukrajini. Potreban je novi realizam.

Rat u Ukrajini je rat zastupnika. Istok i Zapad polažu pravo na teritoriju ove nesretne zemlje kao na svoje utvrđenje. Predsjednik Porošenko je isto tako malo neovisan kao i marionetski pobunjenici u njihovim “narodnim republikama”. Jednom treba novac sa Zapada, drugima oružje sa istoka. Samo Istok i Zapad mogu okončati ovaj rat. Merkel i Hollande su svojim naporima malo postigli: Rusija i USA moraju postati garanti novog uređenja na evropskim istočnim granicama.

Osnove za rješenje ukrajinske krize

Walther Stützle, nekadašnji direktor Štokholmskog instituta za istraživanje mira Sipri a potom državni sekretar u njemačkom ministarstvu odbrane predstavio je, u jednom novinskom prilogu, osnove za rješavanje krize u Ukrajini:

1. Mora se odustati od pokušaja da se Rusija istisne iz Evrope. Sigurnost u i za Evropu postoji samo sa Rusijom a ne protiv nje.
2. Rusija ima legitimnu potrebu za sigurnošću. Proširenje NATO-a na istok mora se zaustaviti.
3. Ugovor o pridruživanju Ukrajine sa EU treba se revidirati: sigurnosno političke ambicije moraju se potisnuti a trgovinsko politička pitanja razmatrati u skladu sa postojećim obavezama između Ukrajini i Rusije.
4. Moskva i Kijev trebaju se ohrabriti na putu da postignu dogovor o odustajanju od nasilja. Takav ugovor mogao bi omogućiti suglasnost oko pitanja Krima. Na drugu stranu morale bi se okončati privredne sankcije a Rusija mora ponovo dobiti mjesto u G8.

Stützle je jedan od veterana konflikta Istoka i Zapada. Sreća je da još imamo takvih ljudi: Eppler, Bahr, Schmidt, Kohl, također i Gorbačov. Oni imaju jasno viđenje koje njihovim nasljednicima nedostaje. U politici, u redakcijama vrlo često se mješa ponos sa revnosnim neznanjem. Najopasniji je dogmatizam. To je luksuz koji sebi ne možemo dozvoliti u ophođenju sa Rusijom.

“Za stabilna evropska pravila sigurnosti je neophodno uključenje Rusije; jer Rusija je uvijek bila naš najveći susjed i biće to i 21. stoljeću. Dobar odnos između Rusije i Evropske unije,  a također i NATO-a je u našem interesu.”  Jednostavno razmišljanje koje smo u decembru čuli od obojice nekadašnjih kancelara Helmuta Schmidta i Helmuta Kohla. Jesu li ga svi razumjeli?

Stvarna opasnost za našu sigurnost ne dolazi od Rusije. Ona dolazi od izvandržavne sile iza koje stoji fanatizirani islamizam. Ona ugrožava sve i na Istoku i na Zapadu. Sa tog aspekta Erhard Eppler je napisao da konflikt u Ukrajini “ izgleda začuđujuće staromodno”. Jer : “ Ako neko treba da bude naš saveznik ne trebamo ga bez nužde činiti neprijateljem.”