„Brisel finansira cjelokupan Orbanov aparat“

Povezani članci

• Makron i Tramp, Bastilja i Rusija
• Minsk i Moskva najavili zajedničke vojne vježbe
• Šta dolazi nakon neoliberalizma?
• Pellegrini: Slovačka neće podržati UN-ov migracijski sporazum
• Američka desnica u Mađarskoj
• Evropski komesar: Preko 6.000 Evropljana se bori na strani džihadista

Foto: Picture Alliance

Mađarski novinar Peter Magyari o autokratizaciji Mađarske i šta protiv toga pomaže.

Piše: Peter Magyari, ipg-journal.de

Uredio: Ešref Zaimbegović

U mnogim evropskim zemljama trenutno desničarsko populistički pokreti gube podršku. U Mađarskoj su sljedeće godine izbori. Ide li Orban u susret novoj pobjedi?

S time treba računati ako se ne desi neka temeljna promjena. Međutim to ne znači da Mađari kompaktno stoje iza Orbana. U stvari on predstavlja samo najveću manjinu u zemlji. Otprilike dva od osam miliona birača stoje iza njegove Fidesz partije. On može izaći kao pobjednik izbora jer je izborno pravo prošlih godina krojeno prema Orbanu. Umjesto dva sada postoji samo jedan izborni krug i zato male partije moraju prije izbora stvarati izbornu alijansu ukoliko žele imati realnu šansu protiv Fidesza. Osim toga izborni sistem je tako izmjenjen da direktni mandati u novom, manjem parlamentu imaju veću vagu a da je broj mandata sa liste značajno smanjen što oštećuje prije svega manje ljevičarske partije. Izmjenjen je i izgled izbornih jedinica tako da je u njima Orbanov kandidat uvijek u prednosti. To je slučaj klasičnog gerrymanderinga (izborni inženjering prim.prev.) koji je jedinstven u Evropi. Orban i njegovo okruženje sasvim precizno znaju samo to da izbore nikako ne smiju izgubiti. Jer obzirom na kriminalne radnje vlade svi bi se našli pred sudom.

Ne štete li na duži rok kritike zbog korupcije samom Orbanu?

U principu da, ali faktički povjerenje mađarskog stanovništva u politiku je tako opalo da i najteži korupcioni skandali jedva nalaze javni odjek. Pew Research je o tome nedavno predstavila prilično uznemiravajuće podatke. Povjerenje u demokratiju i višepartijski sistem je u Mađarskoj od preokreta jače opalo nego u Ukrajini… Mnogi Mađari jednostavno polaze od toga da je korupcija u politici normalna stvar. Jednostavno su otupjeli na podmitljivost. Jedan otkriveni korupcioni skandal neće u zemlji donijeti promjene – bez obzira koliki on bio.

Desničarski populisti u Zapadnoj Evropi prikazivali su se proteklih godina kao zastupnici malih ljudi. Može li se time objasniti fenomen Orban?

Djelomično. Mađarske pristalice Orbana međutim tradicionalno potiču prije svega iz više srednje klase ili srednje klase u ruralnim oblastima – to su oni koji zasada najviše profitiraju od režima. Dakle ne radi se u prvom redu o ljudima ekonomski zavisnim iako broj socijalno slabijih birača kod Fidesza sigurno raste. Uostalom to je i zbog toga što Orban ovoj izbornoj klijenteli ciljano obećava olakšice. U slučaju Mađarske međutim jedan drugi aspekt igra važniju ulogu: instrumentalizacija istorije i mađarskog identiteta. Tu se također prije svega radi o mađarskom mitu žrtve, koji se istorijski apsolutno može razumjeti – pomislite samo na stalne faze vojne okupacije.

To je ostavilo tragove. U našoj himni kaže se „Ovaj narod se već dovoljno napatio za prošlost i budućnost“ – i to je tek prva strofa… Ovim osjećajem okruženosti neprijateljima Orban se umije pametno služiti. To je kao da on stupa direktno iz mađarske istorije u politiku naše zemlje da bi hrišćansku Mađarsku i konačno cijeli Zapad spasio od propasti. Pri tome je indikativno da Orban ideološki osim ovog istorijskog naboja nema ništa posebno. Ja sam prilično siguran da on nema nikakav ideološki masterplan prema kome želi preurediti zemlju. U tom smislu on se sigurno razlikuje od autokrata kakav je Erdogan ili Putin. Njegov cilj je neka vrsta dubioznog familijarnog preduzeća u kome demokratija, transparentnost i pravna država samo smetaju.

Koju ulogu u ovom kontekstu igra izbjeglička kriza?

Dvostruku ulogu. Na jednu stranu ona simbolira opasnost za zemlju od muslimanskih migranata a na drugu stranu nudi mogućnost da se zemlja zaštiti od birokrata i institucija EU. Orban je mogao povezati kritiku Brisela na pravnu državu  sa „progresivnim“ mjerama ka izbjeglicama i time ublažiti optužbe. Mađarska se napada je je iskreno rekla da želi zaštititi Zapad, tvrdi između ostalog Orban.

Na drugoj strani je slijepi Zapad u osobi Angele Merkel, koja doduše nije direktno imenovana, ali se u mađarskim državnim medijima redovno predstavlja kao zaslijepljena ideologinja koja ne raspolaže racionalnim argumentima.

Koliko pomaže pritisak iz EU sa apekta istorijskog naboja debate? Ili samo navodi vodu na Orbanovu vodenicu?

Ne, pritisak iz Brisela i drugih država EU je izuzetno važan. Kritika iz inostranstva pojačava samopouzdanje i ohrabruje kritički raspoložene građane da ne odustanu od borbe protiv autoritarnih tendencija. Sigurno da Mađarska nije Sjeverna Koreja. Ako stanete na ugao ulice i glasno kritikujete premijera neće vas niko gnjaviti. U najmanju ruku bar zasada. Možda bi se situacija na neki način mogla usporediti sa situacijom u Turskoj prije nekoliko godina. Međutim tendencija da se ograniči sloboda štampe je očigledna. To se ipak ne provodi putem jasne cenzure nego prije svega indirektnim putem kroz oduzimanje oglašavanja. To je ekonomsko oružje koje za štampu u krizi predstavlja pravu opasnost.

Kako onda pritisak iz EU može polučiti konkretne rezultate?

Sasvim jednostavno: Jedino što je Orbanu i političkoj eliti zemlje važno su novci iz EU. Brisel faktički finansira cijeli Orbanov aparat. Ako želite znati ko je trenutno po volji premijeru pogledajte jednostavno u registar raspodjele sredstava iz EU. Što je neko viši na listi i što je veći obim sredstava utoliko je trenutno viši ugled šefa te firme. Svaki korak koji bi nešto promijenio u toku sredstava prema Budimpešti imaće učinak.

Pitanja postavljao Michael Bröning.