Brutalne istine o pobjedama ISIL-a

Povezani članci

• Uz Dan Evrope: Balkan mora unaprijediti medijske slobode
• Miloš Zeman novi predsednik Češke
• Doseljeništvo: Propuštena šansa Istočne Evrope
• Amaterski Ustavni sud Kosova
• Palestinci podnose prvi dosje Hagu
• Mediji: Hrvatskoj stigla tužba za odštetu žrtava ustaškog režima

Povlačenje u Ramadiju trebalo bi potaknuti na reviziju strategije koalicije protiv grupe Islamska država Irak i Levant

Piše: Afzal Ashraf- Al Jazeera

Kao što je slučaj s mnogo tog u iračkom konfliktu, različiti ljudi mogu različito protumačiti pad Ramadija. Tvrdnja Združenog stožera američke vojske da Ramadi “nije simboličan ni na koji način” može se protumačiti kao razumna. Ramadi je grad u kojem je utjecaj pobunjenika oduvijek periodično jačao i slabio, još od američke invazije 2003. godine.

Međutim, razumno je i propitivati efikasnost koalicije protiv grupe Islamska država Irak i Levant, a posebno spremnost iračke vojske da se bori za sigurnost svoje nacije. Cjelokupna strategija borbe protiv ISIL-a upotrebom zapadne zračne sile i isključivo iračkih kopnenih snaga je još jedno pitanje vrijedno kritičke revizije.

Godinu dana nakon munjevitog napretka ISIL-a u Iraku, izgleda da, bez obzira na to kakav trening i nova oprema se osigurala vojsci i kakva reorganizacija je napravljena, ona nije uspjela nadoknaditi raniji ponižavajući poraz. Glavni razlog njenog poraza od prije godinu dana bio je neuspjeh generala da stanu u odbranu i da se bore. Uprkos molbama iračkog premijera da ostanu i da se bore, izgleda da vojnici sada i dalje napuštaju svoje pozicije.

Mitovi da se sačuva obraz

Izmišljen je veliki broj mitova o tome kako ISIL ima nadmoćno oružje i obuku. Ti su mitovi uglavnom neutemeljeni. ISIL oskudijeva u naoružanju, mobilnosti, obavještajnim podacima i zračnoj sili, koju iračka vojska ima na raspolaganju.

Superiornost ISIL-a je u njegovom vodstvu i pokretljivosti njegove pješadije. To je teško za prihvatiti ne samo iračkoj Vladi, već i SAD-u. Sada se vidi da je rat koji je predvodio SAD za promjenu režima u Iraku i njegova pozamašna investicija u krvi i bogatstvu da se uspostavi novi oblik vlade sramotan neuspjeh.

Ovi neuspjesi znače uspjeh za ISIL, kojem svaka pobjeda daje snage za sljedeću. ISIL-ov uspjeh nije prijetnja samo za Iračane i Sirijce, već i za ostatak svijeta. Uzrokovao je jedan od najvećih talasa raseljavanja ljudi u historiji, motivirao je regrutiranje najvećeg broja stranih boraca ikada zabilježenog, a otvorena ambicija ove grupe da zavlada velikim dijelom Bliskog istoka, Afrike, Azije, pa čak i dijelovima Evrope, bez presedana je za jednog nedržavnog faktora.

Pa ipak, regionalne i svjetske sile izgleda tretiraju ISIL kao pitanje niskog prioriteta, pa su se čak okrenule novom političkom pejzažu uključivši se u projekte u Libiji i Jemenu.

Činjenica da je američki predsjednik Barack Obama održao samit s bliskoistočnim liderima da diskutiraju sektaški rat u Jemenu, a sličan sastanak nije održan da se suprotstave ISIL-u, veoma je indikativna. Saudijska Arabija je okupila široku koaliciju za borbu protiv pokreta Husi u Jemenu. Saudijska Vlada, međutim, pokazuje manje zabrinutosti zbog ISIL-a.

Bezvoljna opozicija

Nije ni čudo što ISIL može i dalje ubijati muškarce, žene i djecu, posebno iz kršćanskih, jezidskih i drugih manjina, kada mu se suprotstavlja fragmentirana i bezvoljna opozicija. ISIL nastavlja uništavati svjetsku kulturnu baštinu, među kojima ima i jedinstvenih spomenika određenih drevnih civilizacija.

Na najmanje 11 mjesta Kur’an savjetuje ljudima da putuju po zemlji da bi vidjeli šta je bilo s prethodnim civilizacijama. Međutim, novopronađeno samopouzdanje i vođstvo saudijskog režima bilo je relativno tiho u vezi ove najnovije uvrede svojoj religiji.

Borba protiv ISIL-a je u mnogo aspekata borba između ideje o nacionalnoj državi i ideje o revolucionarnom ideološkom carstvu. Naučene lekcije o suštinskim jakim tačkama ravolucionarnih pobunjeničkih grupa u poređenju s jakim tačkama konvencionalnih vojski se ne primjenjuju.

Poznato je da se pobunjenici mogu vremenom prilagoditi na taktike konvencionalnog ratovanja koje se koriste protiv njih. Konvencionalne snage, s druge strane, imaju prednost da reagiraju brzo na prijetnje i da su u stanju brzo manevrirati kako bi upotrijebile silu ondje gdje žele i kada to žele.

Nedavna odluka iračke Vlade da pošalje šiitske milicije u Ramadi potcrtava siromašnost strategije i koncepta iračke države. Zadatak vojski je da štite državu tako što su samo njoj lojalni. Milicije su lojalne prvenstveno svojim vođama. Za svaki uspjeh ovih milicija u Ramadiju platit će se cijena dodatnog slabljenja Vlade i povećavanja već opasne sektaške podjele u naciji.

Spora strategija

Jedan od razloga zbog kojih ISIL i dalje napreduje je spora strategija koalicije, koja nije u stanju brzo iskoristiti svoje prednosti zračne sile i manevara.

Cijelo to vrijeme ISIL uči da se prilagodi strategiji koalicije tako što, naprimjer, izbjegava skoncentrirati svoje snage na jedno mjesto, da ne bi bili laka meta za koaliciju. ISIL je, za razliku od koalicije, u stanju birati kada i gdje napada.

Kontinuirani uspjeh ISIL-a u Ramadiju i na drugim lokacijama trebao bi potaknuti regionalne sile i SAD da ponovo ocijene svoj pristup i strategiju. Energičnija strategija koja koristi sposobnost koalicije da napada iz zraka u znak podrške iračkoj vojsci možda je jedini način da se situacija okrene protiv ISIL-a.

Ali, prije svega, da bi se porazio ISIL, ova grupa mora biti percipirana kao ono što ona i jeste: trenutno najveća regionalna i globalna prijetnja, pa joj se shodno tome treba odrediti prioritet. U suprotnom su šanse za daljnje neuspjehe i šokove koji će se osjetiti daleko van Iraka i Sirije velike.