ENG
Hoće li uskoro bankrotirati cijeli svijet?
Autor/ica
Povezani članci
List Bild pesimistično primjećuje: “Grci, Irci, Španci, Belgijanci, Italijani, skoro pola Evrope grca u dugovima. Američki predsjednik upozorava da bi SAD, ako ne bude dogovora demokrata i republikanaca, od 2. avgusta mogla postati nelikvidna. To znači nema isplate plata, penzija, socijalne pomoći. Japan stenje pod teretom dugova, koji su veliki poput vrijednosti dvogodišnje proizvodnje japanske privrede. EU nije u stanju da pod kontrolu dovede krizu u Grčkoj. Rejting agencije su irske vrijednosne papire od jučer označile potpuno bezvrijednim. Grčka je spuštena na još nižu poziciju na ljestvici. Ako ulagači odbiju dati nove kredite Italiji, paket za spasavanje od 750 milijardi eura neće biti dovoljan da podmiri potrebe za kreditima. Euro bi se mogao raspasti a nastupajuća privredna kriza mogla bi i Njemačku dovesti u opasnost”, piše list Bild.
Frankfurter Rundschau piše: “Do sada je u monetarnoj uniji važilo pravilo: zajednička valuta a o svim ostalim pitanjima svako svoju politiku. Kriza sa eurom međutim pokazuje da je to iluzija. Ukoliko svaka država ostane upućena sama na sebe, nekima od njih prijeti bankrot. Ukoliko do bankrota dođe, skepsa ulagača prenosi se i na druge zemlje. Sumnja u likvidnost zemalja na periferiji, odnosno jugu Evropske unije povlači sa sobom skepsu u cijelu eurozonu. Ukoliko Evropa trajno odustane od mehanizama finansijskog poravnanja unutar zemalja evrozone kao i zajedničke odgovornosti za dugove, ona time ne osigurava stabilnost već radi na stvaranju nove krize”, prognozira Frankfurter Rundschau.
List Tagesspiegel dodaje: “Zli špekulanti ili neobuzdane i proizvoljne rejting agencije nisu krivi za eskalaciju krize. Krivi su političari sa svojim taktiziranjem. Time oni ne dovode samo euro u opasnost, već cijeli projekat ujedinjenja Evrope. To ne vodi stvaranju povjerenja kod ulagača, već samo porastu kamata na kredite prezaduženih zemalja”, konstatuje Tagesspiegel iz Berlina.
Porazna studija o zlostavljanju djece
Njemačka štampa osvrće se na rezultate studije Njemačkog instituta za omladinu koja govori o seksualnoj zloupotrebi djece. Die Welt piše: “Smijemo li djecu poslati u ljetnji kamp ili na planinarenje sa crkvenom organizacijom? Koliko je opasna svlačionica na bazenu za djecu koja treniraju plivanje? Očito je da su djeca svugdje ugrožena. U 82 posto domova, u svakoj drugoj školi bilo je posljednjih godina niz slučajeva koji su ukazivali na seksualnu zloupotrebu. Čak i roditeljima, koji ne žele da učestvuju u masovnoj histeriji i strahu, su brojke koje je objavio Njemački institut za omladinu uznemirujuće. Nepovjerenje je veliko. Mora i biti, kada znamo kakvi su uslovi doveli do seksualnih nasrtaja na djecu. Radilo se o crkvi, školi ili sportskom klubu, mjesto zločina je uvijek zatvorena grupa sa strogo izgrađenom hijerarhijom”, zaključuje Die Welt.
Sueddeutsche Zeitung dodaje: “Seksualna zloupotreba djece ostala je u njemačkom društvu dugo tabu-tema, jer takvu realnost niko nije mogao da zamisli. Žrtve, koje niko nije htio da sasluša, na svojoj koži su osjetile kakvu moć ima takva vrsta tabuiziranja. Stoga je ogroman uspjeh što se o tome počelo otvoreno govoriti. To rasterećuje nekadašnje žrtve, koje prvi put doživljavaju da neko povjeruje u ono što im se desilo. Time se ujedno smanjuje rizik od seksualnih nasrtaja na današnju djecu. Cijela diskusija jasno pokazuje da se sistem vrijednosti pomjerio. Prije su institucije kao što su škole, bogoslovije ili dječiji domovi bile važnije od dobrobiti djece. Taj princip je sada prestao da važi. Kartel šutnje je prekinut. To je istovremeno i upozorenje počiniocima”, naglašava Sueddeutsche Zeitung iz Minhena.
Stuttgarter Nachrichten primjećuje: “U borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece potreban je dobro istreniran nastavnički kadar. Potrebni su i senzibilni i budni roditelji. Kontraproduktivna su pretjerivanja i dizanje alarma bez osnovane sumnje, kojim se samo širi histerija. Nije svaka sumnjiva opaska seksualni nasrtaj, niti je svako dodirivanje djeteta krivično djelo. Zar želimo da živimo u svijetu u kojem muškarci smiju da pričaju sa djevojčicama samo kada iza leđa drže prekrštene ruke. Lije
Autor/ica
