Prema presudi Federalnog suda u Detroitu, stanovnici nemaju „osnovno pravo“ na vodu

Povezani članci

• Vrućine u Japanu odnijele 15 života, 8.580 završilo u bolnici
• Kina hapsi ‘glasnike apokalipse’
• Ne možemo ili ne želimo?
• Meksiko ubija novinare
• Seul: Severna Koreja drugi put ispalila rakete kratkog dometa
• Evo odgovora na pitanje kada će Srbija i Kosovo ući u EU (VIDEO)

U presudi donesenoj prošlog ponedjeljka, američki stečajni sudija, Steven Rhodes, obacio je prijedlog za zaustavljanje masovnih isključenja vode u Detroitu, presuđujući da građani i građanke nemaju “osnovna prava” na vodu i usluge. Ova presuda ide u korist brutalnom gradskom pravilu koje je uskratilo usluge za skoro 50.000 siromašnih kućanstava od januara 2013. godine, te nastavlja tim putem isključujući vodu za oko 400 kućanstava po danu.

Izvor: WSWS, prevod: AbrašMEDIA

Rhodes nije uvažio tužbu koju su podnijele žrtve kojima je voda isključena, koji tvrde kako postupak Grada pravi nepopravljivu štetu građanima i prijeti izazivanjem zdravstvene katastrofe. Stanovnici tvrde kako je politika Grada prekršila 14. amandman kojim se državi brani “lišavanje života bilo koje osobe, slobode ili imovine bez zakonskog postupka” kao i princip “jednake zaštite” pred zakonom, jer usluge prema velikim korporacijama koje nisu izmirile svoje obaveze plaćanja nisu prestale. Na osnovu toga, tužitelji su tražili 6-mjesečni moratorij na isključenja kao i obnovu usluga kućanstvima bez vode. Koalicija liberala i demokrata i povezanih grupa koje su se nalazile iza ove tužbe tvrdile su kako je na osnovu toga potrebno osmisliti plan, zajedno sa Gradom, kako bi se smanjile kamate za obitelji sa niskim primanjima.

Tokom procesa odbacivanja tužbe sudac je izjavio kako tužitelji nisu mogli “uvjerljivo dokazati da imaju slobodu ili imovinski interes za primanje usluga vodovoda, a kamoli usluge vodovoda temeljene na sposobnosti plaćanja.”

Ništa u gradskom ili državnom zakonu, rekao je, “ne uspostavlja vlasnička prava ili slobode”, konkretno izostavljajući bilo kakvo spominjanje prava na “život” sadržanog u Ustavu SAD-a.

Isto tako, Rhodes ne uvažava zahtjev tužitelja na jednaku zaštitu, citirajući presudu američkog Vrhovnog suda iz 1996. godine, prema kojoj ustavno obećanje ove zaštite mora “koegzistirati sa praktičnim potrebama” zbog čega većina legislativa rezultuje “stavljanjem grupa ili osoba u neravnopravan položaj.” Velika preduzeća imaju mnogo “kompleksnije priključke” na vodovodni i kanalizacijski sistem i trebalo bi provesti znatno “složeniji proces isključenja”, naveo je Rhodes, pružajući alibi korporacijama kao što je General Motors, koje su odbile da plate milione u računima za vodu i kanalizaciju.

Rhodes je priznao kako su isključenja nanijela nepopravljivu štetu, navodeći kako nedostatak vode izaziva zdravstvene probleme opasne po život za starije osobe, te ometa obrazovanje djece i zapošljavanje odraslih. “Nema sumnje da je voda neophodan sastojak za održavanje života”, rekao je.

Uprkos svemu tome, sudija je izjavio kako “je potrebno naglasiti kako otkrivanje nepopravljive štete ne ukazuje na to da postoji primjenjivo temeljno pravo na besplatnu ili priuštivu vodu. Ne postoji takvo pravo u zakonu. Jednako kao što ne postoji pravo pristupa na drugim neophodnim stvarima za život, poput skloništa, hrane i medicinske opreme.”

Ovime je sudac sumirao prioritet koji se daje interesima profita korporacija i financijske elite, koje kapitalistički sudovi podržavaju i osnažuju, nad socijalnim pravima radničke klase.

Insistirajući kako građani Detroita, što će imati utjecaja na cijelu SAD, nemaju pravo na osnovne životne potrepštine, sudac je presudio da banke i veliki dioničari, koji kontrolišu Odjele za vodu i kanalizaciju u Detroitu, imaju sva prava da zarade milijarde profita.

Skoro 50 centi od svakog dolara iz prihoda Odjela za vodu i kanalizaciju Detorita (Detroit Water and Sewerage Department – DWSD) koristi se za servisiranje duga. Masovna isključenja vode su zahtijevali veliki dioničari i agencije za kreditne rejtinge i koriste ih kao sredstva za povećanja protoka novca ka super bogatim investitorima, koji u suštini kontrolišu usluge u javnom vlasništvu poput DWSD-a.

U odgovoru na “nerazuman broj zakonskih prekršaja” sudac je rekao da je grad imao “sasvim ispravno i razumno opravdanje da započne program isključivanja usluga u cilju motivisanja osoba da plate račune.”

Rhodes je pohvalio ekonomski teror koji se koristi za prinuđavanje domaćinstava sa niskim primanjima na plaćanje, tvrdeći da postoji visoka “korelacija između isključenja i naplata”. Šestomjesečni moratorij bi izazvao, rekao je, “značajnu štetu” gradu jer bi “povećao kamatnu stopu i ozbiljno zaprijetio prihodima.”

Nastavio je: “Detroit si ne može priuštiti bilo kakav rizik sa prihodima i njegova obaveza prema kreditorima je da poduzme sve razumne i poslovne mjere kako bi se prikupio dug kao i da pokaže sudu da je plan izvodljiv… Posljednja stvar koju grad treba je udar na prihode koji bi nesumnjivo proizišao iz ove zabrane.”

Bilo kakva odlaganja u naplatama, rekao je Rhodes, bi također ugrozila planove za uspostavljanjem regionalne kontrole nad gradskim sistemom vodovoda kroz uspostavljanje Uprave za vodu na Velikim jezerima. Rhodes je pozdravio ovaj plan koji je samo uvertira u potpunu privatizaciju voda.

Opravdavajući svoju prividno pozitivnu presudu, sudija je ustvrdio kako se Federalni stečajni sud nije mogao “uplitati u odluke opština koje usluge će obezbijediti”, pod sekcijom 904 federalnog stečajnog koda. Ova sekcija podržava razdvajanje nadležnosti između gradova i opština sa jedne strane i federalne vlade sa druge strane.

“Sud”, rekao je Rhodes, “nema autoritet da zahtijeva od DWSD-a da zaustavi masovna isključivanja vode, da se uzdrži od implementiranja programa masovnog isključivanja vode ili da zahtijeva od DWDS-a da implementira procedure koje uključuju podešavanje kamatnih stopa ili pristupačnosti vode.”

Koristeći ovaj argument, Rhodes je originalnu namjeru opštinskih zakona o stečaju da zadrže kreditore i vlasnike obveznica na distanci kako bi gradovi mogli omogućavati osnovne usluge dok se ne oporave, okrenuo naopačke. Prema tome, odluka koje osnovne usluge će se morati pružati, bila je na gradovima, ne federalnim sudovima ili vlasnicima dionica.

Umjesto da su naredili korporacijama da obustave isključenja vode, na zahtjev stanovništva, cijeli stečajni proces je držao interese naroda Detroita kao taoce u pljačkaškim operacijama velikih banaka i vlasnika obveznica. Svi pravni igrači u ovom slučaju govore u korist moćnih financijskih interesa iza bankarskih zavjera, uključujući samog suca Rhodesa, ali i korporativne pravnike imenovane od strane menadžera za hitne situacije Kevyna Orra za “predstavnike” Grada.

Navodna zabrinutost sudije za svetost državnih i gradskih zakona demonstrirana je smanjenjem penzija, što se direktno kosi sa Ustavom države Michigan, kao i rasprodajom i privatizacijom javnih dobara i usluga što se kosi sa gradskim uredbama koje zahtijevaju javno glasanje.

Presuda donesena u ponedjeljak još jednom naglašava nespojivost socijalnih prava radničke klase sa dominacijom društva od strane financijske elite, vođene jedinim ciljem, obogaćivanjem, koja ugrožava živote i sigurnost miliona ljudi. Ukoliko kapitalistički sistem ne može obezbijediti esencijalne potrebe poput vode, skloništa i hrane, a ne može, to je samo argument radničkoj klasi za reorganiziranje ekonomskog i političkog života zasnovanog na obezbjeđivanju socijalnih potreba većine stanovništva, a ne privatnog profita nekolicine.

(AbrašMEDIA)