Preživjeti u trgovinskom ratu: Učiti od Kine

Izdvajamo

• Mi nismo pripremljeni na novu eru globalnog stvaranja blokova niti ekonomski niti vojno. Do sada Evropljani nisu uspjeli da ostvare strategijsko jačanje svojih struktura. To se tiče kako institucija valutne unije tako i pitanja zajedničke odbrane. Ukoliko se na tome ništa ne promjeni ostejemo oslonjeni na SAD – a time na Trumpa.

Povezani članci

• Nakon banke BRICS osniva i devizni fond
• Propao pokušaj ukidanja “Obamacarea”
• Napadi u Nigeriji: Desetine ljudi smrtno stradalo
• Razorni uragan Patricia snagom od 256 km/h pogodio meksičku obalu
• Pucnjava u Münchenu: Najmanje 8 mrtvih, napadači u bijegu
• Pahor prvi javni nastup odradio na partizanskom skupu

Foto: AFP

Piše: Henrik Müller
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Kakav tjedan! U srijedu Donald Trump leti na Nato samit u Brisel. Ton je već odredio u oštro formulisanim pismima koje je ranije poslao šefovima vlada ostalih zemalja članica. Suština: Vi morate mnogo više izdvajati za vojsku, inače!

Nekoliko dana kasnije susrešće se sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom u Helsinkiju. Moguće je da će Trump ovom prilikom dovesti u pitanje američke garancije za Evropu kako je već najavio u svojoj predizbornoj kampanji.

Mi smo svjedoci prekretnice. Zapad u svojoj dosadašnjoj formi prestaje da postoji. Skandal na samitu G-7 u Kanadi prije četiri tjedna jasno je ukazao na ove poremećaje. Sada se radi o suštini. A razdjeljena i ranjiva Evropa na to nije pripremljena – niti politički niti vojno niti gospodarski.

Trgovinski rat koga je započeo Trump se ubrzava. Od petka važe američke kaznene carine protiv Kine. Kina je odmah odgovorila sa kontra carinama. I njemački koncerni su pogođeni, među njima Daimler i BMW koji svoja auta proizvedena u SAD izvoze u Kinu.

Postoje samo gubitnici: Kineski potrošači moraju plaćati više cijene; američki radnici će kod smanjene prodaje gubiti radna mjesta; njemačka preduzeća imaće manji dobitak – apsurdna drama.

A to je tek početak: Trumpova administracija već je najavila slijedeću rundu eskalacije protiv Kine: carine na obim trgovine od 450 milijardi dolara. I konflikt sa EU nastavlja se dalje. Tako američka vlada prijeti da će uvesti dodatne carine na uvoz auta.

Globalni trgovinski poredak je u raspadanju – onaj sistem na koji su se upravo EU a posebno Njemačka decenijama oslanjale. Kako će nakon toga svijet izgledati? Šta mi možemo učiniti?

Kinopa ostaje jedna iluzija

Da bi se spriječio trgovinski rat svako protiv svakoga – kao u tridesetim godinama 20. stoljeća – stvaraju se sada nove alijanse. U Aziji se trude Kina, Japan, Južna Koreja, Australija i razne druge zemlje da učvrste svoje trgovinske ugovore.

Paralelno sa time Kina se udvara EU. Radi se o ugovorom osiguranoj intenziviranoj saradnji i zajedničkom postupku protiv SAD pred Svjetskom trgovinskom organizacijo WTO. U ponedjeljak dolazi kineski premijer Li Keqiang na njemačko – kineski gospodarski forum u Berlinu. Tjedan potom sreću se u Pekingu na samitu Kina – EU.

Postoji niz zajedničkih interesa: Obje strane obavljaju međusobno veliki dio svjetske trgovine. EU je najveći trgovinski partner Kine; obrnuto Kina je drugi najveći trgovinski partner EU (nakon SAD). Obje strane su zainteresovane da se ova gospodarske razmjena održi.

Međutim produbljena suradnja analogna dosadašnjim transatlanskim odnosima može se teško predstaviti. Kineski kurs je upravljen ka dominaciji ne samo u gospodarskoj politici i neopterećen je principima međunarodnog prava. Kinopa ostaje jedna iluzija.

Ipak: EU a posebno Njemačka mogli bi nešto naučiti od Kine.

Mi smo veoma ranjivi

Drugačije nego Evropljani  kinesko rukovodstvo je rano razumjelo da se ne može vječno osloniti na gospodarski model zasnovan na izvozu. Kada se završi era multilateralnih trgovinskih veza onda je i konac velikih neravnoteža u spoljnoj trgovini.

Jer u svjetskom gospodarstvu, koje se sve više fragmentira u velike blokove, stalno prijete trgovinski konflikti; moguće je da i investicije u inostranstvu tada više nisu sigurne. Zemlje koje imaju veliki trgovinski suficit i time masivno izvoze kapital su u takvom scenariju ranjive u velikoj mjeri.

Evrozona je ekstreman primjer. Ona će 2018. ostvariti suficite u vrijednosti od više nego 500 milijardi dolara kako to prognozira OECD. To je sa odstojanjem najveća vrijednost u svijetu. A to je veoma rizičan kurs jer smo bazirani na potražnji iz ostatka svijeta – i jer izvozimo kapital bez da bismo znali da li ćemo ga pod promjenjenim uslovima dobiti nazad.

Kina je bila sredinim nultih godina u sličnoj situaciji. Međutim od 2008. suficit prema ostatku svijeta se više nego upolovio. Je li to primjer za Evropu?

Učiti od Kine, makar malo

Nije bila samo duboka recesija Zapada 2008/2009. krivac za smanjenje kineskih suficita nego i makroekonomska strategija Pekinga. Ona je prije svega imala četiri elementa:

• Povećanje plata. Posebno za one koji manje zarađuju;
• Jačanje siromašnijih regiona kroz finansijsku pomoć iz Pekinga;
• Jačanje valute
• Olakšani uslovi kreditiranja da bi se podstakle domaće investicije.

Ovaj miks ojačao je domaću potražnju dok se usporila izvozna dinamika. To je pomoglo da se izbjegne već tada prijeteći trgovinski konflikt sa SAD. Siromašniji regioni su se djelimično približili bogatom Istoku. Zahvaljujući povećanju plata uspjelo se koliko toliko stabilizirati socijalno stanje – između 2012. i 2015. povećali su se prihodi milionima migrirajućih radnika za ukupno 70%, kako pokazuju brojke Međunarodnog monetarnog fonda.  Doduše neobuzdani kreditni bum ostavio je ogromno brdo dugova. Ovaj dio strategije Pekinga definitivno nije preporučljiv za kopiranje.

Evrozona išla je obratnim putem. Do 2008. valutna unija bila je u ravnoteži gledano sa vanjskotrgovinskog aspekta. Kada je tada nastala dužnička kriza bile su praktično sve zemlje prisiljene na njemačku  praksu: štediti, uzdržanost u platama, povećavanje konkurentnosti. Posledica: Najveći broj članica EU ima u međuvremenu bilansne suficite. Zato taj rekored Evrozone.

Od kineskog puta mogli bi smo prije svega naučiti ovo:

• Treba više fleksibilnosti u platama, također i na gore – upravo u zemljama sa vrlo visokim suficitom kao što je Njemačka i Holandija.
• Jačanje slabo razvijenih regiona kroz formu investicija finansiranih iz centralnog budžeta Evrozone suzbilo bi širenje jaza između jakog centra i slabe periferije.
• Jačanje evra pomoglo bi u izravnavanju tekućeg bilansa. To bi se moglo u određenoj mjeri dogoditi automatski ako bi Evropska centralna banka, kao što je najavljeno, okončala slijedećih mjeseci kupovinu obligacija.
• I „novi put svile“ – ogromni kineski infrastrukturni projekat sa koji se stvara nova mreža trgovinskih partnera – mogla bi EU uzeti kao uzor. Naprimjer na intenziviranom partnerstvu sa afričkim državama što bi usput smanjilo i migracioni pritisak.

U redu, i šta sada?

Mi nismo pripremljeni na novu eru globalnog stvaranja blokova niti ekonomski niti vojno. Do sada Evropljani nisu uspjeli da ostvare strategijsko jačanje svojih struktura. To se tiče kako institucija valutne unije  tako i pitanja zajedničke odbrane.

Ukoliko se na tome ništa ne promjeni ostejemo oslonjeni na SAD – a time na Trumpa.

spiegel.de