Radikalna reforma oružanih snaga: nova borbena sposobnost Moskve

tačno.net
Autor/ica 29.10.2015. u 10:38

Radikalna reforma oružanih snaga: nova borbena sposobnost Moskve

AFP

Manje vojnika, nove strukture, bolje oružje: Kremlj je radikalno reformirao svoje oružane snage. Armija SAD upozorava na moguće ruske iznenadne akcije. Kolika je opasnost za Nato?

Pišu: Markus Becker i Benjamin Bidder, Brisel i Moskva
Prveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Rusija izvodi vazdušne napade u Siriji, podiže strateške bombardere i svakih par sedmica jednim alarmom podiže desetine hiljada vojnika na marš – „neočekivano ispitivanje borbene gotovosti“ nazivaju strategi takve velike manevre. Armija SAD poziva na oprez. „New York Times“ izvjestio je početkom sedmice o bojazni amerićkih oficira da bi Rusija u slučaju konflikta mogla zaustaviti globalni internet. Ruske podmornice operišu podozrivo blisko velikog podzemnog kabla pišu ove novine pozivajući se na neimenovane pripadnike armije.

A Ben Hodges, vrhovni komandant američkih trupa u Evropi upozorava sasvim otvoreno na novu rusku borbenu snagu. Ali šta se to promjenilo? Kojih rizika se Zapad mora plašiti a kojih ne?

Moskva je sposobna za iznenađujuće akcije kombinirane sa propagandom i ciljanim lažnim informacijama (“hibridno vođenje rata”), kaže Hodges. Osim toga Kremlj forsira izgradnju takozvanog “Anti-Access/Area-Denial”- sistema (“A2/AD”). Iza toga se krije sposobnost spriječiti tehnički nadmoćnijeg protivnika relativno jednostavnim sredstvima da pristupi strategijski važnim oblastima: na primjer sistemom protivvazdušne odbrane ili protivbrodskim raketama.

U slučaju konflikta mogla bi Rusija dakle da stvori No-go (neprohodno prim.prev.) područje na koje Nato jedinice nemaju pristup: naprimjer Crno more. Rusi tamo imaju Krim kao neku vrstu „nepotopljivog nosača aviona“. U slučaju konvencionalnog konflikta mogle bi ruske protivbrodske rakete tipa „Bastion“ potopiti brodove Nato odmah nakon njihovog prolaska kroz Bosfor.

Najradikalnija reforma armije od kraja 19. stoljeća

Pogođeni su i dijelovi Istočnog mora. Prema Franku Gorencu, komandantu američkih vazdušnih snaga u Evropi, Rusi su u enklavi Kaliningrada stacionirali protivvazdušne rakete, koje mogu doprijeti duboko u područje Nato – i pokriti cijelu trećinu poljskog zračnog prostora. Da Rusi to kombinuju sa sposobnošću da “bez posebnog upozorenja pokrenu vrlo brzo velike armijske trupe” predstavlja “veliku brigu”, kaže Hodges.

Već sama egzistencija A2/AD-sistema ima enormni učinak. “Oni bi mogli zamagliti američku procjenu rizika dugo prije početka operacije”, stoji u rezimeu Centra za strategijske i internacionalne studije (CSIS).

Mora li se Nato pomiriti sa tim da je na istoku narastao ravnopravan rival – od koga i istočnoevropski članovi alijanse  moraju biti na oprezu?

Odgovor glasi: i da i ne. Doduše Moskva je svoju armiju proteklih godina enormno opremila. Još 2010. Putin je najavio kupovinu oružja do 2020. u vrijednosti od 500 milijardi evra. Istovremeno Kremlj je armiju reorganizovao. Sa druge strane praktično je izgubljena sposobnost za velike prodore na područje zemalja Nato.

Reorganizacija koja je započela 2008. je “najradikalnija reforma armije u Rusiji od kraja 19. stoljeća”, kaže Vasilij Kašin, ekspert uglednog moskovskog vojnog think- tanka CAST. Komandna struktura je sužena, hiljade oficira otpušteno, smanjena jačina trupa sa više od milion na 750 000 ljudi. Kada je započela reorganizacija bilo je samo 10%  opreme i naoružanja moderno. Do 2020. to treba da bude 70%. Sadašnje stanje je oko 30%.

rr

AFP:  Ruske interkontinentalne rakete

Najbolje opremljene: nuklearne sile

Međutim ruska armija nije reformirana svugdje u istoj mjeri. Neki dijelovi trupa još su ovisne od stare tehnike, druge su veoma moderne. To omugućava zaključke o strategijskim kalkulacijama Moskve.

  • Nuklearne sile imaju prioritet: Za „odbranu od vanjske opasnosti Moskava daje svome nuklearnom oružju neizmjenjeni prioritet“, stoji u u studiji njemačke zadužbine Nauka i politika. Jedinice sa nuklearnim oružjem su najbolje opremljene. Stepen modernizacije je tamo veći od 70%. Slično opremljene su i jedinice vazdušne odbrane.
  • Specijalne snage, desantne jedinice, mornarička  pješadija: Rusija je – prema uzoru zapadnih armija – organizovala pokretne jedinice lagane pješadije. One se dijelom mogu pokrenuti u roku od 24 sata. Specijalne jedinice pod nazivom „Speznas“ bile su prije aneksije tajno prebačene na Krim, mornarička pješadija u jesen skriveno u Siriju. Njihova oprema je „blisko Nato standardima“, kaže Mark Galeotti, stručnjak za bezbjednost Univerziteta New York.
  • Veliki dio  flote i vojske biće također bolje opremljen ali su pojedini dijelovi još daleko od cilja od 30%.

U tome se odslikava stanje ugroženosti kako ga vidi Kremlj. Nuklearne sile i vazdušna odbrana usmjereni su na Nato. Ruska armija je danas “vjerovatno jača nego sve armije EU zajedno”, smatra vojni ekspert Kašin. Međutim sa vojnom snagom SAD Rusija ne može konkurisati i zato se oslanja na nuklearno zastrašivanje. Kašin zbog toga smatra strah oko Estonije, Letonije i Litvanije za neutemeljen: “Rusija nema snage za trajnu ofanzivu protiv Nato. Svako zna: takav konflikt brzo bi prešao u nuklearnu fazu.”

Nasuprot tomu lagane napadačke trupe trebaju Moskvi obezbjediti dominaciju u postsovjetskom prostoru. Rusija smatra taj prostor svojom zonom uticaja. To je jedan od razloga stalnih ruskih protesta protiv proširenja Nato. Svaki novi član nije više u zoni  potencijalne intervencije Rusa.

Rusija upotrebljava svoje trupe – bez oklijevanja

Potencijalno neizvjesna i opasna je situacija prije svega za manje susjede Rusije koji nisu članovi Nato. Kod reorganizacije borbenih snaga Rusija je imala u vidu prije svega centralnu Aziju, u tome se slažu mnogi ruski vojni eksperti. Nazavisni analitičar Aleksander Golc kaže da je Moskava svoje oružane snage “reorganizovala za centralnu Aziju a ne za Ukrajinu”. “Konflikt u centralnoj Aziji je neizbježan”, kaže i vojni stručnjak Kašin. Rusija bi mogla intervenisati naprimjer u Tadžikistanu ukoliko se tamo pojave islamistički bojovnici iz susjednog Afganistana – ili u Uzbekistanu ako se tamo nakon smrti ostarjelog diktatora Islama Karimova pojave naznake mogućeg građanskog rata.

Konflikt u Ukrajini pokazuje da Rusija neće oklijevati da i u Evropi upotrijebi silu ukoliko to Kremlj smatra oportunim. Sa modrnim trupama za intervenciju Rusija je sebi stvorila mogućnosti za to. Međutim dok Nato vjerodostojno garantira kolektivnu odbranu svakoj svojoj članici ne predstavlja obnovljena ruska armija nikakvu realnu prijetnju za teritoriju Nato članica..

Ipak odlučujuće pitanje glasi: da li bi Nato intervenisao na Baltiku ako ruski napad  – kao na Krimu ili Ukrajini – ne bi bio odmah prepoznatljiv? “Mi trebamo vjerodostojno odvraćanje”, kaže letonski ambasador u Nato Indulis Berzinš. “Mi moramo znati da su naši saveznici spremni da nas brane i ako je potrebno da se za nas bore.”

spiegel.de

tačno.net
Autor/ica 29.10.2015. u 10:38