REFERENDUM, BREXIT, IZBORI I POLITIČKE IGRE

Dr. Sc. Husnija Bitić
Autor/ica 5.6.2017. u 17:28

Izdvajamo

  • Vlasti u Škotskoj javno prete da će organizovati referendum za otcepljenje iz Ujedinjenog Kraljevstva. Oni računaju da, ako se otcepe, automatski ostaju u EU, mada takva računica je apsolutno pogrešna. Ako se Škotska otcepi, ona treba da podnese molbu za učlanjnje, jer je zajedno sa Engleskog, Irskom i Velsom ušla u EU, zajedno i izlazi, pa kada postane samostalna, ako postane? treba da podnese novi zahtev.

Povezani članci

REFERENDUM, BREXIT, IZBORI I POLITIČKE IGRE

Foto: Isabel Infantes / PA Wire

Iako mogu da vladaju do maja 2020., Torijevci skraćuju mandat za pune tri godine. Odlučili su da održe generalne izbore već sada, kako bi obezbedili vladanje još punih 5 godina, tj, do 2022. Datum glasanja nije daleko, videt ćemo šta će se desiti idućeg četvrtka, mada se očekuje njihova ubedljiva pobeda.

Piše Dr. Sc. Husnija Bitić

Referendum od 23/06/2016 o izlasku Ujedinjeg Kraljevstva iz Evropske Unije uzburkao je ostrvljane. Mnogobrojne diskusije, rasprave i sudski procesi, glasanja u parlamentu pa na kraju, UK izlazi iz Evropske Unije.  U Velikoj Britaniji, odnosno Ujedinjenom Kraljevstvu [Velika Britanije: Engleska, Škotska, Vels (Wales) i Severna Irska], već godinanama su podeljena mišljenja što se EU tiče. Godinama su se vodile diskusije u parlamentu o izlasku iz Evropske Unije. Veliki kapital, multinacionalne kompanije i bankarski sistem, svim silama se zalažu za EU i da se još više UK povezuje za tu rganizaciju, čak i da se uvodi evro kao sredstvo plaćanja, šta prosečan Englez ni u snu ne može prihvatiti. Krupni kapital tu vidi svoju računicu, jeftina randna snaga donosi veći profit, a kapital jedino to interesuje. Od 1975. kada je UK postala punopravni član EU, skoro celokupna industrijska proizvodnja preselila se van UK,  pa i van Evrope. Čak više i servisi telekom kompanija su locirani na Srednjem i Dalekom Istoku. Npr. kada zoveš servisnu službu bilo koje internet kompanije (BT, Virgin, Talkmobile, EE, Vodafon i mnogobrojne druge), ti razgovaraš sa osobom koja je locirana u Kairu, Keptaunu, Bombaju…  Veliki priliv jeftine radne snage koja je hrlila na ostrvo, a noročito posle 2010.g. odbojnost prema EU se naglo povećavala.

Posle13 godina vladavine Laburista (1997-2010), vlast su ponovo osvojili konzervativci (Torijevci), ali tesnom većinom i to u koalicij sa Liberalima. U periodu 2010 – 2015., od mnogobrojnih obećanja nije se mnogo ostvarivalo, pa su pred izbore u 2015.g. Torijevci izašli s parolom: “Ako pobedimo sada, u roku od dve godine održaće se referendum, gde će birači sami odlučivati, za izlazak ili ostanak u EU”. I ove izbore dobijaju konzervativci ali ovog puta mnogo jači nego u prethonim izborima, formiraju jednu partijsku vladu.

Tadašnji vođa konzervativaca i premijer David Cameroon, već na samom startu drugog mandata počeo je kampanju, kako bi najbole bilo za UK, da i dalje ostane u Evropskoj Uniji. Činjenica je da UK plaćala velike doprinose za EU, pre 7-8 godina za vreme vladavine Tony Blaira, ta cifra je umanjena za preko £1.250.000.000.  Početkom 2016. David Cameroon takođe je vodio pregovore sa Briselom, oko visine doprinosa. Posle teških razgovora sa Jean-Claude Junckerom i birokratima Evropske Unije uspeo je da smanji doprinos za £1.200.000.000, u  godišnjem nivou, tako da je visina plaćanja UK svedena na £350.000.000 nedeljno, tj. 52 x 350.000.000 = £18.200000.000 odnosno €21.650.000.000. Ponešen lovorikama ove “pobede”, po povratuku na ostrvo David Cameroon je raspisao referendum  23/06/2016., a istovremeno započeo do tada neviđenu kampanju, da birači glasaju za ostanak u EU.

I gle čuda, računica Davida Cameroon-a se pokazala pogrešna, većinom glasova birači su se odlučili za izlazak iz EU.

Istog dana kada su objavljeni rezultati, pokrenuta je kampanja da se još jednom organizuje referendum, da se ponovo glasa. Za nepuna dva dana skupljeno je preko 2.500.000 internet potpisa. Ako se skupi 100.000 po nekom predlogu, to postaje obaveza parlamenta da stavi predlog na glasanje. Takav predlog je odbijen. David Cameroon nije imao hrabrosti da sprovede proces izlaska iz EU, već je dao ostavku. Novi premijer Teresa May, je obećala biračima da će u roku od dve godine sprovesti odluku o izlazku UK iz Evropske Unije.

Nezadovljnici sada pokreću sudski spor, traže da sud zabranani vladi početak pregovora oko izlaska bez odobrenja parlamenta, računajući da većina poslanika neće glasati za izlazak. Sud je prihvatio predlog, te obavezao vladu da odluku o pečetku razgovora mora da donosi parlament. Mišlenja sam da je sud pao na ispitu. I ovog puta je stao na stranu krupnog kapitala. Istina je, da je Ujedinjeno Kraljevstvo Ustavna Monarhija, parlament donosi odluke, ali kada imamo udluku gde su svi punoletni građani na najdemokratskiji način, refendumom glasali i odlučili o nečemu, zašto po istom pitanju da odlučuju i njihovi predstavnici? Šta bi se desilo kada bi parlament glasao da vlada ne može do pokrene razgovore za izlazak iz EU? Koja je volja jača, mandatara, u ovom slučaju birača, ili njihovih punomoćnika? Znamo da je najviši domen demokracije kada neposredno odlučuju birači. Aristotel je i predvideo da je najfunkcionalnija država ona koja se sastoji od 5040 porodica. Verovatno je mislio, da oni koji imaju prava glasa mogu da se okupe na jedno mesto i neposredno odlučuju.

Tačno je, da je u višemilionsko društvo nemoguće da se okupe svi, da donesu važne odluke, pa je nađeno kao zadovaljavajuće rešenje, da se biraju njihovi predsravnici koji odlučuju u njihove ime. Međutim, ako se organizuje referendum po određenom pitanju, ako se traži da odluku donose neposredno birači, onda je iluzorno da ponovo odlučuju njihovi predstavnici, tj. njihove “sluge”. No, desilo se još veće iznađenje za pobornike ostanka u EU. Od 650 narodnih poslanika preko 480 je glasalo da vlada podnese zahtev za izlazak iz EU.

Referendum je prošao, ostao proces “razvoda”, koji je uzdrmao ne samo krupni kapital na ostrvu, već mnoge više birokratski aparat u Evropsku Uniju. Nije njima briga što UK izlazi iz “braka”, strah je što odluka ostrvljana može da povuče i druge nezadovoljne nacije. U Holandiji već duže vreme javno se ispoljava narodno nezadovoljstvo sa EU. S vremena na vreme takvi glasovi se čuju i u Italiji, pa i Francuskoj, strah ih je da izlazak UK, bude i početak raspada Evropske Unije.

Iz Brisela se svaki dan čuju novi uslovi, ispostavlojaju se neki nebulozni računi, koje UK treba da plati prilikom izlaska. Prvo su izračunali da taj iznos bude £ 60.000.000.000, ali se brzo predomislili, pa su podgli sumu na £100.000.000.000. Gospoda iz EU kažu da, UK treba da finansira sve one projekte koje su planirani za vreme dok je ona bila punopravni član. Znaju oni da će na kraju ta cifra trebati da bude u razumnoj meri, ali ovakvim intrigama, pokušavaju da, što više naškode UK, možda na taj način do utiču da se promeni mišljenje. Neki sadašnji, pa i bivši političari, se zalažu da se drušvo uzdigne na većoj visini razuma i da se ponovo glasa, ali za ostanak u EU. Antony – Tony Blair, bivši premijer, već duže vreme vrši propagandu, da bi izlazak iz EU bilo katastrofalan po UK. Traži da se ponovo odlučuje o tome, mada na njegove vapaje molo ko obraća pažnju.

Na megalomanske zahteve iz Brisela, Državni Sekretar Spoljnih poslova, Boris Johnson, je odgovorio: “Urazumite se gospodo, inače možemo izlaziti i bez ikakogv dogovora, što bi imalo štetne posledice i za EU i za UK”.

Vlasti u Škotskoj javno prete da će organizovati referendum za otcepljenje iz Ujedinjenog Kraljevstva. Oni računaju da, ako se otcepe, automatski ostaju u EU, mada takva računica je apsolutno pogrešna. Ako se Škotska otcepi, ona treba da podnese molbu za učlanjnje, jer je zajedno sa Engleskog, Irskom i Velsom ušla u EU, zajedno i izlazi, pa kada postane samostalna, ako postane? treba da podnese novi zahtev.

1106892642

Foto: AFP 2017/ Andy Buchanan

U Škotskoj su pre tri godine organizovali referendum za otcepljenje, ali nije im uspeo. Polovinom septembra 2014. većinom glasova, nešto preko 55% birača su odlučili da ostanu u UK. Teško je prognozirati šta bi bilo kada bi ponovo bio referendum po istom pitanju. Više puta prognoze i ankete javnog mnenja su se pokazale netačnim, ali ipak lično smatram da i drugi referendum za otcepoljenje neće uspeti. Ne bi uspeo jer u slučju otcepljenje, Škotlanđani gube jedno veliko i sigurno tržiste. Smatram da će škotski birači dobro izračunati, šta gube a šta dobijaju sa otcepljenjem, pa će preovladati razum i ostati u zajednici u kojoj su i sada.

Prevremeni izbori za  četvrtak, 08/06/2017.

Već smo rekli da su Torijevci, posle 13 godina u opoziciji, u maju 2010. ponovo su osvojili vlast i vladali svoj petogodišnji mandat. Na izbore 2015. koje su takođe dobili poverenje birača za narednih 5 godina, ali samo nakon dve godine, sami sebi skraćuju mandat. Znajući da su izbore u 2015. dobili igrajući na kartu referenduma. Uvideli su, da iz Evropske Unije čine ogromne napore kako bi naškodili UK za ovj “razvod”, imajući u vidu da u naredne tri godine, raspoloženje birača može da se i promeni, na bolje ali i na gore. Iako mogu da vladaju do maja 2020., Torijevci skraćuju mandat za pune tri godine. Odlučili su da održe generalne izbore već sada, kako bi obezbedili vladanje još punih 5 godina, tj, do 2022. Datum glasanja nije daleko, videt ćemo šta će se desiti idućeg četvrtka, mada se očekuje njihova ubedljiva pobeda.

Dr. Sc. Husnija Bitić
Autor/ica 5.6.2017. u 17:28