Uvod u Trumpologiju

Povezani članci

• Referendum: Nova krimska elita, stara mafijaška veza
• Priština: Četvero uhapšenih po nalogu Interpola
• NATO potvrdio nastavak svoje misije u Afganistanu
• U Afganistanu ove godine ubijeno 161 dijete
• AGNEŠ HELER: Orbanov režim je tiranija
• Erdogan kandidat na predsjedničkim izborima

Moramo izučavati Trumpa na isti precizni način na koji su evropski i američki orijentalisti izučavali Orijent.

Piše: Hamid Dabashi-  Al Jazeera

Prije nekoliko sedmica sam u lokalnoj knjižari Univerziteta Columbia u New Yorku u besprijekornoj uglednoj radnji na pultu ugledao korice knjige čudnog naslova: “Š**ci: Teorija od Donaldu Trumpu” (2016).

Nakon malo oklijevanja, uzeo sam knjigu, sjeo na stoličicu u uglu knjižare i počeo prelistavati navedeno djelo. Otkrio sam da je autor knjige, profesor Aaron James, pravi filozof koji predaje na Kalifornijskom univerzitetu u Irvineu. Studirao je na Harvardu, a prije objavljivanja ove knjige je napisao drugu koju je nazvao “Š**ci: Teorija” (2012).

Naknadno sam saznao da je čak i prije Jamesa drugi teoretičar o navedenoj temi, Geoffrey Nunberg, objavio svoje djelo “Uspon Š-riječi: Š***lizam, prvih 60 godina” (2012). Tako da je prisustvo Donalda Trumpa pružilo priliku stručnjacima na datu temu veliki napredak na polju – vjerovali li i ne – “š***ologije”.

A onda sam se prisjetio da je drugi istaknuti američki filozof, Harry Gordon Frankfurt, također napisao sličnu neobičnu knjigu “O Pres*****nju” (2005).

Kao što to uobičajeno radim u takvim situacijama, prvo sam u mislima preveo naziv knjige na perzijski, arapski, turski ili neki drugi jezik u njihovom susjedstvu i zapitao se da li bi se bilo koji drugi filozof u bilo kojem dijelu svijeta osim u Sjedinjenim Američkim Državama posvetio tako kompleksnoj temi. Zaključio sam da ne bi.

Ova posebna grana filozofije se ne uspijeva prebaciti u bilo koji neamerički kontekst. Oni su vodeći eksperti i svjetski autoriteti za ove dvije međusobno povezane teme š***ologije i pres*****nja.

Stvorili čudovište

Činjenica da su se istinski američki filozofi posvetili tako mračnom i prilično mutnom aspektu njihove političke kulture natjerala me da pomislim da oni doista trebaju pomoć svojih kolega iz ostatka svijeta, kako bi im pomogli da razumiju takva stvorenja kao što je Donald Trump, kakvog su htjeli – ne htjeli izrodili.

Oni očito nisu u potpunosti na visini zadatka razumijevanja prirode čudovišta koje su stvorili – ali vrijeđaju ga, bacajući teške riječi na njega, kao što to muslimani rade tokom rituala “kamenovanja đavola” tokom njihovog hodočašća na hadžu.

Možda ćete se bolje osjećati ili ćete zaraditi koji dolar i prodati knjigu ili dvije ako budete vrijeđali Trumpa i zasipali ga prostotama, ali fenomen s kojim se suočavaju  zaslužuje mnogo više ozbiljne pažnje širom svijeta.

Ne sugeriram da bi američki filozofi trebali prestati dodatno istraživati njihovo novootkriveno područje š***ologije i pres***anja.

Oni su, moram priznati, doista dobri u tome. Ali smatram da im je također potrebna pomoć i pogled iz perspektive drugih disciplina.

Stoga u ovom duhu kolegijalnosti predlažem ideju “Trumpologije” kao bona fide teme koja se treba izučavati u okviru interdisciplinarnih programa svjetskih visokoobrazovnih institucija, prije svega u zemljama i kulturama koje su izložene na milost i nemilost američkom militarizmu kojim bi uskoro mogao predsjedavati lično Donald Trump – što je sama definicija oboljenja “Trumpoze”.

Pogledajte samo bilo kojeg drugog manijaka koji je vladao bilo gdje drugdje u svijetu: Koliko knjiga i stručnih članaka i eseja imamo o Džingis Kanu, Atili Hunu, Mao Cetungu, Staljinu, Hitleru, Mussoliniju, i zapitajte se trebamo li posvetiti slične radove Donaldu Trumpu.

Ovdje moram uvesti jednu doista važnu odredbu: Temu koju predlažem trebaju izučavati isključivo ljudi koji nisu Amerikanci.

Građani SAD-a i, usuđujem se reći, Kanade, su preblizu ovom stvorenju koje dolazi iz njihove sredine da bi ga ispravno razumjeli.

Potrebna nam je određena kritička distanca od teme kako bi je pravilno shvatili.

Kvalifikacije za otkrivanje Trumpoze

Moramo izučavati Trumpa sa gotovo istom analitičkom preciznošću kojom su evropski i američki orijentalisti i antropolozi starog kova izučavali Orijent i zabačena plemena iz njihovih univerzitetskih kampusa.

Usudio bih se reći da Trump i njegovi najvatreniji simpatizeri predstavljaju novi izazov disciplini antropologije da se nije toliko izmorila ignorirajući SAD i Evropu i fokusirajući se na tuđe osobenosti.

Nakon što su proveli generacije u izučavanju tuđih kultura, otuđujući ih od sebe, pretvarajući ih u objekte njihovih naučnih interesiranja, ovi antropolozi su metodički i teoretski slabo opremljeni da nam mogli pružiti bilo kakav značajan uvid u Trumpologiju.

Jer su generacije američkih i evropskih antropologa izučavale Arape, muslimane, Afrikance, Azijate i Latinoamerikance kao da su oni neka čudna plemena koja su tu da bi ozvaničili njihove antropološke teorije.

Vrijeme je da okrenemo pogled i da kolektivno počnemo izučavati Trumpologiju kao jedinstveni uspjeh onog što oni nazivaju “Zapadnjačka civilizacija”.

Danas u SAD-u i Evropi imamo eksperte koji sebe predstavljaju kao “profesori asistenti na Institutu za nacionalnu sigurnost i antiterorizam (INSCT)”. Je li tako?

Opasni simptom

Pa, vjerujem da je Trump najopasniji simptom prijetnje koju SAD predstavlja za sigurnost cijelog svijeta i kritički filozofi i mislioci iz Azije, Afrike i Latinske Amerike moraju početi izučavati ovu prijetnju njihovom nacionalnom postojanju i razviti antiterorističke strategije kako se nositi sa tim.

I koliko god divna bila nastojanja američkih filozofa da se opredijele za takve analitičke alate kao što su š***lizam i pres***nje, bojim se da ove početničke formulacije nisu dostatne za razumijevanje široko rasprostranjene pandemije Trumpoze kakve su nužno potrebne za Trumpologiju.

Uspostavljanje discipline Trumpologije možda neće spriječiti Amerikance da ga izaberu za narednog predsjednika, čak i ako se odluče da glasaju za Hillary Clinton koja ispoljava malo drugačije simptome iste bolesti.

Ali kao što sam ranije rekao, Donald Trump je simptom, a ne bolest.

Razumijevanje ove naročito sjevernoameričke bolesti je podjednako urgentno, ako ne i hitnije, kao i razumijevanje smrtonosnih pandemskih virusa kao što su HIV, SARS ili Zika. U slučaju takvih bolesti, medicinski zvaničnici na granicama mogu zaustaviti inficiranu osobu i staviti je u karantin kako bi zaštiti javnost.

Ali bi Trump mogao uskoro imati moć da zapovijeda svojim borbenim avionima i bespilotnim letjelicama, kao i da šalje svoje nosače aviona i nuklearne podmornice bile gdje i bilo kad širom svijeta, a da to niko ne prijeti, kamoli da spriječi.

Ovaj preliminarni kratki osvrt treba da skrene pažnju na nužnost stvaranja polja Trumpologije. Druge kolege širom svijeta sada trebaju da taj osvrt i ideju prošire iz svog ugla gledišta žrtava američke militarizacije kako bismo se mogli kolektivno okupiti i razumjeti ovu bolest.

Možda bi trebali početi konferencijom u New Yorku, koji je, izgleda, epicentar ove bolesti.