Prijelomni dan

Izdvajamo

• Treba znati ova snaga pokreta nije došla od niti jednog političara ili lidera koje poznajemo kao „političare sistema“. Iza toga stajao je zapravo samo - Donald Trump. Teško je predvidjeti na koju stranu, u bremenitim vremenima, bi se mogla okrenuti igla na kompasu povijesti. Prema Paklu ili Raju. Ovisi ponajprije, od onih koji će glasati, ili, ostati budni poslije decenijskog drijemeža.

Povezani članci

• Ukrajina: Ubijen sudija koji je procesuirao demonstrante
• Američki povratak na period „Čiča Tomine kolibe“
• Američki agenti upali u kineski konzulat u Houstonu koji nije na vrijeme zatvoren
• Danas počinju pregovori o Brexitu
• Mohammed bin Salman u SAD: Princ iz bajke
• BiH treba obustaviti izvoz oružje u Saudijsku Arabiju

21 januar 2017. godine. Ovaj dan bi mogli upamtiti kao prekretnicu za decenije koje su pred nama. Ispunjen sa dva događaja, na dva kraja svijeta, čija značenja ćemo još dugo odgonetati – enormni, i, do sada nezabilježeni Marš preko 1 milion žena u 60 gradova Sjeverne Amerike, i, maleni, i, skoro neprimjetan “kontra-sumit“ u njemačkom gradu Koblenzu gdje se po prvi puta, okupilo blizu 800 delegata uglavnom, muškaraca, iz 8 desničarskih evropskih partija, koje sebe nazivaju jednim imenom – EFN „Evropa Nacija i Sloboda“.

“Veliki Marš Žena“ bio je ogroman. Po svom  toku i snazi podsjetio je na neke od moćnih sjevernoameričkih rijeka. Bio je to veći skup od skupa inauguracije predsjednika Trumpa. Ali, skup i sa mnogo više razlika u sebi. Mnogo više naelektrisan. I mnogo glasniji. Ljući. Prenapučem emocijama. Skup sa snagom historijske simbolike, kako su ga već nazvali. Žene su nosile roze pletene kape sa mačijim ušima poznate kao “pussyhat“.To je bilo u snažnom kontrastu sa crvenim kapama poznatim iz Trumpove izborne kampanje “Make America Great Again“.

Niko u Sjevernoj Americi ne pamti da je toliko žena, u istom danu, na različitim mjestima ispunilo, povrh svih očekivanja, ulice velikih gradova, i da su poslali tako jake i nikad ranije tako ispisane  poruke.

Ko je bio zapravo iza ovog povijesnog Marša !?Ako pomislite Hilary. Ne, nipošto. Ona nikada nije bila u stanju inspirisati milione da izađu na ulicu. Niko nije za nju marširao sa ovakvom strasti i snagom ikada ranije. Nije bilo marševa ovakve vrste kao znaka podrške za mjesto prve žene za predsjednika najmoćnije sile svijeta. Pa, ko je bio iza!?

Bio je zapravo, Donald Trump. Jeste, upravo Trump. Jer svi su izašli na ulicu zbog njega. Svi su imali različite skoro, nebrojne razloge  – od feminizma, prava na abortus, prava na zdravstvo pa do – hidžaba, jednakosti, ljudskih prava…

Trump je do sada neviđenom snagom motivisao milione Amerikanaca. On ih je uspio pokrenuti. On ih je uspio motivisati da izađu na glasačka mjesta i da glasaju. On je uspio razdrmati javnost iz „drijemeža liberalizma“ i pokrenuti tu lavinu.Trump je zapravo, uspio dobiti više glasova u historiji od bilo kojeg ranijeg republikanskog kandidata.

Pa zašto onda ne bi bilo tačno da je Trump uspio pokrenuti i “Veliki Marš Žena“. On ih je motivisao, on ih je pokrenuo da izađu, i, da iskažu svoje mišljenje, da podignu svoj glas i da njemu sad kažu što ih motiviše i pokreće u akciju.

I kao što  povijest radi svojim čudnim putevima moglo bi se sada pokazati da je zapravo, Predsjednik Trump najbolje što se moglo desiti za spas Liberalizma i Ljevice uopšte. Jednako u Americi, kao i u Evropi . On je, ruku na srce, učinio nešto što nije uspio niti Obama, niti Klinton, a to je da ujedini svu u Ljevicu i sažme ih u jedan glas, i, u jedan cilj – i da kažu stop  takvom preoblikovanju svijeta kojeg oni  – neće i ne žele.

Moram priznati kako su ovim Maršom, žene iskreno nastojale povratiti našu nadu, naš smisao u živote, naša prava nad tim životima,  naše slobodu u oblikovanju tih života. I to su medijima nazvali jednim imenom  – „Revolucija“.

Dok je u Americi u vazduhu ostala ogromna energija, nada i vjera u Revoluciju, isti dan u Evropi, poslije Koblenza, ova energija je izostala i ustoličena je kontra-Revolucija koja je negdje nazvana  i „Desna revolucija“.

Sve što se tu desilo kao da je prošlo nekako neprimjećeno, nečujno, i daleko od očiju i pozornosti javnosti. Ostalo je u medijima zabilježeno kako je Kordon čak od 1000 policajaca razdvajao EFN skup od oko 3000 demonstranata što bi se moglo zaključiti da se u Koblenzu očekivala mnogo veća masa demonstranata.

Obnova motivacije evropskih glasača za preoblikovanjem Evrope dešava se pod obolom priče o slobodi nacija i naroda. Desničari svoje nade u pobjedu zasnivaju na nedavnom uspjehu  Nezavisne partije UK, koja je zajedno sa drugom desnim partijama, u dobroj mjeri usmjeravala i pomogala historijski preokret poznat kao – Brexit.

I kao što su ovom prigodom, sami evropski desničari priznali oni nemaju međusobno ništa zajedničkog osim, što imaju samo jedan zajednički cilj, a to je – “borba protiv opasnosti islama, globalizma i Europske Unije….“

Skupovima ovog karaktera nikada ne nedostaje slogana i pokliča. Vrijedilo bi poslušati samo one koje su izgovorili lideri vodećih desničarskih partija, možda već ove godine i stvarni vladari svojih nacija.

Za Geerta Wildersa lidera Nizozemske partije Slobode to je bio poklič  „Jučer nova Amerika, danas Koblenz, a sutra nova Evropa“. A lider Francuskog Nacionalnog Fronta Mari le Pen izašla je sa ovom porukom „ 2016 godina je bila godina kada se podigao anglosaksonski svijet, a 2017 godina će biti godina kada će se podići evropski kontinent”. Za domaćina skupa Frauke Petry, lidera njemačke Alternative za Njemačku (AfG) ključna riječ bila je “otadžbina…“ Mi ćemo oživjeti ideju koja je postojala decenijama o Evropi kao otadžbini…i, mi u njima nismo subjekti diktata Brisela ili Starsburga nad nama“.

Na kraju ostaje utisak kako je 21. januar 2017. godine ostao obilježen po snazi i enormnosti motivacije, po snazi pokreta mase, po buđenju iz „drijemeža liberalizma“, veličini očekivanja i nade.

Treba znati ova snaga pokreta  nije došla od niti jednog političara ili lidera koje poznajemo kao „političare sistema“.

Iza toga stajao je zapravo samo – Donald Trump.

Teško je predvidjeti na koju stranu, u bremenitim vremenima, bi se mogla okrenuti igla na kompasu povijesti.

Prema Paklu ili Raju.

Ovisi ponajprije, od  onih koji će glasati, ili, ostati budni poslije decenijskog drijemeža.