MLADI – AKTIVNI SUDIONICI U KREIRANJU BOLJEG DRUŠTVA

Izdvajamo

• Studenti društvenih i humanističkih znanosti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije bili su veoma aktivni sudionici u međusobnome dijalogu, kao i u dijalogu s izvrsnim predavačicama i predavačima – Snježanom Kordić, Vesnom Teršelič, Draganom Markovinom i Hrvojem Klasićem.

Povezani članci

• Vlado Puljić: Titova smrt
• Hrvatska i Njemačka, prijatelja dva?
• GDJE SMO ZAPELI KOD SUOČAVANJA S PROŠLOŠĆU: Svi naši heroji i njihovi zločinc
• Jagoda Kljaić: Ljubav u magmi
• Božica Jelušić: Domovinska
• “Laži uz božji blagoslov”

Razgovaralo se, između ostaloga, o suočavanju i/ili obračunu s prošlošću, kao i suspenziji suočavanja, a studenti su posebno bili aktivni u razgovoru o slici jezične prošlosti u službi sadašnje politike u okviru kojeg je ugledna lingvistica Snježana Kordić održala veoma zapaženo i zanimljivo predavanje iz kojeg se mnogo toga moglo naučiti.

Piše: Nikola Vučić

Druga Interdisciplinarna učionica „Politizirana sjećanja – borba za teritorij kolektivnog pamćenja“ uspješno je, nakon prethodnog susreta mladih u Zenici, održana i u Zagrebu. Interdisciplinarne učionice odvijaju se u organizaciji TPO Fondacije u okviru PILAR programa, a ovoga puta potporu pri organizaciji pružili su članice i članovi Kluba studenata povijesti – ISHA iz Zagreba. Fokus i cilj interdisciplinarnih učionica, navode iz TPO Fondacije, upravo je interdisciplinarni pristup u metodama učenja i istraživanja u društvenim i humanističkim disciplinama, kao i u svim oblicima društvenosti na prostoru bivše Jugoslavije.

Studenti društvenih i humanističkih znanosti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije bili su veoma aktivni sudionici u međusobnome dijalogu, kao i u dijalogu s izvrsnim predavačicama i predavačima – Snježanom Kordić, Vesnom Teršelič, Draganom Markovinom i Hrvojem Klasićem.

Hrvoje Klasić, Dragan Markovina i Edisa Gazetić

Nakon prethodnog obraćanja koordinatora projekta i predstavnika TPO Fondacije, uslijedila su i dva panela u okviru kojih se razgovralo o temama koje su u javnome prostoru nerijetko nepravedno marginalizirane, upravo iz razloga dominacije, između ostaloga, nacionalističkih narativa, koje su ovi mladi ljudi odlučili – zajedno sa predavačima – kroz otvoreni dijalog propitivati i problematizirati.

Razgovaralo se, između ostaloga, o suočavanju i/ili obračunu s prošlošću, kao i suspenziji suočavanja, a studenti su posebno bili aktivni u razgovoru o slici jezične prošlosti u službi sadašnje politike u okviru kojeg je ugledna lingvistica Snježana Kordić održala veoma zapaženo i zanimljivo predavanje iz kojeg se mnogo toga moglo naučiti.

Budući da je na našem (jezičnome) prostoru stalna vruća tema, oko koje ne prestaju političke manipulacije, pitanje da li Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Crnogorci govore jednim zajedničkim jezikom ili se radi o nekoliko različitih jezika, izlaganje lingvistice Snježane Kordić izazvalo je veliku pozornost kod studenata.

Snježana Kordić je, između ostaloga, kazala kako u popularnome shvaćanju vlada zabluda, a koju ponavljaju i naši profesori materinskog jezika i mediji, ta da etnos, narod ili naciju čine ljudi povezani zajedničkim porijeklom, zajedničkom poviješću, kulturom i jezikom.

„Priča da su u davnoj prošlosti, od stoljeća petog postojala plemena povezana porijeklom i jezikom i da postoji direktni kontinuitet između njih i današnjih naroda – ta priča nije točna“, dodala je Kordić.

Razgovor Snježane Kordić sa zagrebačkim studentom

Istaknuto je da se na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske govori jedan policentrični standardni jezik, a ne četiri međusobno različita jezika. Kao rješenje, lingvistica Kordić vidi to da se javno kaže da Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Crnogorci imaju zajednički policentrični standardni jezik te da se u sve četiri države u školama predmet materinskog jezika nazove „Jezik i književnost“:

„To rješenje je primjenjivano u svijetu kada je u nekim sredinama vladala velika netrpeljivost prema drugom narodu, što se prelilo i u imenovanje zajedničkog jezika. Tada se predmet materinskog jezika u školama nazvao jednostavno Jezik nastave, npr. u Austriji u doba netrpeljivosti prema Nijemcima nakon 2. svjetskog rata. Taj naziv se koristio sedam godina dok se netrpeljivost nije smirila i postalo moguće izgovoriti ime druge nacije u nazivu svog jezika. Budući da kod nas danas vlada nacionalizam, rješenje je dakle privremeno u školama koristiti naziv Jezik i književnost u sve četiri države dok naši profesori materinskog jezika ne nadvladaju vlastite nacionalizme i dogovore se oko zajedničkog imena za naš zajednički jezik. Jer sadašnja četiri različita imena šire zabludu da su to četiri jezika“, kazala je dr. sc. habil. Snježana Kordić.

Primjenom ovoga rješenja zasigurno bi se postiglo niz promjena na bolje u društvu, a jedna od njih svakako je rješavanje problema koje mladi imaju s „dvije škole pod jednim krovom“. Istaknuto je kako bi uvođenjem ovoga rješenja bilo manje netrpeljivosti, predrasuda, mržnje i nacionalizma, a ujedni bi i političarima bilo izbačeno iz ruku jedno sredstvo za manipulaciju i za proizvođenje konflikata koje sada obilatno koriste.

Mladi će se imati priliku u okviru interdisciplinarnih učionica ponovno susresti uskoro i u Beogradu.

Zajednički doručak