PIJANI DRŽAČI PLOTA

Izdvajamo

• Ne znam kojom se jedinicom mjere razmaci građanske svijesti - možda desetljećima, ali držanje, ko pijan plota, za taj jedan jedini usrani štap nije demokarcija, već dijagnoza.

Povezani članci

• Čitajmo Krležu
• Židovska općina traži reakciju Hrvatske oko Jasenovca
• Darko Suvin: Jedini spas je u radikalnoj ljevici
• Viktor Ivančić: ČUVARI GROBNICE
• Branimir Pofuk: Zašto sam bio u povorci?
• Zašto odbijam navijati za Hrvatsku

I kad se god pokuša nametnuti neko drugo, važno pitanje razvoja, stožderi preko svojih dnevnih glasila i ostalih cijevi dalekog dometa postave ono najvažnije, za život građana, za perspektivu djece, za njegu starih, za povećanje izvoza, pitanje – Da, a ćirilica? Da, a abortus?

Piše: Petar Fehir

U Švedskoj su za par nedjelja parlamentarni izbori.

Slušam mirna sučeljavanja tolerantnih ljudi i pratim kako autobusima, vlakovima, a neki i gradskim prijevozom obilaze “biračko tijelo”. Neke stranke “kucaju i na vrata”, posjećuju “obične” obitelji boreći se za svaki glas.

Ističu probleme zapošljavanja, potrebu za reorganizacijom zdravstva, smanjenjem količine ugljičnog dioksida…

Žele ograničiti visoke zarade privatnih aktera u području zdravstva i socijalne zaštite, na teret poreznih obveznika.

I lijevi centar i “umjereni”, koalicija desnog centra, imaju slične stavove o pitanjima ključnim za sigurnost zemlje, održivog razvoja, ekologije i zapošljavanja mladih.

Tek jedna, ekstremno desna partija, Švedski demokrati, hoće ograničiti broj useljenika…

Oni imaju samo jednu izbornu temu. Ne oglašavaju se po drugim,važnim pitanjima, jer tamo nisu kod kuće.

U strukturi su to, u stvari, niže obrazovani, korisnici raznih oblika pomoći, nezadovoljnici samima sobom, ljuti, razočarani i ograničeni. Kao pijan plota se drže jedine teme.

U odgovoru na svako javno pitanje, uzrok svih problema vide samo u broju useljenika “koji im otimaju posao”, iako već u narednom redu tvrde kako ovi i ne rade već samo koriste opća dobra.

Srećom, svih sedam parlamentarnih stranaka jedinstvene su u ignoriranju te partije. Ni jednom ni drugom bloku ne pada na pamet surađivati s rastistima i neofašistima.

Pratim, dakle, sve to i na čas pomislim na nas “dolje”. (ne znam zašto, ali mada kažu da je zemlja okrugla, sjever se čini nekako gore)

Tamo gdje još uvijek nekakvi “stožeri” (ili stožderi) upravljaju toplistom važnih društvenih pitanja, gdje je jednoga časa najvažnija ćirilica, a drugoga brak muškarca i žene.

Kao pijani plota, drže se te jedine teme. Iz istoga razloga, vjerovatno, kao i njihovi švedski supatnici, pitanja useljeništva. Jer, ista ih muka natjerala da umjesto vlastitog dobra, žele zlo drugima.

I kad se god pokuša nametnuti neko drugo, važno pitanje razvoja, stožderi preko svojih dnevnih glasila i ostalih cijevi dalekog dometa postave ono najvažnije, za život građana, za perspektivu djece, za njegu starih, za povećanje izvoza, pitanje – Da, a ćirilica? Da, a abortus?

Ne znam kojom se jedinicom mjere razmaci građanske svijesti – možda desetljećima, ali držanje, ko pijan plota, za taj jedan jedini usrani štap nije demokarcija, već dijagnoza.

I da.

Želim ovom prilikom obavijestiti svekoliko pučanstvo na desnom plućnom krilu, kao i stanovnike splitskog naselja Mejaši da su (da izvinete) partizani 1945. godine osvojili ligu prvaka pobijedivši u finalu Njemačku.

Ustaše su kao i četnici ispali još u polufinalu, a Italija u kvalifikacijama.